Mnogi s razlogom kažu da je Franjo Tuđman bio dobar šahist. Zasigurno je onda poznavao važnost i svrhu gambita ili otvaranja u kojem se na početku partije žrtvuju pješaci kako bi se u sljedećim potezima postigla neka dugoročnija (počesto i presudna) vrsta prednosti. U svakom slučaju, Tuđman se u politici često koristio metodom gambita. Najbolji je primjer za to način kojim je Hrvatska nastojala ishoditi trajno rješenje sukoba. Žrtvujući u čak četiri navrata pješake (ili kršeći obvezu mirnog rješavanja sukoba u siječnju i rujnu 1993. te svibnju i kolovozu 1995.), Zagreb je uvijek u vidu imao, osim vojnog uspjeha, i stjecanje dugoročnijih prednosti (opomena krajinskim Srbima i Beogradu, upozorenje međunarodnoj zajednici, primirenje nezadovoljstva domaće javnosti, rješavanje strateških problema države uzrokovanih agresijom, trajni mir u jugoistočnoj Europi). Ograničeni rat kao način dolaska do trajnog mira uvijek je bio ključni moto Tuđmanovih gambita.
Najvažniji od svih poduzeo je početkom kolovoza 1995. Kako je dobro poznato, operacija hrvatskih snaga kodnog imena Oluja doista je imala važnost prekretnice. Uz ostalo, spasila je živote Muslimanima bihaćkog područja i time spriječila novu Srebrenicu, konačno omogućila povratak tisućama hrvatskih prognanika na područja nekadašnjih UN-ovih zaštitnih sektora Sjever i Jug te otvorila vrata strateškoj promjeni odnosa snaga. „Prvi put“, izjavio je američki diplomatski poslanik Joseph John Kruzel nekoliko dana nakon što je sve bilo gotovo, „shvaćam koliko je hrvatska ofenziva u Krajini duboko promijenila narav balkanske igre, a time i našu [američku] diplomatsku ofenzivu“. Manje je poznato da je hrvatska pobjeda u ljeto te godine nanijela konačan udarac još jednom čimbeniku koji je godinama paralizirao mirotvorna nastojanja međunarodne zajednice. Najkraće rečeno, Oluja je srušila mit o srpskoj vojnoj nepobjedivosti u ratovima na području bivše Jugoslavije. Zato što su Srbi navodno nepobjedivi, Zagreb treba odustati od svake pomisli da oružjem ubrza proces reintegracije okupiranih područja, bio je stav koji je snažno utjecao na politiku međunarodne zajednice 1990-ih.
>> Cijeli tekst pročitajte u tiskanom izdanju Večernjeg lista ili u e-izdanju!
Ne propustite i druge teme:
>> Posebni prilog Oluja 1995.
>> Blanka Vlašić: Kako sam pronašla Boga
>> Braća Sinković osvojila zlato i postigla ono što u povijesti nitko nije
>> Najseksi Hrvatica 2018. Riječanka je Stefani Šober
U jednom našem velikom dalmatinskom gradu Turci kupili veliki kompleks nedaleko od glavne gradske jezgre te pripremaju gradnju velikog hotela . Ništa neobično na prvi pogled no plaža će biti prilagođena i njihovim običajima . Žene i muževi se neće kupati skupa a žene će imati uvjete da se “ okite “ i sa svojim tradicionalnim kupaćim kostimom koji pokriva sve . Na mala vrata dolaze nam tako i strana kultura no za svjež novac se i na takve stvari mora podviti rep . Važno jeda smo pobijedili a i rasfućkali sve što smo imali tako da nam je danas ostala himna , zastava i mnoštvo uhljeba koje će trajno biti na grbači hrvatskih poreskih obveznika !