Tri mjeseca nismo izlazili iz toga pakla. Bili smo kao jedna obitelj, ovako je medicinska sestra vukovarske ratne bolnice Šima Šesto opisala sjećanja na to razdoblje koje i nakon 32 godine ne blijede. Kazala je kako je teško govoriti o tome te da svaka obitelj ima svoju priču i tragediju.
- Bilo mi je teško kad je moj muž ranjen i kad sam imala hrabrosti da ga dovučem do bolnice. On je bio u stanju šoka, srušio se i rekao: "Ja sam gotov, čuvaj mi djecu". Pružila sam mu prvu pomoć i dozvala hitnu pomoć iako su odjekivale granate. Kad smo ga vozač i ja predali u ambulantu, klonula sam na klupu, tješili su me. Tek onda sam shvatila da sam mu spasila život - rekla je Šesto u emisiji "Dobro jutro, Hrvatska".
Kazala je kako su tih dana izrasli u velike ljude jer su 'srcem radili ono što se mora, spašavali živote'.
VEZANI ČLANCI
U vukovarskoj ratnoj bolnici bila je i Zorica Gregurić, ona je tada imala samo 23 godine. Klaićeva bolnica je tijekom rata dala osam timova, ja sam bila anesteziološki tehničar. Mi smo se dragovoljno javili, kazala je i dodala kako su tada radili sve.
- Nije bilo lijekova ni krvnih derivata. U onim neljudskim uvjetima u kojima smo radili ne bi mogli pomoći ljudima da nije bilo i tog nemedinskog osobolja u bolnici, i zato velika zahvala tehničarima, kuharicama, čistačicama. U Vukovarskoj bolnici je zbrinuto oko 4000 ranjenika i izvedeno nešto manje od 3000 operativnih zahvata - rekla je Gregurić za HRT.
Zorici Gregurić svaka čas za Vukovar,ali 32 godine nakon pada Grada heroja ta jako dobro godinama unovčava svoje ratovanje. Predsjednica je Bog te pitaj koliko udruga i udrugica i samo muze novac. Sad si je velevažna jer je vječnica DP u gradskoj četvrti Sesvete.