Kad je prije četiri godine Igor Pamić došao u Karlovac, ovdašnji nogometni klub taborio je u prosječnosti i u službenim susretima sastajao se sa seoskom momčadima.
Malo tko je tada vjerovao da će dečki s Korane nedugo poslije igrati prvenstvene susrete s Hajdukom i Dinamom i boriti se za nastup u Europi. Igor Pamić najzaslužniji je što je danas NK Karlovac apsolutni sportski, ali i društveni hit ovog grada.
– Zaista moram zahvaliti svima, od novinara do običnih građana, jer se u Karlovcu zaista osjećam kao kod svoje kuće. Zadovoljan sam i zato jer smatram da je ova godina najuspješnija u povijesti NK Karlovac.
Ipak, oko kluba je bilo, posebno u posljednje vrijeme, dosta događanja koji su imala više veze s politikom nego s nogometom. Što mislite o tome?
– Trudim se da se sve vrijeme bavim stanjem u ekipi, igrom i rezultatima, iako sam svjestan da, osim sportskih, ima i mnogo drugih bitaka. Tako se neki dan u novinama pojavio tekst s fotografijama direktora našeg stadiona kako se kupa na poplavljenim pomoćnim terenima. U tom trenutku kao da više nikome nije bilo važno što smo sezonu završili kao šesti klub u Hrvatskoj, što smo i prošle godine bili među najboljim klubovima u Hrvatskoj. Bio je to običan cirkus. Da sam kojim slučajem vlasnik kluba, oštro bih kaznio Štefa Benića. Mislim da svima mora biti posve jasno da smo mi Nogometni klub Karlovac, a ne cirkuski klub Karlovac.
Svi vam skidaju kapu zbog sportskih rezultata, posjeti nogometnim susretima pokraj Korane postali su stvar prestiža, no neki i dalje prigovaraju da je momčad sastavljena od ‘legije stranaca’.
– Najprije treba pogledati koji su to igrači iz Karlovca koji igraju u prvoj, drugoj ili trećoj ligi. To su naši Mata Štefančić, rezervni vratar Parazajder i mali Vrnoga u Vukovaru. Kad bismo napravili akciju i u Karlovac vratili sve karlovačke nogometaše, danas bismo imali ekipu od samo tri igrača. Nažalost, to je slika nerada u klubu u posljednjih deset ili čak 15 godina.
Ima li nade da ta slika uskoro bude drukčija i da Karlovčani na svom stadionu vide više sugrađana?
– Zaista, puno je uloženo u naše mlade kategorije, s njima se puno radi. Neki mladi igrači priključeni su prvom sastavu, a neki igraju u Ilovcu jer smo smatrali da im treba utakmica i da kroz natjecanje mogu najviše napredovati. Istrajno radimo na dovođenju još dvojice ili trojice mladih koji će pomoći u novom pomlađivanju ekipe. Klupska dugoročna orijentacija je popunjavanje ekipe iz svog podmlatka. Osim niza prednosti toga procesa, riječ je i o najjeftinijoj varijanti koju su, osim velikih europskih klubova, shvatili i neki hrvatski prvoligaši. S mladima treba puno raditi i polako ih uvoditi u igru. Igrača je puno lakše upropastiti nego stvoriti.
Silno ste zadovoljni godinom završenom na šestom mjestu. Hoćete li u ovo predblagdansko vrijeme nekog posebno pohvaliti, ili možda pokuditi?
– Iznimno sam ponosan na svoje igrače koji su izdržali do kraja i nosili se s ogromnim pritiskom. Nisam od onih koji će javno pričati o lošem, jer smatram da kao obitelj sve te loše stvari treba riješiti u obiteljskom krugu, a to je kod nas svlačionica. Ipak, spreman sam pohvaliti najbolje. Izdvojio bih Batarela, koji je došao kao rezerva, no bio je strpljiv, vjerovao u sebe i u moje sugestije, i na kraju pružio odlične igre. Pilipović je svakako jedan od onih koji je blistao i donosio prevagu, kao i Paracki, od kojeg očekujem još bolje igre u proljeće. Karabatić je jedini koji je odigrao svu minutažu, i to govori sve. Pohvalio bih još i Lovrića, koji je na gol stao u iznimno teškom trenutku, te Kovačevića, koji je primjer kako se na svakom treningu, a posebno na utakmici, ide sto na sat.
CIJELI INTERVJU DONOSIMO U TISKANOM KARLOVAČKOM IZDANJU U ČETVRTAK