Iako su protuhrvatske naslovnice koje, kako je primijetio sam čelnik Nezavisnog udruženja novinara Srbije Vukašin Obradović, "oživljavaju ratnohuškačku retoriku", objavljene u srbijanskim tabloidima, njihov je utjecaj milijunski na tamošnju javnost. Predsjednik Hrvatskog novinarskog društva Saša Leković, koji je stjecajem svog posla, upućen u tamošnju medijsku scenu, za te je tabloide rekao da su pod kontrolom premijera Aleksandra Vučića.
Otvara ratove u regiji
Naslovnica jučerašnjeg Informera s nadnaslovom "Ustaški udar na Srbiju" i fotomontažom s naslovom "Milanović Pavelić" nastavak je ustašizacije Hrvatske u očima srbijanske javnosti koji govori da tamošnji mediji, ali i javnost nisu izvukli nikakve pouke iz ružnih ratnohuškačkih vremena iz devedesetih. Premda, i ta skandalozna tabloidna naslovnica samo se naslanja na prosvjednu notu srbijanskog ministarstva vanjskih poslova u kojoj se za hrvatske mjere kaže da su "po svom diskriminatorskom karakteru mogu usporediti samo s mjerama poduzimanim u prošlosti, u vrijeme fašističke Nezavisne Države Hrvatske".
Srbijanski tabloidi pokriće za svoje naslovnice mogu naći i u izjavi svoga predsjednika Tomislava Nikolića u povodu Oluje, kad je rekao da Hrvati slave "kao svoju pobjedu i dan kada su obnovili državu koja im je ostala od Pavelića, a bila priznata jedino od Hitlera".
I to su riječi čovjeka koji se aktivno angažirao kao agresor na tlu Hrvatske te se nikad nije zbog toga pokajao, već štoviše javno je govorio da žali što mu je propao san o velikoj Srbiji te se odbio odreći titule četničkog vojvode zbog čega je Nenad Čanak, lider Lige socijaldemokrata Vojvodine, nedavno rekao da na njega ne želi trošiti riječi. Stoga ne čudi kako su reagirali na Šešeljeve performanse.
Zastupnik Demokratske stranke u srbijanskom parlamentu Borislav Stevanović u povodu jedne od niza ratnohuškačkih izjava Aleksandra Vulina tražio je od Vučića da ga prisili da radi svoj posao, "a ne da otvara nove ratove u regiji". Dakako, uzalud.
Sve je to odraz medijskih sloboda i stanja demokracije u Srbiji. Stoga ne čudi da se sada u Srbiji ne čuje puno drugačijih mišljenja od službenog, izuzev kroz izjave oporbenih političara. Mediji ne kritiziraju postupke i retoriku državnog vrha, već su im stavovi prilično usklađeni. Recimo, Večernje novosti kažu: "Hrvatska mora popustiti". Za razliku od hrvatskih medija u kojima se o izbjegličkoj krizi iznosi lepeza različitih mišljenja te se u odnosu na državne strukture postavljaju i neugodna pitanja pa je vlada Zorana Milanovića trenutačno pod pritiskom čak i onog dijela javnosti koji smatra da je Hrvatska žrtva mađarsko-srbijanske zavjere. Kako to da nitko u Srbiji, ako postoji sloboda medija, nije postavio logično pitanje zašto je tako teško udovoljiti tom zahtjevu Hrvatske da se izbjeglice kontrolirano propušta na hrvatsku granicu ili ih se djelomično preusmjerava na mađarsku granicu?
Je li im to u interesu
Kako to da nikoga ne zanima ima li istine i argumenata za Milanovićevu tezu o dogovoru Srbije i Mađarske na štetu Hrvatske te, bez obzira na to postoji li takav dogovor ili ne, je li u interesu Srbije da se tako odnosi prema susjedima. I osobito prema Milanovićevoj vladi od koje nijedna hrvatska vlada nije imala više Srba. I da je smiješno Milanovića povezivati s ustašama jer je dovoljno podsjetiti kako je bezrezervno nauštrb i vukovarskih žrtava branio ćirilicu. Kako to da se nitko ne obruši na huškačku retoriku srbijanskog vrha, koja kad se dogodi na hrvatskoj sceni nailazi na sveopću osudu medija i javnosti.
Uvijek je isti obrazac, i u povodu presuda iz Haaga, i kad je rečeno da će se zračna luka u Zagrebu nazvati po dr. Franji Tuđmanu, ili kad je najavljena vojna parada za Oluju, pa beatifikacija Alojzija Stepinca, prvo je "tabloidno" reagirao srbijanski vrh pa su se nadovezali i mediji. I izbjeglička kriza nam je pokazala da su mediji i politika u Srbiji još daleko od Europe.
Nisu li vlasnici nekih srpskih i hrvatskih medijia isti? Hrvatski mediji su isto kao i srpski na dnu liste po slobodi medija i jučer u saboru je saborski zastupnik Kajin rekao ono što svi znamo, a to je da Milanović kontrolira 90 posto hrvatskih medija. Imigranti samo dolaze i dolaze, a Milanović i Vučić se kao svađaju, a sve je zapravo spin jer obojica time skreću pozornost s svoje nesposobnosti. Samo naivni se mogu paliti na ovaj dobro izrežirani igrokaz medija i politike koja kontrolira medije.