'Medijski linč' Karamarka i obitelji javni je interes

Javnost se pita je li Tomislav Karamarko ispunio obveze koje kao dužnosnik ima prema javnom dobru i javnosti, a on u prvi plan neprimjereno gura sebe: “Ja imam pravo na svoj stav o Ini i MOL-u”!? Ima li? Ili ga sada nema pravo iznositi, a prejudicira. Povjerenstvo za sprječavanje sukoba interesa na to će odgovoriti, a javnost je ta koja ima pravo na stav o tomu jesu li nacionalnim ili privatnim interesom motivirana njegova strahovanja o gubitku arbitraže i inzistiranje na obostranom raskidu. I to uzimajući u obzir okolnosti poslovnog odnosa njegove supruge i prijatelja koji radi za MOL, ali i suđenje HDZ-u te ulogu Karamarka u svemu tomu.

A najveći je promašaj što je Karamarko medije optužio za linč svoje obitelji i sebe te to istaknuo kao razlog što je odlučio izuzeti se iz svih procesa oko Ine. Izuzeti se trebao zbog shvaćanja da je na dužnosti koju obnaša važno pridobiti povjerenje građana i da je javni interes iznad svega. Ako je za dužnosnika i obitelj mu to pretežak zahtjev pa to doživljavaju kao linč, sebe i obitelj može zaštititi – ostavkom. Ovako Karamarkova primjedba samo govori da ne razumije koncept sukoba interesa. Prema Zakonu o sprječavanju sukoba interesa, “građani imaju pravo biti upoznati s ponašanjem dužnosnika kao javnih osoba, a koje je u vezi s obnašanjem njihove dužnosti”. Propitivanje privatnih situacija s gledišta mogućeg sukoba interesa javni je interes. Nisu mediji, već si je Karamarko sam kriv što davno nije preispitao svoje privatne situacije. Naravno, to ne znači, kako bi po nekima ispalo, da je on svojedobno trebao razmisliti je li od svih žena na svijetu trebao izabrati baš ženu s takvim ugovorom, ili da sada svoj sukob interesa može riješiti samo razvodom ili ostavkom.

Ali već kad je u siječnju 2012. najavio da ulazi u kampanju za šefa HDZ-a morao je ocijeniti što ubuduće smije, a što ne. Je li to trebao učiniti već u veljači 2012., kad je prema Nacionalovoj verziji sklopljen sporni ugovor, ili u siječnju 2013, prema verziji Ane Karamarko, ovisi o tomu je li već tada postojala izvanbračna veza (izjednačena s bračnom). Iako Karamarko očito nije bio u sukobu interesa jer nije donosio odluke o Ini i MOL-u, zbog specifičnih okolnosti slučaja i on i HDZ morali su voditi računa o procjeni političkog rizika. Bez obzira na procjenu stvarnog sukoba interesa, ozbiljna politika o tomu bi vodila računa odmah po saznanju za sporni poslovni odnos, zbog svega što se dogodilo, događa se ili se tek treba dogoditi oko Ine i MOL-a. Osobito zbog dominantnog stava u javnosti koji i najmanji hrvatski angažman za mađarsku tvrtku tretira kao nacionalnu izdaju. A ne bi čekali Karamarkov ulazak u Vladu i 31. prosinca 2015. da to riješe. Sudeći po povjerljivoj dimenziji ugovora između MOL-a i Petrovića, očito je da je od svih marketinško-komunikacijskih tvrtki Petrović izabrao tvrtku Ane Karamarko kao supruge svoga politički moćnog prijatelja baš zbog povjerljivosti. Tu je suradnju, prema objavi Jutarnjeg lista, MOL trebao amenovati pa je indikativno kako im to očito nije bilo sporno iako su i oni morali voditi računa o sukobu interesa Ane Karamarko kao partnerice šefa HDZ-a i mogućeg budućeg premijera.

Ana Karamarko rekla je da sve što je radila za Jozu Petrovića nije bilo za potrebe MOL-a. Kako ona to zna!? Ni Petrović ne miješa privatno i poslovno pa joj nije prenio sadržaj svog povjerljivog odnosa s MOL-om!? Ako je iz sadržaja posla koji je za njega odrađivala zaključila da to ne može koristiti MOL-u, onda nije ni trebala raskidati ugovor s Petrovićem? Uzgred, bez obzira na to što su ona i suprug znali o suradnji Petrovića i MOL-a, je li SOA pod vodstvom Dragana Lozančića istraživala može li to štetiti interesima RH? Ima li s tim veze Karamarkovo inzistiranje na smjenama i pod cijenu sukoba s Oreškovićem i Mostom? Čija je zamisao bio za HDZ štetan, a prozirni pokušaj Andrije Mikulića da odvrati pažnju beskrupuloznim atakom na hrvatskog branitelja, što nas vraća u mračna vremena kad je to bio udbaški standard!? Uzgred, kao i izbori s jednim kandidatom što Mikulić danas u svojoj stranci s njim u ulozi izabranika naziva “vrhuncem demokracije”. Za iskren, pošten i otvoren odnos prema javnosti nikad nije kasno, a sve drugo produbljuje sumnje. Pitanja i teorije zavjere zbog napada na one koji postavljaju pitanja, bio to Miro Bulj ili mediji, samo se nižu. Oporbenjačka zanovijetanja Mosta postigla su svrhu.

Vrijednost dionica im je skočila, a i premijer je osnažio. Ali vrijede dok su na vlasti. HDZ nikad nemoćniji, a na vlasti je. Znači, daleko smo od izbora, što nije dobro ni za ovu vlast ni za Hrvatsku.•