Trebala je to biti neuništiva radionica za Hitlerovo tajno oružje: prije točno 70 godina 12.000 zarobljenika počelo je graditi čudovišni bunker u blizini Bremena, na obali rijeke Weser. Sivi betonski div visok 33 metra, dug 426 i širok 97 metara, ima zidove debele 4,5 metara, a ukupna površina zdanja veća je od šest nogometnih igrališta. Nakon dovršetka gradnje 1945., uoči kapitulacije nacističke Njemačke, u medijima su bunker hvalili kao "osmo svjetsko čudo". Bunker Valentin trebao je biti tvornica njemačkih najmodernijih podmornica kojima je Hitler kanio osvojiti cijeli svijet. Nijemci su nakon rata u monstruozni kompleks, građevinu u koju je ugrađeno najviše betona, željeza i čelika od svih tadašnjih europskih zgrada, razmišljali premjestiti svoje nuklearne reaktore jer su zidovi utvrde bili gotovo neprobojni.
U gradnji najvećega Hitlerova bunkera živote je u tri godine izgubilo između 1600 i 6000 prisilnih radnika, uglavnom vojnih zarobljenika, najviše iz Francuske i Rusije. U nedavno objavljenom istraživanju "Nove spoznaje o žrtvama i prisilnim radnicima tijekom gradnje bunkera Valentin" autor Heiko Kania navodi da su u ovom megalomanskom projektu, prema službenim podacima, svoje kosti ostavila i tri Hrvata, jedan Srbin te pet osoba koje su se izjašnjavale kao Jugoslaveni.
Najveća bauštela na svijetu
Bunker se počeo graditi u proljeće 1942. godine i trebao je biti iznenađujuće tajno oružje za Hitlerovu "konačnu pobjedu". Plan je bio da s tekuće vrpce nakon svakih 56 sati izađe nova podmornica iz najmodernije serije XXI. (U-Boot 21). Sam je Hitler bio pokrovitelj megalomanskog projekta, koji je u to vrijeme koštao 120 milijuna reichsmaraka, a provedba je pala na ministra naoružanja Albert Speera i Karla Dönitza, šefa mornarice.
Ideja je bila da U-21, brze i gotovo nevidljive podmornice, love neprijatelja u Atlantiku i tako dovedu do preokreta u pomorskom ratovanju. Već su tada kritičari ove strategije upozoravali Hitlera da je to suludi plan jer Britanci već imaju tehnologiju i oružje kojima lako mogu zaustaviti njemačke podmornice.
– U-21 flota ratne mornarice sama može pridonijeti našoj odlučujućoj pobjedi. Nijedna žrtva nije velika za ovaj cilj – uvjerio je napokon Dönitz Hitlera u proljeće 1942. i više nije bilo prepreka za suludi plan.
Tako je 30 km od Bremena otvorena najveća "bauštela" u Europi, a vjerojatno i na svijetu, koja je ujedno služila i kao koncentracijski logor. Do 12 tisuća prisilnih radnika radilo je svakoga dana na gradilištu u uvjetima koji se ne mogu ni zamisliti. Radilo je 3000 zarobljenika logora Neuengamme, koji su bili smješteni u podzemnom spremištu goriva, tu je bilo i 4500 civila, kao i nekoliko tisuća ratnih zarobljenika i njemačkih zarobljenika iz logora za "preodgojni rad" koji je osnovala tajna policija Gestapo. Tisuće su ljudi svaki dan radile u "smrtnim uvjetima": nosili su vreće cementa koje su bile teže i od njih samih, velike željezne šipke, a i goleme čelične konstrukcije ručno su prenošene...
14 sati, 7 dana tjedno
Mnogi su, ako nisu stradali od naporna posla, umrli od okrutnog zlostavljanja, tuberkuloze, ozeblina, crijevnih bolesti ili gladi. Neki su zatvorenici sami prekraćivali svoje muke: skakali su s visine na glavu izravno na beton.
Čak 12 ili 14 sati bili su prisiljeni raditi na gradilištu, sedam dana u tjednu. Bunker je oslobođen 27. ožujka 1945. kada je 18 savezničkih bombardera Lancaster istreslo 155 bombi na Valentin. Unatoč silnom bombardiranju, bunker je pretrpio manju štetu. Nakon oslobođenja Amerikanci i Britanci planirali su osmo svjetsko "čudovište" dignuti u zrak, ali su odustali kada su izračunali da bi od jačine detonacija stradale i mnoge kuće u okolnim naseljima te hidrocentrala.
Tri Hrvata i jedan Srbin. Koje naglabanje gluposti. Nemci hapsili Hrvate svoje saveznike. Ako su i bili Hrvatri sigurno nisu bili ustaše