Rad za opće dobro

Među volonterima samo deset posto muškaraca. Zašto?

Foto: 'Vjeran Zganec-Rogulja/PIXSELL'
Među volonterima samo deset posto muškaraca. Zašto?
07.12.2012.
u 18:02
– Volontiram od prvog razreda gimnazije. Moja je poruka Gandijeva rečenica: ”Budi promjena koju želiš vidjeti” – kaže Sarah
Pogledaj originalni članak

Volonerski ured Međimurja, koji su prije nešto više od godinu dana osnovali Međimurska županija te udruge ACT i Zora, svako malo pozove volontere na neku od akcija. Kroz ured je prošlo na desetke ljudi spremnih izdvojiti koji sat dnevno ili tjedno za pomoć drugima. Želja je povećati broj volontera u državi u kojoj se samo pet posto građana bavi radom za opće dobro, dok se u razvijenijim zemljama Europske unije postotak penje na više od 30 posto.

– Javljaju nam se uglavnom mladi do 30 godina, a najviše ih zanima rad s djecom, u bolnici, udruzi tjelesnih invalida, udruzi slijepih, u Zori ili azilu za napuštene životinje. U EU je sasvim suprotno, tamo su volonteri uglavnom stariji – kaže Ana Mikulić, koordinatorica u Volonterskom uredu. Zanimljivo je da je među volonterima u Međimurju samo desetak posto muškaraca. Jedan je od njih mladić koji pomaže u azilu za napuštene životinje.

– Ne znam zašto je tako malo muškaraca. Možda zato jer su žene senzibilnije? – pita, uz osmijeh, A. Mikulić. Stariji su uglavnom uključeni u rad gradskih i seoskih udruga žena, humanitarnih udruga, Crvenog križa ili Caritasa po župama. Među mlađim je volonterkama i 23-godišnja Irena Bogdan iz Zebanec Sela, studentica sestrinstva u Varaždinu. Volontira godinu i pol.

– Pomaganje me ispunjava i svaki put kad dođem doma osjećam se sretnom i zadovoljnom. Na žalost, volontera nema dovoljno jer bi svi ili htjeli biti plaćeni za svoj rad ili nemaju vremena – ističe. Najradije se prisjeti izleta na koji je pošla s članovima Udruge slijepih Međimurja.

– Mislila sam da se neće moći opustiti, no atmosfera je bila fenomenalna! – oduševljena je.

U Međimurju se biraju i volonteri godine. Ove godine to je priznanje pripalo Sarah Jalušić iz Novog Sela na Dravi, učenici čakovečke Gimnazije Josip Slavenski. Ove godine skupila je čak 140 volonterskih sati u Zori, Centru za odgoj i obrazovanje, odjelu pedijatrije u bolnici i dnevnom boravku Dr. Antun Bogdan u Čakovcu, u kojem borave djeca s posebnim potrebama.

– Volontiram od prvog razreda gimnazije. Moja je poruka Gandijeva rečenica: ”Budi promjena koju želiš vidjeti” – kaže Sarah koja se iduće godine planira upisati na Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet.

Ključne riječi
Pogledajte na vecernji.hr

Još nema komentara

Nema komentara. Prijavite se i budite prvi koji će dati svoje mišljenje.