Svima koji su u prošlih godinu dana prigovarali da Crkva sa svoje najviše razine ništa ili vrlo malo čini kako bi molitvom zaustavila pandemiju, početkom svibnja stigao je odgovor Svete Stolice, odnosno od samoga pape Franje, koji je pokrenuo inicijativu “molitvenog maratona krunice” u svibnju, koji je mjesec posvećen Blaženoj Djevici Mariji.
Papin molitveni maraton obuhvatio je 30 marijanskih svetišta diljem svijeta, na pet kontinenata, a molit će se svakoga dana u isto vrijeme, u 18 sati po rimskom vremenu. Mnogo je iznenadilo to što se na tome popisu našlo i Međugorje u Bosni i Hercegovini, jer ono nema službeni status svetišta, nego je župa sv. Jakova, kojom, doduše, u papino ime upravlja njegov posebni upravitelj.
S jedne strane to ne bi trebalo biti iznenađenje, jer je popis svetišta sastavljalo Papinsko vijeće za promicanje nove evangelizacije, koje Međugorje prihvaća u svoje krilo upravo po papinoj želji kao mjesto hodočašća i molitve, a koje je povezano sa štovanjem Blažene Djevice Marije, bez da se spominju ukazanja, dakako. Prošle godine marijanska su se svetišta u svijetu, u poslijepodnevnim satima 30. svibnja povezala s Rimom kako bi se s papom Franjom, koji je bio ispred Lurdske špilje u Vatikanskim vrtovima, zajednički izmolila krunica. No ove je godine odlučeno da ta molitva bude svakodnevna, ali i višeglasna odnosno na najrazličitijim jezicima, od Južne Koreje i Brazila, od Sydneya do Washingtona, prolazeći glasovitim svetištima, od Fatime, preko Częstochowe, Loreta, Međugorja pa do Norfolka u Engleskoj, u kojemu se nalazi jedna od najstarijih kapela posvećenih štovanju Majke Božje. Nju je Henrik VIII. dao srušiti, ali je u XIX. stoljeću obnovljena te joj je 2016. godine papa udijelio naslov bazilike.
Slučajnost ili providnost, kako tko želi, htjela je da se molitveni niz na Međugorju zaustavi 15. svibnja – dan uoči velike 40-dnevnice, koja se sprema ususret 40. obljetnici međugorskog fenomena, a za koju su već otpočele pripreme za posebne duhovne programe posta i molitve u njezinu iščekivanju.
Stoga će se i uobičajeni molitveni program u Međugorju, koji počinje u 18 sati, toga 15. svibnja prilagoditi i nastaviti u svome ritmu nakon izmoljene krunice u molitvenom maratonu. Trkačkim govorom, ako se maraton mjeri u 42 kilometra, moglo bi se reći da je Međugorje gotovo istrčalo svoj maraton u ekvivalentom broja godina, pa je možda i to ponukalo mnoge na razmišljanje da uključivanje Međugorja u ovaj maraton, premda nema službeni status svetišta, sluti da je priznanje blizu. Odnosno, da se na neki način radi o najavi da bi se to uskoro moglo i dogoditi. Čak i za 40. obljetnicu međugorskog fenomena. A potvrde se nalaze i u onome što je u svibnju 2017. godine objavio vatikanist Andrea Tornielli, donijevši na svjetlo dana neslužbene nalaze Međunarodnog istražnog povjerenstva Svete Stolice, kojega je vodio kardinal Camillo Ruini, a koje je predložilo da Vatikan u Međugorje pošalje svoga poslanika, omogući biskupima, svećenicima i redovnicima organiziranje hodočašća (što prije nije bilo dopušteno) te da se ustanovi “vlast ovisna o Svetoj Stolici’ i da se župa pretvori u svetište papinskog prava (tal. Santuario Pontificio)”.
Prva od ova dva prijedloga papa Franjo već je proveo i ostalo je još samo treće – proglašenje pontifikalnog svetišta. No, budući da službena Crkva sa zaključcima oko Međugorja ne žuri, ne treba ni u nizu nabrojanih okolnosti istrčavati s konačnim zaključcima, premda se, kao što vidimo, mnogo toga podudara i vremenski i činjenično. U svakom slučaju, molitveni maraton kojega je inicirao papa Franjo u ovome trenutku ima golemu važnost za cijeli svijet i mobilizira Crkvu na zemaljskoj kugli upravo kroz molitvu, koja krije neslućenu snagu, ali koja u očima materijalističkoga svijeta, zagledanoga samo u vlastite kultove interesa i bogatstva, zdravlja i dugoga života za imućne, kao da nema nikakvu vrijednost. No papa Franjo ovim potezom izdiže je iznad toga i stavlja cijelome svijetu upravo molitvu Crkve kao svjetlo i orijentir u današnjem vremenu. Dakako, svima kojima je Međugorje u srcu, može biti drago, da se i ono našlo u tome papinu planu.