Subota 15. veljače
Što će nam nedostajati poslije Kolindina odlaska
Što će nam nakon Kolindina odlaska nedostajati? Neće nam nedostajati učinci njezine unutarnje politike jer je imala male ovlasti, ali proći će vremena dok netko na Pantovčaku nadomjesti njezinu ljepotu, šarm, elokvenciju i nasmiješenost. Gotovo me obuzima jeza kad te osobine usporedim s vječito mrzovoljnim Milanovićem koji će pametovati tamo gdje ne bude imao moći i pokazivati moć gdje bi mu, ako ga se sjetimo iz premijerskih dana, bilo pametno šutjeti. Predsjednik je Hrvatske figura, pojava, predstava, slika, beznadna utjeha za one koji su izgubili svaku nadu – u svemu tome Kolinda je bila najbolja moguća. Nedostajat će nam i njezino nesuzdržano domoljublje, strastveno navijanje na sportskim utakmicama u hrvatskom dresu koje je jako iritiralo ljevičare... Također, suverenost s kojom je komunicirala sa svjetskom političkom elitom, od čelnika malih država u susjedstvu i drugdje do najmoćnijih vođa na planetu kao što su Putin i Trump, te inicijative u svijetu koje su uvećale ugled Hrvatske i donijele joj goleme koristi. Samo nam neće nedostajati birači koji su je iznevjerili te Škoro koji je Milanovića doveo na Pantovčak.
Nedjelja 16. veljače
Europski parlament kao Centralni komitet u SFRJ
Svojim se domoljubljem SDP još jednom proslavio. Ako je, dok je kao SKH bio na vlasti, oružje Teritorijalne obrane uzela JNA, ako je u Saboru, nudeći svoj prijedlog o udruživanju s drugim jugorepublikama, glasao protiv samostalnosti Hrvatske, ako je SDP-ov Josipović zbog još žive “ustaške zmije” i ratnih stradanja u BiH teško u izraelskom Knessetu i sarajevskom Parlamentu optuživao Hrvatsku, ako je Milanović smanjio broj saborskih zastupnika dijaspore u “slučajnoj državi” Hrvatskoj, onda nije čudno što se SDP-ovi zastupnici u Europskom parlamentu drže, blago rečeno, nepatriotski. Vijest kaže da je Karlo Ressler, HDZ-ovac u EP-u, kritizirao SDP-ovce jer se nisu javljali za riječ u raspravi u kojoj su zastupnici iz drugih zemalja, uglavnom iz redova krajnje ljevice i zelenih, ali i iz kluba socijalista i demokrata kojemu pripada SDP, optuživali Hrvatsku, pozivajući se na krivotvorena izvješća nevladinih organizacija o policijskoj brutalnosti i protjerivanju migranata. I da ponovim što sam nekoliko puta napisao – dio ljevice u Hrvatskoj nikad nije prebolio gubitak SFRJ pa mu je EU zamjena u toj trajnoj boli, a EP im je kao nekadašnji beogradski partijski Centralni komitet.
Ponedjeljak 17. veljače
‘Ne govori, bre, srpski, nitko te nigde ne razume’
U bivšoj državi Srbi su nametnuli naziv za kosovske Albance – “Šiptari”, koji su bili predmet izrugivanja, prijezira i mržnje. Ali pokazuje se ne samo da su Kosovari zreo narod sa zrelom državom nego u obrani svoje domovine znaju biti iznimno superiorni i duhoviti. Tako je na münchenskoj sigurnosnoj konferenciji, na kojoj je sudjelovao i predsjednik Srbije Aleksandar Vučić, kosovski premijer Albin Kurti rekao: “Prije dva desetljeća pomogli ste nam da oslobodimo Kosovo od Srbije, mislim da je sada vrijeme da pomognete Srbiji da se oslobodi Kosova.” Na ovu političku bravuru albanskog čelnika Vučić je reagirao bijesom, uzvratio mu je da ne predstavlja nikakvu državu i da ne može vrijeđati Srbiju. To nije prvi put da su kosovski državnici na međunarodnim skupovima s obje noge na zemlji, svoji i suvereni, dok su srpski u oblacima iz kojih – uzaludno grme. Općenito se može reći da su Vučić i slični mu Srbi poslije Miloševića grmljavinu tenkova zamijenili grmljavinom iz oblaka. Pa sijevaju na Albance, Hrvate, Crnogorce, Bošnjake, a i na “ceo svet” iz kojeg ih ne podupire gotovo nitko. Pa bi se njihova stara izreka mogla preinačiti – ne govori, bre, srpski, nitko te u svetu neće razumeti.
Utorak 18. veljače
Neće učiniti štetu i neće ga biti na misama
Kad je Milanović objavio da se ustoličenje s Markova trga premješta na Pantovčak, žestoko sam ga napao zbog rušenja tradicije, no bio je u pravu. Skromna, kratka svečanost, u kojoj nije bilo nikakva suviška niti je što bitno izostavljeno, bila je i po mjeri države i po mjeri predsjedničkih ovlasti koje su iznimno male. Predsjednikov govor bio je odmjeren, kao i ponašanje, pogotovo kavalirstvo prema bivšoj predsjednici. Nekima je smetala Josipa Lisac, ali bit će da ju je Milanović izabrao kao liberal koji pojedincu (pjevačici) daje prednost pred narodom (klapom ili zborom). Poslije Mesića (dvaput) i Josipovića, Milanović je treći ljevičar, a obnaša četvrti ljevičarski mandat na Pantovčaku poslije Tuđmana – i sve ih je “izabrala” desnica, ako u nju ubrojimo i Budišu. Dakle, narodnjački Mesić pobijedio je umišljenog Budišu, zatim još lakše Jadranku Kosor kojom ga je usrećio Sanader, a Sanader će pobjedu omogućiti i Josipoviću tako što je Hebrangu podmetnuo još dva HDZ-ova kandidata, Vidoševića i Primorca. A Milanovića su “izabrali” Plenković i Škoro. Ali ima taj izbor i dobrih strana: zbog malih ovlasti Zoki neće napraviti veću štetu i, što nije nevažno – nećemo ga gledati na misama.
Srijeda 19. veljače
Povijest poklada pamtit će domišljate Kaštelane
Povijest poklada pamtit će Kaštelane. Prošle su godine na fašniku spalili lik Milorada Pupovca, gorio je i Plenković, a prije toga spalili su gej slikovnicu, sve to na užas dijela javnosti i političara. Ali duhoviti jesu, ove su godine napravili Angelu Merkel koja doji Andreja Plenkovića. Fašnik, Dario Juričan, karikaturisti Puntarić, Nik Titanik i kolumnisti jedini su koji nam govore istinu. Nema dana a da Plenković ili koji drugi političar iz vlasti ne ističe golemo značenje koje za Hrvatsku ima Europska unija, a i Hrvatska za Europski uniju te hvali uspjehe Vlade. Manje-više na svim smo ljestvicama u EU na dnu ili pri dnu, a uspjesima Vlade nema ni traga, osim u tzv. makropokazateljima koji se izražavaju u milijardama koje za radnike što ne primaju plaću ili primaju minimalac i za ostalu sirotinju koja masovno bježi van ne znače ništa. U takvu stanju Juričanovo, Puntarićevo, Titanikovo ismijavanje vlasti za političare je neka vrsta samizdata, a Angela Merkel koja doji Plenkovića uspješna je i točna metafora, slika hrvatske infantilnih vlastodržaca što se hrane na europskoj sisi nemoćni da odrastu do zrelih suverenista kojima bi Hrvatska bila važnija i od njih samih i od EU.
Četvrtak 20. veljače
Hrvat si bio po svemu, Jugoslaven po odgoju
Neki se dive glumcima jer žive mnoštvo života. No za neke su tek oponašatelji koji cijeli život izgovaraju tuđe riječi. Šibenski glumac Leon Lučev treba zahvaliti Bogu što ga je obdario vještim “izgovaranjem tuđih riječi” jer sa svojima nema sreće. Tako je na Facebooku objavio tekst u kojem piše kako se dugo mučio sa svojim identitetom pa ga je napokon našao – Jugoslaven! Dakle: “Moj zaborav traži svoj prvi identitet. I najbliži. Jugoslaven. Zašto? Kao takav sam rođen, odgojen, formiran. I deformiran. I to živim sve ove godine.” Napisao je veliku istinu – Jugoslaveni su u Hrvatskoj bili samo oni koji su kao Jugoslaveni odgajani, a Hrvati nisu odgajani kao Hrvati nego su to prirodno bili. Po svemu – jeziku, vjeri, tradiciji, precima stoljećima starijim od Jugoslavena i Jugoslavije... Jugoslavenstvo je bilo nametnuti državni okvir. Naziv netočan i nasilan – Albanci nisu mogli biti Jugoslaveni jer nisu bili ni Slaveni. U ime jugoslavenstva, to jest velikosrpstva rušena je Hrvatska, ubijani i protjerivani njezini stanovnici. Tenkovi koji su išli na Hrvatsku zasipani su cvijećem na ispraćaju iz Beograda u kojem Lučev trenutačno živi. Gdje žive i današnji vlastodršci koji su ih slali.
Petak 21. veljače
Svaki tjedan dužnosnik nam ode jedan
Državni odvjetnik Dražen Jelenić tvrdi da je oftalomolog i biznismen Nikica Gabrić od njega tažio da “strpa u zatvor” novinare jednog tjednika koji su ga navodno ucjenjivali, što je odbio, jer za to nije bilo zakonskih uvjeta. Gabrić kaže da govori neistinu, da ima snimku razgovora, i bilo je obratno: “Gospodin Jelenić je tražio jednu uslugu od mene, a ne ja od njega”. Budući da obojica priznaju da su masoni, ima uzbudljivih reakcija na njihov sukob, a jedna čitateljica piše: “Uvjerena sam kako većina desničara u RH od jučer pjeva onu Thompsonovu ‘antikristi i masoni, komunisti, ovi oni’”, no ne pjevaju samo desničari nego i Plenković koji nakon otkrića da je mason glavnom državnom odvjetniku poručuje da sam ode ili će Vlada predložiti Saboru da ga razriješi. Po već ustaljenoj praksi vlasti – svaki tjedan dužnosnik nam ode jedan. Ali sama Jelenićeva hrabrost s kojom je kao mason prihvatio tu dužnost kao i poplava drugih nepodopština te ljevičarenja i u vlasti i u javnosti ukazuje na razularenost koju je donijela sadašnja politika Banskih dvora. Pa makar je Jelenić dao ostavku, možemo reći – imamo vlast tzv. desnoga centra a na čelu državnog tužiteljstva mason iz HDZ-ove “lože”!
Zekanovicu! U pravu si 110%!