Njemačka kancelarka izaziva ovacije gdje god se pojavi. I na Stradunu su je turisti i Dubrovčani htjeli dotaknuti i slikati se s njom. Nakon šetnje, otišla je na sastanak s predsjednicima zemalja regije i odlučno poručila: “Na raspolaganju vam je 11,7 milijardi eura. Dajte projekte”, rekla je otprilike Merkel liderima osam zemlja. Najveća politička zvijezda Europe i svijeta jasno je naznačila da su regionalna suradnja i zajednički projekti od iznimne važnosti za razvoj i gospodarski oporavak svih zemalja. Iako se sastala s liderima inicijative Brdo-Brijuni, kako se službeno zove to okupljanje, zapravo su tamo bili predsjednici i drugi važni igrači zemalja bivše Jugoslavije plus Albanija. Možda zbog dolaska Angele Merkel ovaj skup nije naišao na osude dežurnih kritičara i paranoika koji na svakom sličnom zasjedanju na kojem sudjeluju i hrvatski predstavnici vide duhove Jugoslavije i traže da pobjegnemo od toga lošeg društva. Bilo zbog Frau Angele ili ne, napredak je postignut jer se nisu vodile beskrajne jalove javne rasprave o tome što će nama jugoslavenske ili zapadnobalkanske inicijative. Nestajanju straha od takvih inicijativa pridonio je i ulazak Hrvatske u EU, što je također veliki plus za pridruživanje Bruxellesu. Summit u Dubrovniku uspio je barem zbog toga. Jugoslavenske inicijative su mrtve – živjelo Brdo-Brijuni.
Iako je gospodarska suradnja između zemalja već pomalo zaboravljene bivše Jugoslavije ili po novom regije Brdo-Brijuni već odavno počela, političke prepreke i dalje koče neke projekte pa neki stoje, na čekanju su ili se sporo razvijaju. Zapravo je politika uglavnom slala deklarativne potpore, a često koči projekte. Uz nedostatak volje, manjkalo je i vizija i, naravno, novca koji je Angela Merkel spomenula te dala malo optimizma, a ona ne govori ono što neće ispuniti, ali očekuje i partnerstvo i uzajamno povjerenje bez fige u džepu.
A suradnja u regiji je važna i nema alternative ma što tko mislio o tome. Gospodarstvenici o tome već godinama govore. Mala tržišta moraju se oslanjati na zemlje u okruženju. Loša infrastruktura jedna je od prepreka razvoju, a u Dubrovniku se posebice govorilo o ulaganju u ceste, pruge i energetiku. Veliki infrastrukturni projekti važni su svakoj državi zasebno, ali i regiji i cijeloj Europi. Spomenuta je, primjerice, Jadransko-jonska autocesta ili pruga München – Istanbul, na čijoj se trasi nalazi i pruga Zagreb – Beograd, koja je u jako lošem stanju.
Hrvatska mora gurati autocestu do Albanije i Grčke jer će samo tako i naša Dalmatina dobiti puni smisao. Dolaskom autoceste do Grčke znatno bi se povećao promet pa bi onda možda naša autocesta sama dovoljno zarađivala i ne bi morala ići u koncesiju. Ili, ako je već moramo iznajmiti ili prodati, vrijedila bi znatno više. Ili pruga Zagreb – Beograd. Ona je zanimljiva svima od Njemačke do Turske, a njenom modernizacijom, pogotovo ako se to učini europskim novcem, profitirale bi najviše Hrvatska i Srbija, koje zbog toga moraju surađivati na tom projektu.
Hrvatska je, uz Sloveniju, među zemljama Brdo-Brijuni jedina članica Europske unije te bi stoga morala nastupati i kao odvjetnik u privlačenju onih milijardi od kojih bi dobar dio završio i u našoj zemlji. Zapravo, da moramo surađivati, posebice na gospodarskom polju, bjelodano je jasno i nije nam to morala zapravo ni reći Mutti Merkel. Ali blokade i strah od nekih integracija možda lakše nestanu ako ti to sugerira moćna i stroga njemačka kancelarka.
koja bljezgarija od teksta...hebala vas jugoslavija...neka proba novinar nabrojiti koje su to zemlje najvise investirale u hrvatsku ....i kakvi su odnosi hrvatske sa tim zemljama ,a kakvii su odnosi hrvatske sa"regionom"... ...i napokon...nitko nije paranoik ak se surađuje sa tvrtkama u susjedstvu...ali ono ostalo je poprimilo degutantne razmjere...