Mešetari energetskim drvom milijune kuna trpaju u svoj džep

– Ako kćerinska tvrtka Hrvatskih šuma sklapa poslove po birtijama i nije obveznik Zakona o javnoj nabavi, tko brani i Hrvatskim vodama ili HEP-u da sutra postupe isto? – pita Zoran Posarić, direktor tvrtke Abies, koji upozorava da Šumska biomasa d.o.o., u vlasništvu državnog mastodonta Hrvatskih šuma, nije samo monopolizirala proizvodnju i trgovinu energetskim drvom u Hrvatskoj nego njezini netransparentni poslovi, koji podrazumijevaju gospodarenje javnim novcem, sadrže i elemente kriminala.

Uvidom u sudski registar, Šumska biomasa, naime, ima pravo na gotovo sve poslove kao i matična joj kompanija. Registrirana je čak i za gospodarenje šumama koje kao široki pojam može podrazumijevati i sječu i izvlačenje trupaca, no umjesto na natječajima javne nabave, višegodišnje poslove sklapa u četiri oka i uz proviziju.

Bez odgovora devet dana

– Danas je to šumska masa, a sutra? – pita Posarić, ističući kako se u poslovanju Šumske biomase ni sa stupanjem novog Zakona o javnoj nabavi od 1. siječnja ove godine, prema kojemu su i sestrinske tvrtke sektorskih naručitelja obveznici tog zakona angažiraju li treće subjekte u svojim poslovima, ništa nije promijenilo. Njezini menadžeri i dalje sklapaju milijunske poslove s "odabranim" izvoditeljima, samo što Šumska biomasa ovaj put od HŠ-a kupuje energetsko drvo kraj panja u šumi pa u svojstvu kupaca, a ne pružatelja usluga za Hrvatske šume, i dalje izbjegava javnu nabavu. Sve to, tvrdi Posarić, Hrvatske su šume mogle raditi same i uz bolju kontrolu, dok Šumska biomasa kao prekupac posluje s najobičnijom otpremnicama, umjesto popratnica HŠ-a s kojima imaju "fantomski ugovor" i nitko zapravo ne zna što on sadrži.

Koliko o svemu tome zna novi čelnik Hrvatskih šuma Ivan Pavelić i je li što dosad poduzeo, nismo uspjeli doznati. Pavelić, naime, ni nakon devet dana nije odgovorio na upit Večernjeg lista. Koliko je pak novoj vladi stalo do razvoja tržišta šumske biomase, dovoljno govori činjenica da je ni prvi potpredsjednik Vlade Radimir Čačić ne spominje kao strateški prioritet. Dapače, koalicijskim Planom 21 predviđena je tzv. Kukuriku termoelektrana u Kominu pokraj Ploča koja bi radila na ugljen. I dok tvrtke u EU plaćaju penale i moraju i 50 posto proizvodnje energije supstituirati peletima i biomasom – pa svoje termoelektrane s ugljena prebacuju na sječku (u slovenskom Trbovlju kupuju je u nas!) – državi kao vlasniku te HEP-u očito su draži uvozni ugljen ili nafta. Biomasa iz Vinkovaca tako se, umjesto u termoelektranu u Osijeku, vozi i prodaje u Klagenfurtu od 25 do 40 eura po toni.

– To uopće nije isplativo. Kad se odbiju svi troškovi, od izvoženja i prikupljanja sječke iz šume, cestovnog transporta do iveranja, ispada da na toni biomase kćerinska tvrtka Hrvatskih šuma zarađuje samo 1 euro – kaže Posarić.

– No to nije ni važno kad je menadžerima Šumske biomase prava zarada ionako u mešetarenju drvnom sječkom – tvrdi Goran Jankov, poznati zviždač Hrvatskih šuma i direktor tvrtke Silva Plan. U radnoj sredini, načinu poslovanja i praksi Hrvatskih šuma takve se stvari nikad ne bi dopustile. Stoga je kćerinska tvrtka, koja je osnovana na inicijativu nekadašnjeg predsjednika uprave HŠ-a Darka Beuka, poznatijeg iz afere Fimi media i sive eminencije u mandatu Darka Vuletića, isključena iz poslovanja matičnog poduzeća.

Svi žmire

Iako bi energetsko drvo trebalo biti samo jedan od proizvoda u cjeniku HŠ-a (inače bi se mogla osnovati i jedna tvrtka koja bi se, primjerice, bavila samo proizvodnjom i prodajom furnirskih trupaca), jasno je da je Šumska biomasa osnovana isključivo radi poslovanja izvan Zakona o javnoj nabavi, uvjeren je Jankov. Umjesto da se bavi poticanjem projekata i promocijom korištenja šumske biomase, a trgovinu i proizvodnju prepusti matičnoj kompaniji, zbog nepostojanja domaćeg tržišta Šumska biomasa gotovo svih 600 tisuća tona usitnjenog energetskog drva proda Mađarima, Austrijancima, Slovencima... što nije ništa drugo nego izvoz sirovine izvan svakog pravnog i stručnog okvira.

Državna imovina odlazi u inozemstvo gdje, s obzirom da do unatrag nekoliko mjeseci u nas nije bilo ni ovlaštenog laboratorija, kupci stranci sami zaračunavaju odbitke zbog vlage, neodgovarajuće kvalitete i slično, odnosno sami određuju koliko su kupili i koliko će platiti.

Jedini koji bi mogli kontrolirati otpremu biomase djelatnici su Hrvatskih šuma koji često nisu prisutni u otpremi, izmjeri i procjeni količina. Kad oni zažmire, kupci i prijevoznici u njihovu dvorištu, s nečijim blagoslovom rade što hoće, kaže jedan bivši zaposlenik HŠ-a (podaci u redakciji). Prije nego što odu na granicu, gdje se radi i službena odvaga, kupci ili prijevoznici dio robe čak stave u svoja međuskladišta i kasnije je prodaju na temelju tko zna čijih otpremnica.