Stjepan Mesić prijateljevao je s libijskim diktatorom Moamerom Gadafijem, o tome je govorio Večernjakovu novinaru Hassanu Haidaru Diabu, njihov razgovor protekle subote objavili smo u Obzoru, Stjepanu Mesiću i njegovu savjetniku Tomislavu Jakiću zbog toga je neugodno. To su činjenice. Ostalo što je Tomislav Jakić napisao u pismu naslovljenom “Onima koji uređuju VL” samo je odraz nelagode koje se uvukla u najmlađu hrvatsku instituciju, Ured BPRH, na adresi Grškovićeva 13.
Nema povlačenja
Uvrijeđeni činovnik Tomislav Jakić napisao je sljedeće besmislice: “intervjuirani u svakom trenutku ima pravo povući intervju”, “intervju je povučen zbog neaktualnosti i nebitnosti”, ustvrdio je i da je: “objava intervjua nekorektan, neprofesionalan i krajnje zlonamjeran potez, očito inspiriran željom da se bivšeg predsjednika kompromitira u očima hrvatske javnosti”.
Objasnimo besmislicu po besmislicu.
Institut povlačenja intervjua ne postoji, ne poznaju ga ni Zakon o medijima ni novinarski kodeks. Ako se BPRH srami što svog prijateljstva s Gadafijem, onda je trebao šutjeti, a ne tražiti od nas da šutimo o tome. Štoviše, Mesić je, ili Jakić po njegovu nalogu, što je zapravo svejedno, intervju autorizirao – potvrdio autentičnost svojih riječi. Večernji list po zakonu mu autorizaciju nije trebao ni ponuditi, ali smo pokazali dobru volju upravo svjesni osjetljivosti tematike. Intervju je objavljen upravo zato što je aktualan i bitan. Mesićev prijatelj Gadafi ubija vlastite građane, na njegovu vojsku NATO, čija je članica i Hrvatska, istresa bombe, a naš još uvijek utjecajni bivši predsjednik trudi se zaustaviti međunarodnu intervenciju. Vjerujemo da građani imaju pravo znati koji bi mu mogli biti motivi za takav angažman. Nije nam bila namjere kompromitirati BPRH. Dapače, ako Jakić i Mesić misle da je prijateljstvo s Gadafijem kompromitirajuće, onda se s njime nikada nisu trebali ni družiti.
Zna nešto, ali ne dovoljno
Pokušavajući se ograditi od prijatelja koji je po tko zna koji put okrvavio ruke, Mesićev je savjetnik krajnje nekorektno i zlonamjerno u cijelu priču upleo i štrajk u kojem sudjeluje dio novinara i urednika Večernjeg lista i pritom pokazao da zna ponešto, ali ne dovoljno. Da mu bude jasnije: u štrajku sudjeluje 59 novinara i grafičara, a svakoga dana na posao dolazi 138 novinara i grafičara. Savjetnik BPRH očito je zaokupljen borbom s vanjskim i unutarnjim neprijateljem pa ne primjećuje da je Večernji list prepun različitog sadržaja. I takav je svaki dan.
\"Svi u EU šute i čude se jer znaju da su Mesić i Gadafi prijatelji iako je svima jasno da s obzirom na porijeklo i šibku kulturu takvi neznaju za sramotu \"