Predsjednik države Stipe Mesić iskoristio je skup hrvatskih bankara da pred njima ponovi svoje protivljenje daljoj prodaji i privatizaciji financijskog sustava. Kad su u pitanju banke, Mesićev prijedlog stiže prekasno jer je više od 90 posto hrvatskih banaka već prodano strancima, a preostala Hrvatska poštanska banka ima malen utjecaj na bankarski sustav te njeni potencijali i mogućnosti, čak i da trajno ostanu u vlasništvu države, ne mogu bitnije promijeniti prevagu stranaca u hrvatskom bankarskome sustavu. Mesićevo izjašnjavanje protiv privatizacije banaka i "osiguravajućih društava" što, vođen svojim ekonomskim savjetnicima, Predsjednik iznosi u svakoj pogodnoj prilici, ovog puta zacijelo cilja na Croatia osiguranje, jer je njegova prodaja aktualna već nekoliko mjeseci i, da nije došlo do pada Vlade, zacijelo bi bila bliže kraju.
Predsjednikov populizam
U Vladi jučer nije bilo spremnosti za komentar Predsjednikovih navoda, ali očekuje se da će jedna od prvih sjednica nove Račanove Vlade biti posvećena upravo prodaji Croatia osiguranja, odnosno da će Vlada ovlastiti svoje pregovarače da počnu razgovore o cijeni i drugim uvjetima prodaje. Moglo bi se dogoditi da s Croatia osiguranjem bude po Mesićevom, ali ne zbog toga što bi Vlada odustala od prodaje, nego stoga što ne može postići zadovoljavajuću pogodbu. Isto tako, očekuje se da će se Račanovi izabranici pozabaviti i starim privatizacijskim repovima, jer su pripremljeni zakonski projekti za sankcioniranje pretvorbenog kriminala, što je jedan od rijetkih poteza oko kojega se slažu i Stipe Mesić i izvršna vlast.
Budući da je Mesićevo upozorenje izrečeno u situaciji kada Ivica Račan s koalicijskim partnerima pokušava sastaviti novu Vladu te je, u svakom slučaju, ranjiviji nego inače, ono ima značajnu političku težinu, populistički je obojeno i ide na ruku dijelu javnosti koja se izjašnjava protiv rasprodaje nacionalnog bogatstva. Slična razlika u mišljenju Pantovčaka i Banskih dvora mogla se čuti i prije napuna dva mjeseca kada je predsjednik Mesić s velikom dozom skepse ispratio predstavnike MMF-a. U Banskim se dvorima, međutim, ni tada nisu željeli upuštati u raspravu s predsjednikom države nego je potpredsjednik Vlade Slavko Linić samo rekao da nikakve promjene u ekonomskoj, pa samim time i privatizacijskoj, politici Vlade neće biti.
Dvije ekonomske škole
U ekonomskim se krugovima sukob između izvršne vlasti i predsjednika države uglavnom doživljava kao sukob dviju ekonomskih škola u Hrvatskoj. Starija generacija ekonomista zagovara jaču intervenciju države, sporiju privatizaciju i labaviju monetarnu politiku, a ekonomisti mlađe generacije naglasak stavljaju na brzu privatizaciju i otvoreno tržište sa svim vrlinama i manama koje ta koncepcija donosi. Privatizacija nije najspornija točka među njima, uostalom, za godinu-dvije to će već biti stvar prošlosti, već prije svega tečaj kune oko kojega se vode stalne stručne, a povremeno i političke, rasprave, koje najčešće potiče predsjednik Mesić.
Jedan od autora Vladine Nacionalne strategije i član mlađe generacije ekonomista, dr. Željko Lovrinčević, napominje da su za otpor prema privatizaciji, koji je u javnosti sve prisutniji, zaslužni moćni lobiji koji se kriju i u politici i u javnim poduzećima, koja su godinama bila u privilegiranom položaju.
- Jasno je da Hrvatska ne može sama restrukturirati ni Inu ni HEP jer su to visokopodkapitalizirane tvrtke i da ih treba privatizirati. Više pažnje treba obratiti načinu na koji će se to učiniti, a ne hoće li se to učiniti. Stječe se dojam da je javnost protiv privatizacije, ali kada bi se pitalo korisnike usluga javnih poduzeća, sigurno se ne bi mogao izvući takav zaključak. Problem je što su korisnici usluga raspršeni i javno ne mogu izraziti svoj stav, dok su protivnici privatizacije, od radnika, sindikata i menadžmenta do političara, glasni i utjecajni, zaključuje Lovrinčević.
Piše Ljubica Gatarić