Mesijanski kompleks M. Petir: Bez mene ne bi bilo mlijeka ni mandarina u školama

Ako je vjerovati njezinim priopćenjima, europarlamentarka Marijana Petir u svome radu postiže nevjerojatne uspjehe: u ljeto 2014. spasila je hrvatske mandarine od posljedica ruskog embarga, bez njenog amandmana iz 2015. bilo bi upitno sudjelovanje Hrvatske u programu EU-potpora za zdrave obroke u školama, samo ovog tjedna izborila je dodatne potpore za pčelare, a krajem prošle godine je, sasvim ozbiljno, tvrdila da Hrvatska više uopće ne bi mogla upravljati svojim šumama da ona nije uložila jedan amandman u Europskom parlamentu!

Kad ne spašava Hrvatsku od prijetnji i nedaća povezanih s poljoprivredom, Petir bilježi i takve uspjehe kao što je izravna potvrda koju je dobila od pape Franje o tome da će blaženi Alojzije Stepinac ipak, bez obzira na rad mješovite komisije koju je oformio isti taj papa, biti proglašen svetim. Krajem kolovoza se, naime, u sklopu Međunarodne mreže katoličkih zakonodavaca susrela u Rimu sa Svetim Ocem kojemu je rekla “kako hrvatski narod očekuje Stepinčevu kanonizaciju te moli na tu nakanu, na što je papa Franjo rekao kako će bl. Alojzije Stepinac biti proglašen svetim”, objavila je Petir 30. kolovoza.

Izravna potvrda od Svetog Oca, koji je odlukom o formiranju posebne komisije usporio kanonizaciju blaženog kardinala Stepinca, nije mala stvar, a Petir je i to postigla, među brojnim uspjesima koje postiže u svom redovnom radu u Europskom parlamentu. No, nakon skandala koji je izbio kad se otkrilo da Petir možda zapravo pripisuje sebi zasluge za amandmane koji bi pomogli hrvatskim ribarima, a koje je zapravo progurala Ruža Tomašić, legitimno se otvara pitanje je li taj način rada Marijane Petir, koji je raskrinkan na primjeru s Ružom Tomašić, iznimka ili pravilo. Je li i u kojim drugim priopćenjima – kojima si je Petir pripisivala zasluge za uspjehe koji se tiču mandarina, zdravih obroka u školama, šuma, pčela i drugih bića, stvari i pojava – ta europarlamentarka izvela sličan trik u kojem pripisuje zasluge sebi, a prešućuje (katkad i puno veće) zasluge drugih? To pitanje već dotiče mračne tajne, najdublju utrobu funkcioniranja zastupnika u Europskom parlamentu jer, kad se o takvom pitanju povede riječ, svi će neslužbeno priznati da to svaki zastupnik tako radi. Pripisuju sebi zasluge za nešto što ima širi kontekst i dio je širih inicijativa na koje su se oni “nakvačili”. Više hrvatskih zastupnika s kojima smo razgovarali kažu, pod uvjetom anonimnosti, da ni ono što radi Biljana Borzan (SDP) nije u osnovi ništa drukčije: borba za prava potrošača, i protiv dvostrukih standarda kvalitete nekih proizvoda na istoku i na zapadu EU, nije nešto što je ona zaista pokrenula u Europskom parlamentu, nego se na taj “vlak”, koji je već vozio kad je ona došla u EP, relativno uspješno “ukrcala” i proizvela takav učinak da se u Hrvatskoj nju osobno percipira kao predvodnicu te borbe u cijelom EU.

– Svi to rade, pa mi je malo glupo govoriti o tome tako da zvuči kao da nekog izdvajam i kritiziram, ali Petir, Borzan, Tomašić i Šuica u tome prednjače – kaže jedna osoba koja je insajder u hrvatskom taboru u Europskom parlamentu, a za ovaj članak govori pod uvjetom anonimnosti.
– Svi to rade, ali Marijana je u tome gramzljiva. A ni Ruža nije daleko – kaže nam druga osoba, također govoreći pod uvjetom anonimnosti, i također s izravnim uvidom u rad svih hrvatskih zastupnika u EP-u.

– Ne može se reći da nema zasluga i da se ne trudi. Ali, da, Petir zna prekomjerno pripisivati sebi zasluge i neosnovano, premda ne direktno nego onako uvijeno, prozivati druge kao da ne rade ništa. Kao da ona jedina nešto radi – kaže treća upućena osoba s kojom smo razgovarali i koja je također pristala govoriti samo pod uvjetom anonimnosti. Marijana Petir, koju smo zamolili za komentar nakon što smo izložili sve primjere njezinih priopćenja koje analiziramo i kritike koje smo čuli na račun njezina stila rada javno raskrinkanog na nedavnom primjeru spora s Ružom Tomašić, nije željela dati nikakvu izjavu. Rekla je samo da ne želi sudjelovati u nečemu što je, po njenom mišljenju, osporavanje cijelog njezina rada u EP-u. Petir, stekli smo dojam, i dalje ustraje na tome da je Ružin amandman zapravo njezin, odnosno da ga je Ruža Tomašić prepisala od nje. Petir je dala izraditi i tablicu s analizom datuma kada je koji amandman predan. Tekstovi Petirkinih i Tomašićkinih amandmana su isti, samo su datumi predaje Petirkinih amandmana raniji, barem sudeći po toj tabličnoj analizi iz ureda Marijane Petir. No, ono što Petir prešućuje, a što otvoreno govori Ruža Tomašić i potvrđuje i Dubravka Šuica, je informacija da je poticaj za amandmane išao svim hrvatskim europarlamentarcima od Ceha ribara HGK i Ministarstva poljoprivrede i ribarstva.

– Ministarstvo je nama svima dalo prijedlog amandmana. Mi ne možemo isisati amandmane iz malog prsta jer mi to ne znamo. I ona je dobila te amandmane. Svi smo ih dobili! No, ja sam ih čuvala za Odbor za ribarstvo, a ona ih je dala u Odboru za okoliš, gdje nijedan nije prošao, a ona, iako je zamjenski član tog odbora, nije ondje bila ni da ih brani – kaže Ruža Tomašić. Amandmani o kojima je riječ odnose se na brisanje članka Mediteranske uredbe EU koji onemogućuje korištenje okružujućih mreža plivarica na dubinama manjim od 70 posto njihove visine. Takva je odredba nepovoljna za hrvatske ribare, kojima je u interesu da se ta odredba ukine, barem u Jadranu. Petir je svoje amandmane, koji nisu prošli na Odboru za okoliš, pokušala ponoviti i na nadležnom Odboru za ribarstvo, ali kako ondje nije ni članica ni zamjenska članica, trebao joj je netko tko sjedi u tom odboru da joj supotpiše. Petir tvrdi da je poslala Ruži Tomašić “svoje” amandmane i predložila joj da bude supotpisnica, a da joj je Tomašić odgovorila da to neće stići napraviti jer je na putu. Ruža Tomašić, pak, tvrdi da je Petir te amandmane dobila od Ministarstva u Zagrebu, isto kao što ih je dobila i ona (R. Tomašić), ali tvrdi i još nešto:

– Marijana je 5 minuta prije isteka roka za predaju amandmana zvala moj ured i pitala želim li ja supotpisati, ali tad je već bilo kasno i ja sam bila na putu. Poslije smo mi svojim kanalima provjerili i vidjeli da je ona već ranije dala taj amandman supotpisan s Walesom (poljskim članom Odbora za ribarstvo, op. a.). Ako je i od nje, previše je – kaže Ruža Tomašić. Bitna razlika između njihove dvije verzije događaja je u tome što Ruža Tomašić ne skriva da je tekst amandmana zapravo dobila od stručnjaka koji se bave politikom ribarstva u Hrvatskoj.

U tom smislu, Tomašić ne pripisuje sve zasluge sebi iako je ona članica Odbora za ribarstvo i ima veći utjecaj u ribarskoj politici nego Marijana Petir, članica Odbora za poljoprivredu i zamjenska članica Odbora za okoliš. A Petir, za razliku od Tomašić, svojata te amandmane i nije toliko transparentna oko činjenice da su ih Ceh ribara HGK i Ministarstvo podijelili svim hrvatskim europarlamentarcima koji su ikako mogli pomoći.

U tom smislu, razlika je u tome što Ruža Tomašić ne skriva da je riječ o kolektivnom naporu Hrvata, a Petir kao da ima mesijanski kompleks pa želi da ostane zabilježeno da je ona sama zaslužna jer to su njezini amandmani. Čak i kad, realno, nisu. Jer njezin i Walesin amandman na Odboru za ribarstvo je odbačen većinom glasova, dok je Ružin usvojen i na kraju je prošao konačno glasovanje ne plenarnoj sjednici Europskog parlamenta 16. siječnja u Strasbourgu. I Dubravka Šuica, šefica HDZ-ove delegacije u EP-u, u svom komentaru ostavlja dojam da je važnija bila uloga Ruže Tomašić nego Marijane Petir u ovom konkretnom slučaju.

– Činjenica je da je Ruža članica Odbora za ribarstvo, a Marijana nije. I činjenica je da sam i ja dobila te amandmane. Ali činjenica je i da je, od svih nas hrvatskih zastupnika, Ruža imala najveće pravo uložiti te amandmane jer je članica Odbora za ribarstvo, a mi nismo. No, isto tako je činjenica da bez nas, iz Europske pučke stranke kojoj pripada HDZ, na plenarnoj sjednici ne bi taj Ružin amandman prošao. Plenarna je ključ i plenarna je sve odredila, a Ruža je bila ta koja je u nadležnom odboru imala prioritet – kaže Šuica. Ruža Tomašić smatra da uzrok ovakvog nekorektnog ponašanja njezine kolegice leži u tome što Marijana Petir želi još jedan mandat. Petir je u EP ušla kao članica HSS-a na zajedničkoj listi HDZ-ove koalicije, a sada nije ni članica HSS-a niti je HSS koalicijski partner HDZ-a (oboje zaslugom novog predsjednika HSS-a Kreše Beljaka).

– Možda želi ponovo doći u Europski parlament pa se gura na taj način, ali to je jako pogrešan način – kaže Ruža Tomašić, koja je također ušla u EP na listi HDZ-a kao tadašnja predsjednica HSP-a dr. Ante Starčevića, stranke koju je napustila i osnovala Hrvatsku konzervativnu stranku, čija je danas dopredsjednica.

– Ja ne idem više na izbore i ja se ne guram. Da je ona meni rekla: “Čuj, želim ponovo ići na izbore, vidim da je tvoj amandman prošao, a moj nije, ali su slični, pa je l’ možemo reći da je prošao naš zajednički?”, ja bih rekla da može, nema problema. Ali ne bi mi nikad palo na pamet da radim nešto nekome iza leđa – dodaje Ruža Tomašić. Možda se s približavanjem novih europskih izbora (u svibnju 2019.) stvari zaoštravaju, možda se već pojačano oštre noževi za zabijanje u leđa. No, Petir je već u prvim mjesecima svoga mandata u EP-u počela pokazivati da joj je ambicija biti prvakinja u samopromociji među 11 hrvatskih zastupnika. Ipak, nije sve kod nje neutemeljena samopromocija i prisvajanje uspjeha za amandmane koji su joj zapravo odbačeni na glasanju, ali su prošli u nečijem tuđem obliku. Upućeni sugovornik tvrdi da je angažman Marijane Petir oko gospodarenja šumama bio istinski koristan za Hrvatsku jer u Vijeću EU predstavnici hrvatske Vlade prvotno nisu uspjeli ostalim državama članicama nametnuti hrvatski prijedlog (Hrvatska je tu bila nadglasana), ali nakon što je Petir taj hrvatski prijedlog progurala kroz EP i ugradila u stav EP-a, onda se u završnom trijalogu (između Komisije, Vijeća i EP-a) Vijeće ipak suglasilo s time, odnosno Hrvatska je uspjela progurati povoljnost za sebe.
– Petir je tu imala velike zasluge. Ali to joj je na koncu i posao. To je normalno: europarlamentarci rade koliko mogu sa svoje strane, Vlada i ministarstva rade sa svoje strane kroz Vijeće EU, i ono što se uspije izgurati zajednički je uspjeh – kaže taj sugovornik, koji je želio ostati anoniman. Ipak, u svijetu priopćenja Marijane Petir, uspjeh rijetko kad zvuči kao zajednički i uglavnom zvuči kao samo njezin. Dok se, kao u slučaju Ruže Tomašić, ne dokaže suprotno.