Meta je ministar financija Slavko Linić, a njegov pomoćnik Branko Šegon samo je kolateralna žrtva. Afera Šegon, kojom se trenutačno bavi Povjerenstvo za sprečavanje sukoba interesa, usmjerena je na pokušaj Linićeve smjene.
Teza je to koju smo čuli od više osoba iz SDP-a koje su u sukobe između Linića i ministra poduzetništva i obrta Gordana Marasa upućene sa svojih pozicija u vrhu stranke te pozicija u Vladi. U pozadini su, kažu, sukobi u Poreznoj upravi koji su kulminirali Linićevim inzistiranjem da se provede interni nadzor i utvrdi tko je odgovoran što se pogodovalo osječkom tajkunu Željku Bilošu i spriječilo blokadu njegove Osječke ljevaonice željeza i tvornice strojeva koja je trebala biti obavljena još u ljeto 2012. zbog naplate 27 milijuna kuna poreznog duga.
Teška narav
Marasovi napadi, kažu nam u SDP-u, samo su nastavak prijašnjih sukoba i nesnošljivosti koje u korijenu imaju Marasove velike ambicije i zavist. No, dok neki naši sugovornici ne vjeruju da je Maras pustio u javnost informaciju kako je poduzeće Linićeva pomoćnika Šegona dobilo povlašteni kredit preko HBOR-a, čime je Šegon zloupotrijebio svoju funkciju, drugi to uopće ne isključuju i tvrde da će se za određeno vrijeme sve rasplesti pa će biti jasno što su pravi motivi hitaca ispaljenih prema Liniću.
– To što radi Maras vrlo je nekorektno. Linić ga je godinama podržavao i otvarao mu šanse, ali on nikad nije zadovoljan – kaže nam jedan od sugovornika navodeći da Maras “ruje” otkad je ušao u Vladu. Najprije se, nastavlja, obrušavao na Radimira Čačića, a otkad je Čačić otišao, meta mu je postao Linić. Na pitanje zašto bi to činio, odgovara da je poanta u Marasovoj naravi koja teško podnosi da su drugi uspješniji i popularniji od njega.
Milanović neće arbitrirati
Drugi naš sugovornik navodi da treba zaviriti u povijest odnosa Linića i Marasa te podsjeća da je Maras do 2010. bio poslovni direktor SDP-a te da je očekivao kako će nakon pobjede Kukuriku koalicije na izborima on biti ministar financija, a ne Linić. Svoju šansu vidio je i u tome da je Linić pao u Milanovićevu nemilost nakon što je uoči izbora dao intervju u kojem je ustvrdio da predsjednik stranke ne mora biti premijer. Osobe iz stranke sklone Liniću kažu nam da je Maras trebao biti njegov pomoćnik u Ministarstvu financija, no Maras nije htio ni čuti za bilo što osim ministarskog mjesta. Budući da je Maras podržavao Milanovića kad je preuzimao SDP, premijer ima određenu naklonost prema njemu i takoreći mu je izmislio ministarstvo.
Gledano iz trećeg kuta, Maras kao ministar poduzetništva i obrta želi nadzirati kako HBOR dijeli novac i riješiti se Antona Kovačeva. Premijer Milanović, procjenjuju osobe iz SDP-a s kojima smo razgovarali, neće ulaziti u sukob Marasa i Linića ni arbitrirati jer to i inače ne radi u sličnim situacijama.
Uopće nije bitno tko je zakuhao aferu Šegon (Maras ili Milanović?). Činjenica je da je Šegon koristo svoj položaj (i Linićevo pokroviteljstvo) za privatnu korist, mimo morala (a vjerojatno i zakona), i da je dobio kredit o kakvome drugi mogu samo sanjati. A sve ovo dalje je skretanje s glavnog problema.