Posljednjih tjedana prosvjedi i štrajkovi nanizali su se u velikom broju tvrtki, od 3. maja TIBO-a, Gredelja, Metalinga do TLM-a... Ponavlja se situacija prisutna već godinama, a koja je pomela s tržišta mnoge važne pa čak i perspektivne industrije koje donose izvoz. A zemlja nam se stoga svela na nizanje trgovačkih centara i rast BDP-a od potrošnje i izvoza usluga, tj. turizma. Iako neki analitičari govore da nam industrija vezanih za željezo ili aluminij ne treba, drugi će se pozvati na svjetska istraživanja koja, poput Morgan Stanleya u zadnjem izvješću, kažu da će aluminij imati u sljedećih deset godina zapaženi rast. Osim toga, i 90 posto proizvodnje TLM-a namijenjeno je izvozu.
Iako nije više u državnom vlasništvu, radnici šibenskog TLM-a još uvijek traže pomoć države, što je i normalno, jer tvrtka sa 600 radnika i značajnim izvozom sigurno puno znači za domaće gospodarstvo. Nekidan su predstavnici sindikata metalaca bili su na sastanku kod ministra gospodarstva Ivana Vrdoljaka, sljedeći dan prosvjedovali su na Markovu trgu, a podršku su im dali i radnici riječkog 3. maja TIBO-a za koje je država ovaj tjedan našla rješenje. TLM je privatna tvrtka, država ju je prije osam godina 'očistila', a potom prodala, no u krive ruke. Godinama su se gomilali gubici, a poništavanje ugovora iz 2007. godine, što je dio sindikata predlagalo, značilo bi likvidaciju TLM-a i vraćanje oko milijardu kuna potpora Europskoj komisiji. Vrdoljak je ovaj tjedan pokazao sluha i za radnike TLM-a. Može se pretpostaviti da situaciju smiruje zbog izbora, ali bi bez obzira na to svatko iz vladajuće ili oporbene strukture morao shvatiti koliko je bitno sačuvati 600 radnih mjesta o kojima ovisi velik broj šibenskih obitelji.
Isplativost proizvodnje?
Dodatno zato što je upitno kad će tko otvoriti investiciju s toliko zaposlenih, štoviše, u gotovo deset godina, ulaganja s toliko radnih mjesta u Hrvatskoj nije ni bilo. Iako mnogi tvrde da TLM treba modernizirati, da nema ekonomske računice za proizvodnju zbog velikih troškova struje..., ipak neki od stručnjaka u tom sektoru tvrde da TLM ima budućnost kroz, primjerice, proizvodnju poluproizvoda detaljnije obrade, jer činjenica je da je najjednostavnije proizvoditi toplo valjanu traku, koja ima i najmanju maržu, a u izravnoj je ovisnosti o cijeni struje. Tako bi nakon smanjenja troškova, kažu upućeni, te raskidanja štetnih ugovora i uz tržišnu cijenu struje, TLM mogao biti pozitivan s proizvodnjom od tri tisuće tona mjesečno. Ako se pridodaju obveze prema vjerovnicima u planu restrukturiranja duga na period do deset godina, tada bi 4,5 do pet tisuća tona mjesečno bilo dovoljno za pokriće svih troškova i isplatu dugova te i zaradu. TLM je trenutačno u predstečajnoj nagodbi, ove godine tvrtku je preuzeo od obitelji Pejčinoski Igor Shamis, ruski poduzetnik za kojeg se naknadno pokazalo da kapitala nema, pa je već u šest mjeseci napravljen dug veći od 60 milijuna kuna. Na nedavni upit, Shamis nam je rekao da ne misli prodati tvornicu, stoga ni država nema puno prostora za intervenciju, ali ima je najveći vjerovnik TLM-a – Jadranska banka. Poteža je i situacija što dva sindikata zagovaraju dva različita potencijalna ulagača, ali samo zato što različito gledaju na rješenje, odnosno tko je taj koji će preuzimanjem tvrtke zadržati radnike, a zadržavanje radnih mjesta je za oba konačni cilj. Sindikat metalaca želi vidjeti slovački fond, zato što su oni, prema najavama, spremni preuzeti tvrtku u predstečajnoj nagodbi, a slovenski Impol bi tvrtku u stečaju, nakon kojeg bi opet zadržao najveći broj zaposlenih i tog ulagača želi udruga radničkih sindikata. Čelnik tog sindikata Ozren Matijašević kaže da je najvažnije vidjeti ponude obaju ulagača i tada ustvrditi tko što nudi i što je najbolje za TLM i radnike. Rješenje bi se moglo naći, kako doznajemo, već sljedeći tjedan kada se i očekuju konkretne ponude dvaju ponuđača. A u konačnici možda nije isključeno da se ulagači i zajedno dogovore i preuzmu TLM.
– Ja sam kao radnik protiv stečaja, jer ne želim plaćati ono što se ovdje u tvrtki radilo osam godina, ali kako nema proizvodnje, niti se sirovina nabavlja, sve ide u tom smjeru, a to bi, smatram, bilo pogubno – kaže Branko Petrić, jedan od 600 radnika TLM-a.
– Svi koji su nas ostavili gladne i mislili da će proći lišo, varaju se, jer će odgovarati – poručio je Vedran Dragičević iz sindikata metalaca na ovotjednom prosvjedu. U pet dana peticiju za očuvanje TLM-a u Hrvatskoj je potpisalo 16.500 građana. Analitičar Damir Novotny jedan je od onih koji smatra da nema smisla spašavati TLM s proizvodnjom koju sada ima.
– Mi smo jedina zemlja u Europi koja još nije napravila transformaciju teških industrija, a što će se onda dogoditi samo od sebe, pa zato, što prije se to priopći i poduzmu mjere, lakše će se ta transformacija podnijeti u smislu spašavanja radnih mjesta – kaže Novotny.
Austrija je to napravila prije dvadesetak godina, a kasnije su to i shvatile nove članice Unije, koje su ugasile takve industrije, prije svega one za koje nema sirovine u zemlji, ali planski, pa su istodobno formirale kompenzacijski fond koji je obavljao prekvalifikaciju radnika u zanimanja tada potrebna na tržištu. Novotny smatra da se to može napraviti i u Šibeniku. Vani se više razvijaju kreativne industrije, poput filmske, pa zašto se, primjerice, Šibenik ne bi uz turizam okrenuo i u tom smjeru, komentira Novotny. Stoga on, ali i dio analitičara, i ne vidi budućnost u, primjerice, domaćim rafinerijama, željezarama... No, treba se prisjetiti da su godinama neki govorili da domaća brodogradnja nema budućnost, pa se ipak nekako izvukla, a proizvodnju uz novog ulagača vraća i Sisačka željezara. Češka je tradicionalno jaka u teškoj industriji, a Slovačka se orijentirala na autoindustriju, koja je na žalost našu zemlju zaobišla. I dok se rješenje za TLM tek čeka, 3. maj TIBO dobio je ovaj tjedan obećanje Vlade o isplati zaostalih plaća i dokapitalizaciji. Nekidan je premijer Milanović, sigurno ne slučajno, bio u posjetu Uljaniku, a ovaj tjedan već se ta tvrtka spominje kao budući vlasnik TIBO-a. U petak su radnici nastavili proizvodnju, rekao nam je sindikalni povjerenik Željko Bilić, zbog obećanja Vlade o isplati zaostalih pet plaća i dokapitalizaciji. Riječ je o još jednoj tvrtki s 83 zaposlenika za koju sigurno ima mjesta na tržištu. Jedina u Hrvatskoj proizvodi već desetljećima brodsku opremu i sanitarne kabine, a u ovoj godini ima ugovorene poslove od 15 milijuna kuna. Veliki uteg za poslovanje potraživanje je od Brodosplita koji joj duguje 1,8 milijuna kuna, a što bi, očekivanja su, sada nakon što je država pronašla rješenje za spas TIBO-a, trebalo biti realizirano. Nedavno su u štrajku bili i radnici sisačkog Metalinga. Stečajni upravitelj Goran Jujnović Lučić potvrđuje da je štrajk prekinut, da se obveze ispunjavaju i proizvodnja je nastavljena, a 140 zaposlenih dobilo je zaostale plaće. No nije baš sigurno da je problem riješen, jer tvrtka zadnje četiri godine radi s gubitkom, a zbog duga od 22 milijuna kuna ušla je u postupak predstečajne nagodbe.
Radnici žele pravdu
Prije dvije godine promijenjen je vlasnik, no struktura vlasništva još uvijek je nejasna. Metaling se bavi proizvodnjom čeličnih konstrukcija, ali i opreme za graditeljstvo, cjevovoda, antenskih i rasvjetnih stupova.... Proizvodnja koja se počela uništavati još kroz pretvorbu i privatizaciju devedesetih izgleda da i danas odumire. U stečaj su posljednjih godina poslane mnoge proizvodne tvrtke – od Diokija, Dine Petrokemije, Gredelja...
Neki se, poput bivših radnika Gredelja, ne predaju, te su i oni prosvjedovali pred DORH-om tražeći da se otkrije istina o malverzacijama koje su ih otjerale u stečaj prije tri godine. Bez obzira na stečaj, ta tvrtka s tradicijom dugom oko 120 godina ima cilj postati regionalni lider u projektiranju, proizvodnji i održavanju svih vrsta tračničkih vozila i tako vratiti sve zaposlene, ali za to je potreban i novi kapital. Za pritužbe na rad i guranje u stečaj sigurno imaju razloga i radnici Diokija i Dine, čiji je vlasnik bio Robert Ježić. Malverzacije su ovih dana otjerale i radnike TOZ-a u stečaj, čime prijeti da nam propadne još jedna industrija s tradicijom. Stručnjaci bi mogli reći ima li budućnost ili ne, s obzirom na jeftinu konkurenciju, ali većina će ih potvrditi da bi proizvodnja mogla opstati. Sada se za tu tvrtku samo može čekati da se poništi stečaj, što dio dioničara traži, ili da ih u stečaju netko preuzme, a ako ne, još će se oko 40 zaposlenika naći na burzi. Donedavno se gotovo iz dana u dan pratila sudbina Imunološkog zavoda, za koji država godinama nije imala sluha, a onda ga prije gotovo dvije godine odlučila prodati. No zbog predugog čekanja, ozbiljni ulagači su odustali, a na kraju je prošli mjesec Vlada odlučila preoblikovati Zavod u javnu ustanovu te je i pronašla novac za dio zaostalih plaća radnika. Kako Imunološki zavod još nije dobio natrag dozvole za krvnu plazmu i bakterijska cjepiva, budućnost je zasad još uvijek neizvjesna, s obzirom na to da se samo od proizvodnje virusnih cjepiva ne može sama financirati. Najave su da bi dozvole mogle biti vraćene ovaj mjesec.
Radnici čekaju još plaću za srpanj, a uskoro i za kolovoz. Pred kraj mandata Vlada je imala sluha i za Brodarski institut, iako su donedavno iz Vlade davani signali da se neće pomoći nikome tko je na tržištu i može se sam financirati. Među državnim tvrtkama, nekadašnjim industrijskim perjanicama za koje će se tek morati naći rješenje dodatnog kapitala, jest i Petrokemija, za koju već dulje vrijeme traju pregovori s PPD-om i mađarskim MET-om, što je, izgleda, također vrlo upitno. A zbog nemogućnosti da država više sama intervenira, a dio postojećih dioničara, mirovinski fondovi, to više ne žele, vrlo je upitno hoće li se moći naći dodatni kapital za tu kutinsku tvrtku, a o tome ovisi i njezin opstanak. Da za neke proizvodnje ima mjesta na tržištu, iako se prognoziralo da tako nije, pokazuje primjer Badela 1862, koji je s novim predsjednikom uprave uspio stabilizirati poslovanje, a uskoro će se raspisati novi natječaj za ulagača. Prema informacijama, najizgledniji je ulagač Fond za gospodarsku suradnju Nexus. Tako bi država riješila problem još jedne tvrtke u kojoj ima udjel.
>> TLM bez sirovine, obveze ne plaća, pate i povezane tvrtke
Gredelj, ta firma moze se prodati inozemnom siemens, bombardier,idealan za spuhler stadler rail...samo treba imati gospodarsku diplomaciju..