Metković: Građani ovog grada zaslužuju puno bolji život

Hoće li osnovati inicijativu za spas Metkovića pod geslom - "razigran, raspjevan i izliječen Metković"? Koliko su često u Metkoviću? Što dalje nakon prebogate karijere najtrofejnijeg našeg rukometaša? Hoće li uskoro u Padovi niknuti "Hrvatska kuća"? Koliko joj znači humanitarni rad uz glazbu i kreiranje? Na ta i druga pitanja u Metkoviću su odgovarali  dr. Nela Sršen, rukometaš i trener kadeta Slavko Goluža te pjevačica i modna kreatorica Matija Vuica.

VL: Jedan ste od naših najtrofejnijih rukometaša. No, čini mi se da je vaša karijera naglo završila?
GOLUŽA: Čovjek se mora povući kada je na vrhu. Moja rukometna karijera mogla je trajati još neko vrijeme, no 20 godina kao igrač je jako dugo razdoblje. Napravio sam jako puno i ne vjerujem da se ijedan sportaš može pohvaliti takvom karijerom. No, i dalje sam u rukometu kao trener kadeta i A reprezentacije.

VL: Koliko ste zlata osvojili kao reprezentativac i kapetan rukometaša?
GOLUŽA: Imam pedesetak medalja, ali valja izdvojiti dva olimpijska zlata i svjetske medalje. To je ono za što jedan sportaš živi jer je san svakog sportaša otići na Olimpijske igre, a ja sam imao sreću što sam dva puta bio na OI i oba puta osvojio zlato.   

VL: Godišnje u vašu bolnicu u Padovi dođe i do sto pacijenta iz Hrvatske. No, medijski ste postali zanimljivi kada je vaš pacijent bio Arsen Dedić. Je li vam to zasmetalo?
SRŠEN: Nije mi zasmetalo jer s mojim pacijentima imam prebogat zajednički svijet. Pacijenata je bilo i prije i poslije Arsena. Mediji rade svoj posao, no tužno je da se ne obaziremo na tragedije ljudi koji nisu medijski eksponirani. Arsen je estradna osoba koja je 40 godina na sceni i lijepo je da se ljudi brinu za njega jer on je doista posebna osoba - pametan, britak i ciničan. Složen je i superioran, ali Arsen je Arsen i teško ga je definirati kao pacijenta.
VUICA: Dobro je što su se mediji zainteresirali preko Arsena za ono što Nela radi. Naime, mnogi do tog slučaja nisu znali čime se bavi i sada su u mogućnosti doći do nje.

Cijelu reportažu pročitajte u tiskanom izdanju Večernjeg lista.