Dok 21-godišnja Anamarija Pavleković, studentica prve godine inženjerskog smjera matematike na PMF-u u Zagrebu, priprema posljednji ispit prije nego što će otputovati kući, a zatim i na Pag, gdje će cijelo ljeto u restoranu zarađivati za novu akademsku godinu, njeni roditelji Marija (50) i Ivan (58) kopaju duhan u Rezovačkim Krčevinama. Nadničare u svom mjestu nedaleko od Virovitice da bi pomogli kćeri studentici.
Najmlađi odabrao zanat
– Nas je petero djece, četiri sestre i brat. Roditelji su nas odgojili tako da odmalena shvatimo kako se bez rada ne može uspjeti. Tata je lani, sa 24 godine radnog staža, dobio otkaz kao tehnološki višak u ljevaonici željeza i završio na burzi. Danas on i mama po 12 sati dnevno kopaju duhan i rade u polju. Vidimo koliko se oni za nas žrtvuju, pa je normalno da i mi nešto učinimo za njih i za sebe – govori nam Anamarija uoči svoje nove radne sezone, okružena knjigama za ispit u učeničkom domu u Sopotu. Pokazuje laptop na kojemu programira i uči, a koji su joj roditelji lani kupili od nadnica. Bio je to dar za početak studija s kojeg će, uvjereni su, kući donijeti čak četvrtu diplomu u obitelji. Njene su starije sestre već završile studije. Jelena (28), koja je danas majka, radila je u TVIN-u kao referentica prodaje i sa sestrom Nevenom (24), koja radi kao knjigovođa u jednom servisu, lani je uz rad završila trogodišnji studij drvne tehnologije u Virovitici. – Jedno vrijeme imala sam vožnju u autoškoli od šest ujutro, posao je počinjao u devet, a zatim sam od 16 do 20 sati bila na predavanjima. Naporno, ali voljela sam učiti i uvijek htjela postići puno više od srednje škole. Vrijedilo je – govori nam Jelena, igrajući se s nekoliko tjedana starim sinom Gabrijelom.
Dvadesetšestogodišnja Jasmina završila je Višu ekonomsku školu u Požegi, stanujući kod ujaka i radeći ljeti na Pagu u restoranima brze hrane. Posao je trenutačno ostavila po strani zbog majčinstva.
– Bilo je lakše učiti, raditi, postizati nešto, kad su u svakom trenu roditelji bili uz nas – kaže Jasmina, držeći malog Kasijana, dok njena mama Marija prebire po desecima zahvalnica, diplomama, svjedodžbama, pohvalnicama s natjecanja koje su dobivale njene odlikašice. Najmlađi u obitelji, Antonio (17), odlučio je, pak, završiti zanat. Ide u drugi razred Tehničke škole u Virovitici, gdje se školuje za elektrotehničara. Mama Marija sjeća se kako su djevojke često kući dolazile uplakane kada bi im nastavnici potkraj školske godine, za sve petice, darovali besplatan put na more ili školsku torbu punu slatkiša. – Mislile su da to nisu zaslužile, petice su im bile dovoljna nagrada. Naučili smo ih da nikada ništa ne traže od drugih, jer posla se uvijek može naći – sjeća se Marija. Da bi njena djeca imala svake godine nove knjige, torbe i odjeću, ona je kopala duhan, krumpire i papriku u tuđim njivama, sadila vrt, uzgajala životinje. Pratio ju je suprug Ivan, s kojim i danas još radi da bi "djeci bili manje na teret". S nadnicama i jednom radničkom plaćom Ivan i Marija sagradili su kuću i podigli petero djece, nikada ne tražeći pomoć niti kucajući na vrata socijalnih službi. – Nikada ni kune kredita nismo podigli, a kako imamo dosta zemlje, nismo imali pravo na dječji doplatak, skoro dok već nisu odrasli. No, nismo nikad bili gladni. Bog nam je dao da možemo raditi i zaraditi – kaže mama Marija.
Spremne nove motike
Gledajući u svoje radničke ruke, pod rodnom brajdom u vrtu obiteljske kuće, gdje stoje i nove motike, tata Ivan kaže: – Ja vam nisam čovjek od velikih škola, ali naučio sam raditi i znam da je svaki posao uspješan ako ga radite pošteno. Iz moje, radničke obitelji, bit će četvero djece s diplomom. Koji roditelj ne bi za to radio – sretan je Ivan.
jednostavno suza krene iz oka kad covjek procita ovakvu pricu, pricu koja pokazuje da se postenje i rad jos uvijek isplate u ovom sve okrutnijem svjetu punom lazi i pokvarenjastva... bravo Pavlekovici, zasluzujete i vise od ove reportaze jer ste primjer mnogim Hrvatima