'Mi više nismo piloti moćnih F15, obični smo činovnici'

Bespilotne letjelice imaju sve veću ulogu u borbenim operacijama u Afganistanu, ali zbog toga piloti baš i nisu sretni. Bespilotnim letjelicama ne upravlja se s terena već iz baze u New Mexicu, a radni dan im se, umjesto na pistama s mirisom kerozina i napalma, svodi na sjedenje u klimatiziranim kontejnerima.

– Kao da sam činovnik, već sam ušao u rutinu. Prije posla dovezem se od kuće do lokalne kafeterije, ponesem si sendvič u torbi i pojedem ga putem. Potom sjedim za stolom gledajući u ekran i zatim idem kući. Nisam tako zamišljao svoju karijeru dok sam se školovao za pilota borbenog aviona, kaže “Mike”, jedan od pilota dronova koji je dobio dozvolu Pentagona da govori za medije.

On je, kao i većina njegovih kolega koji danas satelitskim vezama upravljaju bespilotnim letjelicama koje kruže iznad Afganistana i Pakistana, nekoliko prijašnjih godina proveo kao pilot suvremenog lovca F-15 s kojim je odlazio u prave borbene misije.

Rasplinuti snovi

Kada su ga prebacili na letenje dronovima, u prvi tren bio je uzbuđen. Radilo se o tada relativno novoj tehnologiji koja je nudila uzbuđenje i prestiž. No, snovi su mu se ubrzo rasplinuli.

– To je iznimno dosadan posao. Satima kružite iznad nekog područja, promatrate, nadgledate. Iznad pojedinih naselja u Afganistanu sam svakodnevno u određeno doba dana, tako da već znam i navike njegovih stanovnika. Točno znam koji seljanin u pojedinome mjestu u pet ujutro ustaje i odlazi izvan kuće na poljski toalet. Daleko je to od akcije koju sam prolazio prije, daleko je to od Top Gun života kakvim sam živio prije – kaže “Mike”.

Nova generacija

Borbena neaktivnost pilota bespilotnih letjelica uzela je toliko maha da bi većini njih sada, kada su nekoliko mjeseci pa čak i godina proveli u kontejnerima s daljinskim upravljačem u rukama, ako bi trebali ponovo poletjeti u pravom lovcu ili bombarderu, bila potrebna ponovna obuka.

– Da se razumijemo, vrlo nam dobro plaćaju, imamo dobar status, dobra primanja, ali to više nije to. Ne smatram se pilotom na isti način kao što su to moji kolege ili prijatelji koji polijeću s nosača zrakoplova i ulijeću u okršaj ne znajući hoće li ih pogoditi protuzrakoplovna raketa. Mi smo preplaćeni, nedovoljno iskorišteni zrakoplovci koji se više ne odvajaju od zemlje. I užasno nam je dosadno – kaže “Mike” koji smatra da pripada izgubljenoj generaciji pilota. U njegovoj postrojbi već je nekoliko zrakoplovaca koji nikada u životu nisu upravljali pravim borbenim zrakoplovom, iako su već nakupili po nekoliko stotina sati borbenih letova.

– To je nova generacija, odrasla na videoigrama – kaže Mike.