Kada iza sebe imate impresivnu karijeru koja vrvi šarolikim ulogama za koje ste dobili brojne nagrade, među njima i onu za najpopularniju glumicu bivše Jugoslavije, a još osjećate elan i adrenalin pri svakom izlasku na pozornicu, onda možete reći da ste sretna i uspješna osoba. A baš takva je Mia Begović, 51-godišnja zagrebačka glumica dalmatinskih gena, zaraznog osmijeha i optimizma koji iz nje pršti. Već na samom početku razgovora kaže kako je toliko entuzijastična da bi uz glumački posao mogla raditi još jedan. A nije da glumačkog nema dovoljno... U svibnju je u Tuzli odigrala predstavu “Big Sister” prema tekstu Milane Vlaović, a u režiji Jasmina Durakovića.
– Riječ je o genijalno raspisanom tekstu o šest žena, a ulogu sam prihvatila čim sam pročitala scenarij. Premijeru smo imali 15. svibnja, taman kad su krenule poplave, pa smo nakon toga odigrali još dvije izvedbe humanitarnog karaktera – priča Mia, koju publika na malim ekranima može vidjeti na RTL-u u reprizama serije “Villa Maria”, prve hrvatske sapunice nastale još prije deset godina.
Sestrina potpora
– Danas pogledam pokoju epizodu i vidim da smo sjajno radili, a to se može zaključiti i po reakcijama publike. “Villa Maria” je na prestižnom svjetskom festivalu u Barceloni koji se bavi telenovelama dobila nagradu za najbolju produkciju i režiju, koju je potpisala Alicia Carvajal – priča Mia, stalna članica satiričkog kazališta Kerempuh. Sezona u teatru s ljetom završava, a u Kerempuhu se već za jesen sprema hommage osnivaču Fadilu Hadžiću u kojem će igrati i Mia.
– Redatelj je Robert Raponja i presretna sam što sam u podjeli jer je jedna od mojih prvih uloga, ona u “Duhovima na Zrinjevcu”, nastala iz pera Fadila Hadžića – kaže Mia, koja je oduvijek znala da će gluma biti njezin život. Čak i onda kada je iz ljubavi prema roditeljima u Sarajevu upisala turski, perzijski i arapski jezik te komparativnu književnost.
– Roditelji se nisu baš mirili s činjenicom da im i drugo dijete ode u glumu pa sam otišla na studij u Sarajevo, ali sam potajno u Zagrebu nakon godinu dana upisala Akademiju dramske umjetnosti. Jezike Bliskog istoka prvotno sam upisala jer sam računala da ću, kad već neću glumiti, biti u diplomaciji koja me kao posao isto privlačila. Dobro da sam promijenila faks jer bih neki od tih jezika vjerojatno i danas studirala s obzirom na to da su iznimno teški – smije se Mia. Veliku potporu, ali i učiteljicu, imala je u svojoj pokojnoj sestri Eni.
– Imala sam čast biti joj sestra i kolegica. Ali nikada nisam zazirala od toga što sam na pozornici s tako velikom glumicom. Često me pitala kako to da nemam tremu, a nisam je imala jer sam oduvijek bila svjesna sebe, ali i toga tko je ona – priča Mia i tako odgovara na pitanje je li tašta. Kaže, sigurna je u sebe, svoje mogućnosti i talente.
– Tašta sam taman onoliko koliko treba biti neka glumica da izađe na pozornicu i dva sata uspije zadržati publiku u prostoriji. Iskreno se nadam da nisam bedasto, bespotrebno tašta – kaže. Kritike ne voli čitati, ali baš svaku koja je izašla o njoj ima spremljenu.
– Kad dobijem negativnu kritiku, nisam sigurna zaboli li me moja taština ili to što netko nije prepoznao moj trud. Ali svejedno svaku pročitam. Doduše, neke tek nakon određenog vremena – iskreno kaže Mia. Energiju koju ima kada izađe na pozornicu velikim dijelom pripisuje svojim dalmatinskim genima. Rođena je u Splitu, prohodala je u Kaštelima, osnovnu školu završila u Trpnju, a srednju u Dubrovniku. Pa kada je pitate kamo bi sebe geografski smjestila, pomalo zbunjeno kaže:
Mir i oaza uz cvijeće
– Iskreno, ne znam. Progovorila sam na dalmatinski, i kada god ga mogu govoriti, osjećam da mi oči posebno sjaje. Čak mi se čini i da sam dosta često igrala tragetkinje jer one nekako uvijek imaju južnjačku dušu. Ali u Zagrebu su moji prijatelji, tu se rodilo moje dijete i nekako se u njemu dobro osjećam. U mjesecima koji su pred nama Mia će se zaputiti malo na more, a malo u kuću na Mrežnicu, gdje uzgaja cvijeće i, priznaje, svima se njime hvali.
– Obožavam raditi u vrtu, razgovaram s cvijećem i vjerujem da mi to vraća tako što mi daje lijepe cvjetove – kaže Mia. Iako se već neko vrijeme piše kako je glumica sretna u ljubavi, ona samo zagonetno kaže: – Danas je luksuz pronaći vrijeme za ljubav, ali ja si taj luksuz dopustim. Osim uživanja u ljetnim čarima, Mia će raditi i na doktorskom studiju. Naime, glumica je odgovorna studentica doktorata iz komparativne književnosti, teatrologije, izvedbenih umjetnosti filma, kazališta i televizije. Za završni rad priprema Eninu biografiju u kojoj će pisati o njezinoj karijeri i svemu novome što je donijela u glumu. A ovo ljeto upisat će se 14 godina otkako Ene nema. – Besramna je laž da vrijeme liječi rane jer što sam zrelija, to mi više nedostaje. Pokušavam sama sebe tupasto tješiti da mogu biti sretna što sam joj bila sestra i prijateljica. To je istina, ali, nažalost, i slaba utjeha – sa suzama u očima kaže Mia.
Glupe li i egocentrične žene.