Migrantska kriza nova je velika seoba naroda koja neće stati

Gotovo neopaženo, bez prevelike medijske pompe, talijanska obalna straža potpomognuta kolegama iz Europe svakoga dana spašava migrante koji iz Afrike kreću prema Europi. Rekord je 6500 ljudi spašenih u jednoj noći, a dani kada spase tisuću-dvije tih nesretnih ljudi više se u agencijskim vijestima i ne spominju s nekim osobitim naglaskom. Nije to tako spektakularno kao što je bila balkanska ruta, ali tuda je u Italiju samo ove godine doplovilo oko 110 tisuća ljudi. Ne treba zaboraviti ni činjenicu da je u Grčku, iako je balkanska ruta zatvorena, ove godine došlo oko 160 tisuća ljudi, i to uglavnom iz Turske. Oni ili životare u prihvatnim centrima u toj zemlji ili se otiskuju na riskantni put morem – do Italije. Svakoga dana u zemlje članice EU uđe oko 4200 tražitelja azila. Pronalaženje migranata po kojekakvim teretnim vagonima, cisternama i kamionima, čega je bilo i u Hrvatskoj, zapravo je samo dokaz da nedostatak bilo kakve konstruktivne politike vezane uz izbjeglice i migrante stavlja crni novac u džepove onih koji su se specijalizirali za šverc ljudi.

U nekim trenucima čini mi se kao da nije prošlo više od godine otkako je krenuo veliki izbjeglički val s Bliskog istoka. Čini mi se da europski dužnosnici misle da su učinili nešto time što su zacrtali nekakve kvote za prihvat i premještaj izbjeglica i migranata iz Italije, Grčke i Turske, koje dio zemalja uopće i ne priznaje. Većina onih koji su plan prihvatili do današnjeg dana nisu udomili ni 5 posto od kvota koje su im razrezane. Svaki put kada zrakoplovom odnekud krene grupa tih nesretnika diže se velika medijska pompa i kao da se želi napraviti predstava kojom politika nastoji pokazati kako se ipak brine za te ljude. No istina je dijametralno suprotna – Europa ne zna ni što bi sama sa sobom, a kamoli s lavinom ljudi koja navire na njene granice.

Kada se sve zbroji, ispada da je protekla godina potrošena na isprazno naklapanje, kalkuliranje i natezanje, a da su glavni akteri pri tome samo Boga molili da sve to stane kako se time više ne bi morali baviti. Kao da nisu shvatili o čemu je riječ! Vjerojatno i nisu zato što se još uvijek ne događa ništa konkretno, a predsjednik Europske komisije Juncker opet govori o nekakvim planovima, o zajedničkoj migrantskoj politici cijele Unije. Nikome kao da nije jasno da je ovo nova velika seoba naroda i da se to ničim ne može zaustaviti. Libija je zemlja koja je potonula u totalno bezvlašće i u plemenski kaos. Eritreja je zemlja kojom vlada paranoidna politička elita koja će učiniti sve da ostane na vlasti.

Nije ni čudo što u toj zemlji ima 360 zatvora u koje trpaju sve one koji podignu svoj glas. Sirija, Irak i Afganistan uništene su zemlje u kojima sljedećih dvadesetak godina neće biti normalnog života, pa čak i ako preko noći nastupi mir. A popis takvih nefunkcionalnih zemalja zaista je dugačak. Nikome kao da nije jasno da se više ne postavlja pitanje hoćemo li mi njih prihvatiti ili ne, nego isključivo pitanje kako ćemo ih prihvaćati i integrirati u svoja društva. Ako ne budemo konstruktivni, sve bi nam se ovo moglo obiti o glavu.

>> Godinu dana od izbjegličke krize: Kroz Hrvatsku u nekoliko mjeseci prošlo preko 650.000 izbjeglica