Sljedeće nedjelje, kada u Hrvatskoj budu otvorena birališta, izbori će biti održani i na suprotnom kraju svijeta, u Mijanmaru, a njihovi rezultati mogli bi znatno promijeniti geopolitičku sliku jugoistočne Azije.Mijanmar, poznat i po svom nekadašnjem imenu Burma, jedna je od najsiromašnijih, ali i najzatvorenijih zemalja svijeta kojom, izravno ili neizravno, već dulje od pedeset godina vlada vojna hunta.
Iako je za britanske kolonijalne vladavine Burma bila druga najbogatija zemlja jugoistočne Azije i najveći svjetski proizvođač riže, iako ova zemlja ima ogromna nalazišta safira, rubina, žada i bisera, vladavina vojne hunte potpuno je uništila gospodarstvo. Mijanmar je danas jedna od najsiromašnijih zemalja tog dijela svijeta, koju je prije desetak godina UN proglasio jednom od najnerazvijenijih zemalja današnjice.
Unatoč svemu ovome, mijanmarski vojni režim održao se na vlasti dugi niz godina uspostavom sile i represije, gušenjem bilo kakve naznake pojave opozicije. Vojska Mijanmara je brojna, a njezin dobar dio čine i djeca vojnici. S druge strane, gospodarstvo se nerijetko oslanja i na prisilni rad i iskorištavanje djece kojom tvrtke međusobno trguju poput robe.
Carstvo opijuma
Ako vojnoj hunti i nije išao od ruke razvoj gospodarstva i ekonomije, savršeno su razvili industriju proizvodnje droge. Mijanmar je danas drugi najveći svjetski proizvođač opijuma čija proizvodnja zadovoljava potrebe oko 25 posto svih ovisnika na svijetu. Velika je i proizvodnja amfetamina, a sve ove droge odlaze “u izvoz” preko Tajlanda čija im mafija predstavlja glavnu logističku kariku za distribuciju.Iako je po nekim svojim karakteristikama Mijanmar vrlo sličan Sjevernoj Koreji, on nikada nije dolazio pod povećalo javnosti poput režima u Pyongyangu.
Prije svega, mijanmarska se vojna hunta uvijek držala unutar svojih granica, ne dirajući susjede. Za razliku od Pyongyanga koji je vrlo često agresivan prema Južnoj Koreji, Japanu ili, bar verbalno, prema SAD-u, režim iz glavnog mijanmarskog grada Naypyidawa svu je svoju represiju usmjeravao prema svojim građanima, ne dirajući susjede. Uz to, mijanmarska hunta već godinama je vrlo bitan kineski vojni saveznik u jugoistočnoj Aziji, što je bio dobar razlog za neuplitanje međunarodne zajednice u njihovu situaciju. Dokle god se mijanmarski režim drži unutar svojih granica.
Katastrofalna gospodarska situacija prisilila je, doduše, mijanmarsku vojnu huntu da 2010. održi izbore, no oni se mogu nazvati samo farsom. Iako je na biralištima te godine apsolutnu većinu dobila Nacionalna liga za demokraciju, liberalna stranka koju vodi disidentica Aung San Suu Kyi koja je dvadesetak godina provela u kućnom pritvoru, vojska je njihov rezultat potpuno ignorirala i pobjednikom proglasila njima blisku stranku USDP pod vodstvom Theina Seina, generala mijanmarske vojske.
Situacija je danas ipak nešto drukčija. Iako je Seinov režim tek privid demokracije, procjenjuje se kako je vojni utjecaj i utjecaj na politiku dovoljno oslabio da neće više moći drastično utjecati na poštivanje ili nepoštivanje stvarnih rezultata izbora. Bitku za birače sada ponovno vode Sein i njegova politička protivnica Aung San Suu Kyi koja je zbog svog djelovanja dobila i Nobelovu nagradu za mir. Prema analizama, i ove se godine očekuje kako će veliki dio birača glasati za NLD, s tim da bi Aung San Suu Kyi ovaj put doista mogla stati na čelo države.
Progonjeni Rohindže
Ovakav razvoj događaja podupire i Zapad, prvenstveno SAD. Obamina administracija već sada je ustvrdila kako je stupanj demokracije u Mijanmaru sada već dovoljno dobar da se može uklopiti u američku strategiju u Aziji, odnosno da se na Mijanmar pod novim vodstvom već sada može računati kao na budućeg partnera Zapada u ovom dijelu svijeta. Izvlačenjem Mijanmara iz kineske zone utjecaja SAD bi ostvario veliku geopolitičku i geostratešku pobjedu nad Kinom koja posljednjih godina jača svoju ulogu na svjetskoj sceni.
Mijanmar, naime, leži na većem dijelu Bengalskog zaljeva, a njegovim prelaskom na stranu Zapada Kina gubi izlaz na mora zapadno od Vijetnama, čime se znatno smanjuje operativnost kineske vojne mornarice.Ipak, unatoč svim ovim demokratskim procesima koji se događaju u zemlji, unatoč njegovu približavanju Zapadu, Mijanmar i dalje ostaje represivna zemlja u kojoj se kršenja ljudskih prava događaju u znatnoj mjeri. To se prije svega odnosi na Rohindže, manjinsku etničku skupinu muslimana koju mijanmarski režim već godinama progoni službeno ih proglašavajući ne-građanima, dok ih ekstremno radikalni, nacionalistički budistički pokret Ma Ba Tha fizički progoni.
Tu je i činjenica da oko četiri milijuna mijanmarskih građana odnosno oko deset posto punoljetnog stanovništva zemlje, zbog administrativnih zapreka neće moći glasati na predstojećim izborima.
Geopolitički značaj
Ipak, gotovo je sigurno da će rezultati izbora, koji će, izvjesno je, na čelo zemlje postaviti Aung San Suu Kyi i njezin NLD, ovaj puta će biti poštovani. Mijanmarski lideri, kako liberali, tako i oni naklonjeni vojnim krugovima drže da je opstanak zemlje moguć jedino uz pomoć Zapada jer bi se država u suprotnom, zbog katastrofalne gospodarske situacije, ali i sve većeg nezadovoljstva građana, jednostavno raspala.S druge strane, Sjedinjene Američke Države i Zapad do sada su imali vrlo ograničene interese u ovoj zemlji.
Međutim, s promjenom opće geopolitičke situacije, s jačanjem Kine ne samo u gospodarskom već i u vojnopolitičkom smislu, važnost svake države jugoistočne Azije znatno je porasla. Pa i Mijanmara, koji se, zbog njegova položaja na karti, danas gleda znatno drukčijim očima nego prije samo pet godina. Upravo u tome leži mogući ključ rješenja za Mijanmar. S jedne strane, zemlja će uvođenjem prave demokracije dobiti prijeko potrebnu pomoć. S druge strane, Zapad dobiva saveznika koji Kini, novoj svjetskoj velesili, fizički brani izlaz na Bengalski zaljev. Ovakva uloga sasvim je dovoljna da se budućoj novoj vladi u Naypyidawu pruži koja od im je pomoć potrebna. Kršenja ljudskih prava u zemlji neće stati preko noći. Ali svakako će postupno biti smanjena, a Mijanmar će ponovno ući u krug normalnih država.