Crkva mora slušati bilo vremena i približiti se ljudima, kazao je papa Franjo ujesen 2014. tijekom molitvenog bdijenja na Trgu sv. Petra uoči izvanredne biskupske sinode o obitelji. Papa je pozvao Crkvu na otvaranje prema promjenama u društvu.
To je činio od prvog dana kada je 13. ožujka 2013. izabran za poglavara Katoličke crkve. Ali papa Bergoglio ne poziva Crkvu samo na otvaranje već je svojim ponašanjem i odlukama i mijenja.
U San Salvadoru je 23. svibnja 2015. beatificirao nadbiskupa Oscara Arnulfa Romera Galdameza, salvadorskog pastira koji je mučenički ubijen 1980. dok je slavio sv. misu.
Romero, sljedbenik teologije oslobođenja, koju su i tada pročelnik Kongregacije za nauk vjere kardinal Ratzinger i tadašnji papa Ivan Pavao II. smatrali „marksističkom", samo je propovijedao evanđelje. Bio je uz siromašne i kritizirao je iskorištavanje čovjeka po čovjeku, što su neki južnoamerički biskupi, pa onda i Ivan Pavao II., smatrali propagiranjem komunizma.
Globalizacija ravnodušja
Pozornost prema siromašnima je u evanđelju i u tradiciji Crkve. Ona nije neki izum komunizma, i ne treba je ideologizirati, govori papa Franjo. Riječ je o pozornosti koja svoj izvor ima u evanđelju te je zabilježena već u prvim stoljećima kršćanstva. Dovoljno je spomenuti prve crkvene oce iz 2. ili 3. stoljeća. Njihove se propovijedi ne mogu opisati „marksističkima", kazao je Franjo i pozvao da se pobijedi „globalizacija ravnodušja", što je daleko od bilo kakvoga političkog interesa i bilo koje ideologije. Franjo je beatifikacijom Romera poništio prethodnu procjenu teologije oslobođenja, a novoga blaženika svrstao je među „najbolje sinove Crkve".
Ostati u Božjoj ljubavi nije samo zanos srca, lijepi osjećaj. Ljubav o kojoj govori sveti Ivan nije ljubav iz televizijskih sapunica. Ona je nešto drugo. Kršćanska se ljubav uvijek odlikuje stvarnošću. Ona je stvarna...
Beatifikacijom Romera papa Franjo pokazao je da Crkva može ispraviti neke svoje ocjene i djelovanje. I baš kao što je ubrzao „ispravak" osude Romera (od njegove smrti do beatifikacije prošlo je 35 godina, a od smrti Galileia do 1992., kad je papa Ivan Pavao II. kazao kako je rimska inkvizicija pogriješila osudivši talijanskog fizičara i matematičara, prošlo je više od 300 godina), tako ubrzava sve ostale promjene u djelovanju Crkve.
Papa Franjo izabrao je malu crkvicu sv. Ane, odmah iza ulaza u Vatikan, za svoju prvu misu te je ispred nje pozdravljao sve vjernike. Odmah je pokazao kako bi se svećenici trebali ponašati. Svoje homilije često izgovara bez napisanog teksta. Uključuje vjernike u svoja promišljanja, traži od njih da ponavljaju neke misli. Upotrebljava jednostavne primjere, često ispriča nešto iz svojega života, kao što je ispričao što mu se dogodilo kada se u četvrtom razredu osnovne škole ružno obratio učiteljici. Izrekao je neku psovku, na što je njegova majka pozvana u školu.
„Razgovarala je s učiteljicom nasamo, a onda su me pozvale. Mama mi je pred učiteljicom kazala kako sam učinio ružnu stvar te je zatražila da se ispričam. To sam i učinio. Bio sam zadovoljan jer sam mislio kako je sve završeno. No to je bio samo prvi čin. Kada sam se vratio doma, započeo je drugi čin. Možete si zamisliti kakav je bio", kazao je Franjo davši naslutiti kako ga je majka kaznila.
Vjera je priznavanje Boga, koji nam se objavio, od vremena naših otaca sve do sada; priznavanje Boga povijesti. To je ono što svaki dan ispovijedamo u Vjerovanju. Jedno je usrdna molitva "Vjerovanja", a drugo je papagajska, zar ne? Vjerujem u Boga, vjerujem u Isusa Krista, vjerujem... A vjerujem li u to što govorim? Ispovijedam li vjeru ili to govorim napamet, jer tako treba govoriti? Ili pak napola vjerujem?
„Roditelji se trebaju osjećati odgovornima za odgoj djece, ne trebaju se isključivati iz toga naravnoga zvanja kako bi stručnjacima ustupili mjesto", poručio je papa Franjo. Razni stručnjaci za odgoj ušutkali su roditelje kako bi, navodno, mlade naraštaje zaštitili od štetnosti obiteljskoga odgoja. Obiteljski odgoj stavili su na optuženičku klupu zbog strogosti, pristranosti i potiskivanja osjećaja što, tobože, rađa sukobe. Tako je došlo do razdora između obitelji i društva, obitelji i škole; raskinut je odgojni savez, zapao je u krizu jer je uzdrmano uzajamno povjerenje, objasnio je papa.
On je govorio i rastavljenim roditeljima. „Rastavljeni, obraćam se vama. Dijete nikada nemojte držati za taoca. Rastali ste se zbog mnogih teškoća i raznih razloga. Život vam je donio tu kušnju, ali nemojte da djeca nose teret vaše rastave; neka djeca ne budu taoci protiv drugoga roditelja, neka rastu slušajući kako roditelji, premda nisu zajedno, jedno o drugom dobro govore. To je vrlo teško za rastavljene, ali vrlo je važno i to možete učiniti", kazao je Franjo.
Evo to je primjer Franjine jednostavnosti, njegova jednostavnog obraćanja ljudima koji ga i zbog toga vole i dolaze na opće audijencije i nedjeljne podnevne molitve kada im se papa obraća s prozora sobe koja je za njegove prethodnike bila radna, a sada je prazna.
Papa Franjo otvara se prema drugim religijama od prvog dana. Dan nakon što je postao papom primio je velikog imama od Al Azhara Ahmeda Muhammada Ahmed el-Tayeba. Putovanje u Sarajevo daljnji je korak u međuvjerskim dijalozima.
Franjo je snažno ušao u međunarodnu situaciju, i to bez pardona. U Vatikanu je 16. svibnja 2015. primio predsjednika Palestine Abu Mazena, nekoliko dana nakon što je Sveta Stolica priznala palestinsku državu, i poželio mu „da bude anđeo mira" (službeni palestinsko-vatikanski odnosi potpisani su 1994.).
Koja je onda razlika između grijeha i sablazni? Razlika je u tome što onaj koji griješi i kaje se; osjeća se slabim; osjeća se sinom Božjim, skruši se i traži Isusovo spasenje. Čime, s druge strane, onaj koji je uzrok sablasni, sablažnjava? Pa time što se ne kaje, nastavlja griješiti, ali se pretvara da je kršćanin, vodi dvostruki život, čime Crkvi nanosi veliku, veliku štetu...
Papa Franjo je tijekom mise sjećanja (12. travnja 2015.), na stotu obljetnicu Velikog zla, odnosno ubojstva milijun Armenaca, kazao kako je to bio prvi genocid u 20. stoljeću. Prva tragedija je ona koja se smatra „prvim genocidom 20. stoljeća", odnosno ona kojom je pogođen armenski narod, prvi kršćanski narod, kazao je papa.
Bliski istok bio bi izobličen
Terorizam je „posljedica kulture otpada, primijenjene na Boga", kazao je papa Franjo (12. siječnja 2015.) diplomatskom zboru pri Svetoj Stolici u tradicionalnom susretu na početku godine. Vjerski fundamentalizam, prije nego što odbaci ljudska bića uz užasne pokolje, odbacuje samoga Boga, kazao je papa. Nepravednoj agresiji, koja pogađa kršćane i druge etničke i vjerske skupine u Siriji i Iraku, potrebno je jednodušno odgovoriti i zaustaviti širenje nasilja. Franjo je pozvao međunarodnu zajednicu i vlade pojedinih država, kao i muslimanske čelnike, da poduzmu konkretne inicijative za mir i obranu onih koji trpe. „Bliski istok bez kršćana bio bi izobličen i osakaćen", rekao je papa. Podsjetio je i na Pakistan, gdje je prije mjesec dana „neviđenom brutalnošću masakrirano" više od stotinu djece, te je još jednom upozorio na stanje nalik „svjetskom ratu u komadićima", navodeći i Ukrajinu kao „dramatičnu pozornicu sukoba", s nadom da će se putem dijaloga prekinuti neprijateljstva.
Za mir na Srednjem istoku i u Svetoj zemlji nikada se ne smijemo umoriti moliti, a za širenje fundamentalističkoga terorizma kazao je kako je „zastrašujuće".
Crkva je poput Marije: Crkva nije dućan, nije humanitarna udruga, nije nevladina organizacija, Crkva je poslana donijeti svima Krista i njegovo evanđelje. Ne donosi samu sebe - bila ona mala ili velika, slaba ili snažna - već donosi Isusa i mora biti poput Marije kada je pošla posjetiti Elizabetu. što joj je nosila Marija? Isusa...
Papa se osvrnuo i na teško stanje u afričkim zemljama, pogotovo u Nigeriji gdje postoji „užasno trgovanje" mladim djevojkama koje su bili oteli islamistički fundamentalisti skupine Boko Haram. Ratove obilježava, kazao je papa, i užasan zločin silovanja, „najteži zločin protiv dostojanstva žene". Govorio je o izbjeglicama koji su zbog sukoba prisiljeni na bijeg iz svojih domova, koji često gube život na putu prema boljem životu i podvrgnuti su zlostavljanju pravih mučitelja vođenih pohlepom za novcem. „Sredozemno more ne može postati veliko groblje", ponovio je papa.
Početkom ljeta 2014. napisao je dva pisma i uputio ih kubanskom predsjedniku Raulu Castru i američkom predsjedniku Baracku Obami pozivajućih ih da poboljšaju odnose svojih zemalja. Obama je javno zahvalio papi Franji na djelovanju za ponovnu uspostavu normalnih odnosa s Kubom, a Raul Castro tu je zahvalu osobno došao reći papi u Vatikan. Sjedinjene Države su 27. svibnja 2015. skinule Kubu s crne liste. Franjo će od 19. do 21. rujna 2015. pohoditi Kubu, pa će nastaviti put u SAD od 22. do 27. rujna.
Franjo ne mijenja samo Crkvu već i odnose u svijetu.
>>Crkva napokon priznala svog mučenika koji je za neke još uvijek izdajnik i komunjara