Danas će se na zagrebačkom Krematoriju obitelj i prijatelji oprostiti od Mate Mikića, profesora Ekonomskog fakulteta u miru i bivšeg gradonačelnika Zagreba, i to iz onih osamdesetih godina prošlog stoljeća kada je Zagreb dobio novo, Univerzijadino ruho. Rijetki hrvatski mediji koji su uopće zabilježili Mikićevu smrt (umro je baš na Dan državnosti u KBC-u Sestre milosrdnice) redovno su spominjali da je riječ o posljednjem socijalističkom gradonačelniku Zagreba, tj. posljednjem zagrebačkom gradonačelniku iz vremena socijalizma koji je zaslužan što je Zagreb dobio izgled metropole. Pa su navodili sve brojne, i to ne samo sportske objekte, uglavnom vezane za Univerzijadu koje je gradila Mikićeva gradska uprava, i to u rasponu od Cibonina kompleksa uz Savsku cestu pa preko cijelog jarunskog kompleksa do Šalate, Mladosti...
Naravno, za Univerzijadu iz 1987. godine grad je urbanistički i prometno osvježen, dobio je i niz novih kulturnih objekata (primjerice Muzej Mimara), ali u svakom slučaju obnovljena je zagrebačka samosvijest, porasli su kriteriji na svim poljima, građani su dobili injekciju optimizma, sive i zapuštene fasade zamijenjene su šarenijima i urbanijima, probuđena je nada u mnogim srcima. A ulagalo se iznimno mnogo i u studentske domove i fakultete, grad je dobio itekakav gospodarski impuls. Iza cijeloga tog aparata decentno i mirno, bez puno samoreklamiranja stajao je baš Mato Mikić, rodom Slavonac, ekonomist, čovjek koji je izbjegavao konflikte pa su onda i konflikti izbjegavali njega.
Ako hoćete, “dotepenec” u Zagreb koji se svojeg “dotepenstva” nije sramio, ali nije ga ni napadno isticao u svakom trenutku i na svakom pa i nepriličnom mjestu. Za njega je vladala deviza da nije važno odakle si, nego tko si. Mato Mikić ostat će upamćen i po dočeku Nove godine na tada još Trgu Republike kada je sa suprugom zaplesao valcer i tako simbolično poslao poruku onom građanskom dijelu Zagreba koji nije odustao od austrougarskih, tj. srednjoeuropskih manira. Mikićev Zagreb bio je grad valcera, a ne narodnjaka. Nakon sloma Jugoslavije Mato Mikić djelovao je uglavnom izvan očiju javnosti. Ipak, došao je na otvorenje Europskih sveučilišnih igara 2016. godine na stadion Mladosti, kada je nosio zastavu EUSA-e, a bio je i na posljednjem ispraćaju glumca Borisa Buzančića kojem je nakon prvih poslijeratnih višestranačkih izbora 1990. godine predao gradonačelnički mandat. Još ovog ožujka bio je sa suprugom ispred Hrvatskog narodnog kazališta kada je tu trajao prosvjed protiv kandidature aktualnog gradonačelnika Milana Bandića za počasnog doktora Sveučilišta u Zagrebu.
Očito, Mato Mikić bio je gradonačelnik za pamćenje. Stoga čudi gotovo potpuna politička tišina vezana za njegov odlazak, kao da je umro neugodni disident u ona komunistička vremena. Doduše, u utorak će komemoraciju za svojeg profesora organizirati zagrebački Ekonomski fakultet. I da. Pristojan brzojav sućuti Mikićevoj obitelji poslao je i gradonačelnik Milan Bandić o čemu je kratko izvijestila Hina. No, Hrvati i te kako znaju pretjerati kada je riječ o smrtima poznatih ljudi. Ali, znaju i debelo podbaciti.
Mikićev grad je bio grad u kojem je nedužno slovo U zamjenjeno slovom Y, što je presedan u svijetu.