Milan Bandić: Šampion svih populista trči maraton prema Pantovčaku

Hvala Bogu, napokon je kandidat za predsjednika države “jedan od nas”. Ne zna se koliko je onih kojima je suza na oko navrla kad su čuli da je Milan Bandić, kralj populista u Hrvata, krenuo u dugo očekivanu kampanju, da će svako dijete dobiti loptu, a svaki građanin jabuku u znak sjećanja, ali nema sumnje da ih je bilo.

Prepoznali su se u toj “običnosti, jednostavnosti, neopterećenosti ideološkim okovima”. Možda su u tom trenutku plaćali preskupo parkiranje, možda su psovali jer im neki komunalni problem nije riješen, možda su se spotakli na neki od bezbrojnih stupića na ulicama koje postavlja poduzeće sina Bandićeva prijatelja, možda su se sjetili golema prireza koji nije bio dovoljan da napuni gradsku blagajnu za Bandićeve potrebe, ali sigurno su bili ganuti kad su čuli da će jedan od njih možda zasjesti na Pantovčak na pet godina. Bandić, koji je nakon Tuđmana, “oca domovine”, i Mesića, “građanina predsjednika”, odlučio biti “gradonačelnik cijele Hrvatske”, krenuo je u kampanju koja će biti sve samo ne dosadna.

Unatoč onima koji su bili uvjereni da se neće usuditi i da je cijelo višemjesečno podgrijavanje kandidature bilo samo iritiranje Zorana Milanovića, koji se mogao prepoznati u dijelu Bandićeve poruke da u politici “ima normalnih i nenormalnih, realiziranih i nerealiziranih”, Bandić je cijelo vrijeme mislio ozbiljno. Istina, kolebao se, vagao, procjenjivao šanse, pripremao teren, ali sada kad je krenuo pokušat će ostvariti i nemoguće.

Bez obzira na stotine prijava koje su protiv njega navodno pohranjene u Državnom odvjetništvu, bez obzira na napade koji mu već dolaze od dojučerašnje stranke, bez obzira na zgroženo odmahivanje glavom onih koji smatraju “da je Bandić na Pantovčaku više sramota nego šteta, jer bar neće imati neograničen proračun”, Bandić će odigrati igru do kraja. Okrenut će se “svojim biračima”, ugušit će ih ljubavlju. On čvrsto vjeruje da je Hrvatska i njezina dijaspora ista kao on, da je najviše takvih koji će doista povjerovati da ih baš on najbolje predstavlja, ali nije naivan da bi bilo što prepustio sreći i slučaju.

Više od svega uzda se u neformalnu mrežu koju je gradio godinama, u sve one koji su se okoristili prijateljstvom ili poslom s njim i koji sada moraju vratiti dugove, u Crkvu kojoj je presložio krovove i obojio vrata, u branitelje koji ga podržavaju. Sva njegova plahutanja Hrvatskom i Hercegovinom proteklih deset godina, sav novac koji je potrošio trebali bi biti kapitalizirani ovom kampanjom. On ima možda od svih kandidata najjači osobni motiv da osvoji Pantovčak.

Nije to samo bježanje od problema ili eventualna kaznenog progona, što mnogi pretpostavljaju, nego Bandić obožava pobjedu. Pobjedu i osvetu. Zagrebački gradonačelnik uživa u pomisli da mu Milanović, nakon parlamentarnih izbora, mora doći po premijerski mandat i da kaže: Ne znam baš, razmislit ću, mislim da Kosor ima više potpisa. O, da, Bandiću je to vrijedno svih napora.