Banke i HNB već dugo potkopavaju Hrvatsku, vlast za to nije briga

Subota 3. ožujka

Sotonski savršeno izračunata optužnica

Kad je prvi put objavljeno da bi Luka Modrić mogao biti optužen zbog lažnog iskaza u istrazi protiv Zdravka Mamića, odvjetnica Jadranka Sloković rekla je da je to “lov na vještice” i da veliki igrač “može mirno spavati”. Istaknula je da “Luka Modrić nije dao lažan iskaz, nije ga ni promijenio, on je samo objasnio da je bio pogrešno interpretiran”. Osim toga, za tvrdnje USKOK-a nema dokaza, njegov iskaz nije sniman, a potpis ispod zapisnika “ne može biti krunski dokaz” jer “čovjek svašta potpisuje, posebno kada je pred njim materija koju ne razumije”. Neke navijačke skupine poslije podizanja optužnice okomile su se na Modrića, o slučaju pišu i mnogi svjetski mediji, možda će i hrvatska vlast iz EU biti pohvaljena što u “borbi protiv kriminala ne štedi nikoga”... Tako se Hrvatska na jedinstven način priprema za Svjetsko nogometno prvenstvo u Rusiji. Optužnica je podnesena u vremenu sotonski savršeno izračunatom da unese nemir među reprezentativce, kao da je netko javio da je u zrakoplovu u kojem reprezentacija leti u Rusiju postavljena bomba. Tko je Hrvatskoj kriv što se osamostalila, a na visokim dužnostima u vlasti i represivnim tijelima ostavila ljude koji je nikad kao državu nisu željeli pa je prirodno da joj hoće napakostiti.

Nedjelja 4. ožujka

Kad se zemlja žrtvuje za karijeru

Još odjekuje za Vladu neugodna tvrdnja predsjednice države da Hrvatska “očito stoji, tapka na mjestu dok drugi napreduju”. Među te druge jedan član Predsjedništva HDZ-a, koji se složio s Kolindom, ubrojio je i Slovence “kod kojih je mnogo veći gospodarski rast”. Naš komentator Ratko Bošković, citirajući autoritativnog ekonomista Ivu Bićanića, piše kako su upravo Slovenci upregli “sve snage u puzajuću deprecijaciju, u tome su uspjeli i postali najuspješnija zemlja transformacije”. Slovenske je banke politika uspjela nagovoriti na za njih nepovoljno, ali za zemlju nužno smanjenje vrijednosti tolara jer su slovenske, dok je Hrvatska “poslovno bankarstvo gotovo potpuno prepustila stranim vlasnicima iz eurozone”. Drugi komentator, Branko Podgornik u Novom listu, piše da “HNB već više od dva desetljeća sustavno potkopava konkurentnost domaće proizvodnje, a privatne banke nekoliko godina stežu kredite i pooštravaju kreditne uvjete”. Tako HNB i banke iscrpljuju i uništavaju Hrvatsku dok se vlasti natječu u ekonomskom ropstvu i sluganstvu moćnicima EU koje Plenković u Europskom parlamentu izražava na pet jezika. Nudeći se tako za neku dužnost u EU kad više ne bude premijer zemlje koju je žrtvovao za karijeru.

U Tuđmanovo doba HDZ je stalno padao, a onda se ukazao Sanader:

Ponedjeljak 5. ožujka

U nas referenduma o TV pristojbi neće biti...

Za ostanak TV pristojbe glasovalo je više od dvije trećine Švicaraca. U Hrvatskoj bi ishod takva referenduma bio bitno drukčiji, i zbog jedne činjenice koja se spominje u vijesti iz Švicarske – ondje postoje i “privatni mediji koji mnogo slabije nego što je to slučaj u ostalim zemljama s javnim i privatnim medijskim servisom pokrivaju informativni dio programa, usredotočeni su na zabavni program”. Kada je Račanova i Budišina vlast rasprodavala Hrvatsku, na sramotan način oduzela je Treći program Hrvatskoj televiziji i dala ga RTL-u. Poslije je koncesija dodijeljena i Novoj TV pa su se tako hrvatske vlasti pobrinule da što više unište nacionalnu televiziju. To uništavanje pojačale su kadrovskom politikom, HTV-om su zadominirali i do danas mnogi ostali – ultraljevičari i jugonostalgičari, to cvijeće brižljivo njeguje i zalijeva i sadašnje vodstvo s Plenkovićevim Bačićem na čelu. Za razliku od Švicarske, u Hrvatskoj se informativni program nacionalne televizije katastrofalno srozao, obrazovnog gotovo i nema, najprivlačnija sportska natjecanja otimaju joj druge TV... Referenduma o TV pristojbi neće biti.

Utorak 6. ožujka

Sastanak faca iz afera prva vijest? Ostanite uz HTV

Evo ilustracije za prethodni tekst. Sastali se vođe koalicijskih stranaka s premijerom Plenkovićem u Banskim dvorima. Ništa novo, ništa posebno, ništa zanimljivo, poslije sastanka nekoliko fraza nekih sudionika o tome kako se “razgovaralo o mnogim temama”, kako je izraženo “zadovoljstvo komunikacijom”, kako nije bilo nikakvih sukoba premda su se očekivali itd. Svakodnevni politički rituali koji građanima pod milim Bogom ništa ne znače. Unatoč tome, sastanak je bio prva vijest u glavnom Dnevniku Hrvatske televizije. Za koga? Ni za koga, osim za političare koji će sami sebe gledati i za vodstvo HRT-a koje su ti političari izabrali. Teror sprege vlasti i medija. I to kakve vlasti! Gledali smo face kompromitiranih vođa stranaka upletenih u nebrojene afere teške desetke milijuna kuna, osuđivanih, sa zatvorskim stažom, s optužbama za nepotizam, za krivotvorenje u imovinskim karticama, s biografskim podatkom o tome kako ih je predsjednik Tuđman spašavao od kaznenog progona, i tako dalje. I sami jedni druge optužuju za nepodopštine, ali su se pred predsjednikom Vlade suzdržali. Ostanite uz HTV.

Srijeda 7. ožujka

Uzmite udrugama i dajte za roditeljske naknade

Sve šokantnije su vijesti i podaci o iseljavanju iz Hrvatske i natalitetu. Iseljavanje bi se donekle moglo smanjiti ako EU prihvati prijedlog Austrije da tržište rada u toj zemlji za Hrvate ostane ograničeno do 2020. godine, jer je naših sunarodnjaka i ondje sve više nezaposleno. Neka tako učine i Njemačka, Irska, Kanada...! Kad je riječ o natalitetu, demograf s Ekonomskog fakulteta u Zagrebu Ivan Čipin predlaže da se roditeljske naknade povećaju i da dulje traju, da vrtići budu besplatni, da se uvede fleksibilno radno vrijeme za roditelje djece do 10 godina... Neke su od tih mjera djelotvorne u Sloveniji, Estoniji, Mađarskoj..., ali u Hrvatskoj nema pomaka. Koliko bi državu koštale veće i dugotrajnije roditeljske naknade i besplatni vrtići? Sigurno mnogo manje od novca koji se iz proračuna daje, na primjer, nevladinim udrugama – prema različitim procjenama od dvije do četiri milijarde kuna. A među njima su i one kojima je hrvatska država crvena krpa. Ali kad bi tim udrugama Plenković smanjio davanja, digla bi se graja, te bi on u Bruxellesu dobio po prstima. A on to neće, jer ima lijepe, odnjegovane, europske prste dragocjenije od nacionalnih interesa.

Četvrtak 8. ožujka

Lijepo je da u Srbiji ima ljudi poput M. Pantića

Mi se stariji sjećamo sportskog (uglavnom nogometnog) komentatora beogradske televizije Milojka Pantića i njegove teatralnosti u kojoj su rečenice – marširale. Sada je kao 70-godišnjii umirovljenik, ali u novinarstvu još aktivan, dao mnogo više politički nego sportski intervju Slobodnoj Dalmaciji kojem bi Hrvati, pa i oni vatreniji, imali malo što prigovoriti. Nesuzdržljivo i žestoko okomio se na Aleksandra Vučića, ali i na gotovo svekoliku vladajuću politiku u Srbiji od raspada Jugoslavije, s iznimkom Zorana Đinđića. Nije mu bilo teško reći da je ratove na području bivše države pokrenula šovinističko-kriminalna vlast u Srbiji, da je u tim ratovima sudjelovalo i sadašnje srbijansko vodstvo, koje stalno ističe kako “voli Srbiju”, a zapravo je mrzi. “Naši su djedovi”, kaže Pantić, “ginuli u ratovima da bi stvorili državu, a onda dođe čovjek iz sela Čipuljići kraj Bugojna u BiH i kaže: ‘Nitko ne voli Srbiju više od nas’”. Što se nogometa tiče, nema ništa protiv zajedničkog natjecanja klubova iz bivše države, ali ne kao što je bilo u njoj, i ne pod vlašću šovinista, nego liga prvaka po uzoru na europsku. Lijepo je pročitati da u Srbiji ima ljudi koji misle i govore realno, takvi i među Hrvatima sliku o Srbiji, koja nije samo četnička, čine realnijom.

Petak 9. ožujka

Nije se promijenio Z. Bušić, nego - domovina

Sinoć promocija knjige “Tko je ubio Zvonka Bušića” Tihomira Dujmovića. Rekao ih – ubila ga je domovina koja nije mogla podnijeti toliku ljubav, odanost, spremnost na žrtvu. Za ovu prigodu iz pjesme “Cvjetnica” Rajmunda Kuparea (ciklus – Veliki petak), u kojoj se obraća Kristu, izdvajam nekoliko stihova: “Tvoji učenici odmagliše daleko/ u novim kolima./ Vremena se mijenjaju./ Sreća, da se ne mijenjaš Ti.” I od čovjeka koji je prošao kristovsku kalvariju, Zvonka Bušića, sunarodnjaci su “odmaglili daleko”. U predgovoru knjizi Dujmović to u jednoj rečenici blistavo sažimlje: “A čovjek kojemu je idealizam bio sve, upravo je zakoračio u državu koju je sanjao, u kojoj je idealizam, zapravo, iščeznuo”. Domovina se promijenila, ali se, na sreću, kako bi rekla pjesma, nije promijenio Zvonko Bušić. Na sreću i nesreću, jer će biti žrtva te ustrajnosti i idealizma. Za ovu priliku citirat ću američkog suca Bartelsa koji ga je osudio, ali i o presudi Bušiću i prijateljima rekao kako su kažnjeni za “povredu zakona ove zemlje, a ne zato što optuženici zagovaraju borbu za hrvatsku samostalnost, koju i ovaj sud smatra plemenitom i uzvišenom”. Na žalost, ima ih podosta u Hrvatskoj koji se sa sucem ne bi složili.