Za ljevicu ima razloga da se zabrine zbog povratka “stranke opasnih namjera”. No bit će nevolja ako Kukuriku koalicija na oporavak HDZ-a po instinktu jednoumlja uzvrati sotonizacijom, represijom i nedemokratskim sredstvima za eliminaciju političkog takmaca
Ned :: 10. ožujka
Predizborni skup HDZ-a u Domu Dražena Petrovića u Zagrebu, na kojem je bilo pet tisuća ljudi, još jednom je pokazao da je riječ o velikoj stranci. Velikoj ne samo po brojnosti i spektakularnim skupovima kakve nema ni SDP ni bilo tko drugi nego i po sposobnosti da iznjedri mnoge nove ljude. Osim nekoliko iznimaka, među kandidatima za župane i gradonačelnike na lokalnim izborima i na izborima za Parlament EU nema imena koje je izrazito obilježila bliskost s Ivom Sanaderom i Jadrankom Kosor. Pobjedničko ozračje na skupu uvelike odudara od anketa u kojima je po običaju ali ne i po političkoj logici pad SDP-a praćen još većim padom HDZ-a. Samo se u sljepilu zlobe ne vidi da je Karamarkov HDZ bitno drukčiji od Sanaderova, pa ako je Kukuriku koalicija u svemu neuspješna, bilo bi normalno da potpora birača HDZ-u raste. T
akođer je nejasno zašto bi njegov predsjednik bio najnepopularniji političar kad za to nema razloga u grijesima i dokazanim nesposobnostima kakve rese njegove takmace na anketnim ljestvicama. Posrijedi je strah od povratka HDZ-a, pa je stvoren, što bi rekao Milanović, nevjerojatan paradoks: jest da je Kukuriku koalicija nesposobna, ali HDZ nije alternativa. A tko bi to drugi bio alternativa? Samo Nenadu Staziću i drugim SDP-ovim boljševicima ništa ne znače onih pet tisuća ljudi u Draženovu domu, 200 tisuća članova HDZ-a i potencijalna većina koju će uvijek u Hrvatskoj imati čestita desna opcija kakva bi mogla biti Hrvatska demokratska zajednica. Ovaj skup HDZ-a, koji je gotovo sve medije podsjetio na stara vremena, obilježilo je davnašnje ozračje iz Tuđmanova razdoblja, pa za ljevicu ima razloga da se zabrine zbog povratka “stranke opasnih namjera”. No bit će nevolja ako Kukuriku koalicija na oporavak HDZ-a po instinktu jednoumlja uzvrati sotonizacijom, represijom i drugim nedemokratskim sredstvima kojima bi eliminirala političkog takmaca. To su najavljivali već uoči prošlih parlamentarnih izbora, a prednjačio je čovjek, Ranko Ostojić, koji je postao prva batina nove vlasti. Nepojmljivi rezultati anketa, čistke u mnogim sredinama po bezobzirnosti posve iste kao i komunističke, trajno neprijateljstvo većine medija (to jest svih ljevičarskih) prema HDZ-u, čuđenje nekih SDP-ovih značajnika što ta stranka ima i tako malu potporu, što će reći da ne bi trebala imati nikakvu, zatim Milanovićevo hvastanje po kojem mu HDZ “nije ni do koljena” – sve to upućuje na neku vrstu nasilja kojim bi ljevica mogla obuzdati moguću rastuću snagu HDZ-a. A bujice ljudi što su se iz svih krajeva Hrvatske slijevale u Draženov dom i ondje nastavile teći u rijeci govora uglavnom nekih novih, relativno mladih ljudi koji se spremaju na pobjedu u svibnju – tu snagu navješćuju.
Sub :: 9. ožujka
Nije Šerbedžiji ni kapitalizam mrzak
Kaže Rade Šerbedžija da je za socijalizam jer vidi koliko ljudi živi u bijedi. Ma daj! Rade je za socijalizam jer mu je u njemu bilo dobro. Dok su mnogi njegovi kolege glumci bili podstanari a podosta intelektualaca u zatvoru on je imao potporu dvojice najmoćnijih u politici i kulturi, Stipe Šuvara i Miroslava Krleže, te se žalio kako društvo prema njemu nema razumijevanja jer mu je dodijelilo tijesan i tjeskoban stan od mizernih – 95 kvadrata! Naravno, nije mu loše ni u kapitalizmu – mlati lovu za trećerazredne uloge u kapitalističkoj Americi, a i ovdje za svoj teatar uzme neki sitniš od kapitalističke države Hrvatske koja taj sitniš za svoga miljenika Radu otima i ljudima koji žive u bijedi i ganutljivo djeluju na “velikog glumca” zbog njih sklonog socijalizmu.
Pon :: 11. ožujka
Koliko su rastezljivi “visoki etički standardi”
Trećega dana afere ministar Ostojić priznaje svoje sudjelovanje u poslovima sa zemljištem u Istri, ali kaže da su glavni likovi iz priče njegova žena i šogorica. Premijer Milanović ga brani, a Ostojić maše tom zaštitom s vrha kao dokazom svoje nevinosti. A onda za dva dana - preokret. Milanović prisiljava Ostojića na ostavku, koju ministar i podnosi. Tako premijer pokazuje da su mu vlast i ljudi u njoj važniji od morala. Znao je za Čačićevu nesreću u Mađarskoj, za dokaze o njegovoj krivnji, ali mu je Čačić bio potreban, pa ga proglašava nevinim i s nepojmljivom morbidnošću okrivljuje poginule u nesreći zato što nisu bili vezani. Znao je i za Čačićeve malverzacije u gospodarstvu, jer je o njima izišla knjiga. Znao je i za nepodopštine ministra Jakovine i cijelog niza drugih dužnosnika, ali ih zadržava, a zna i za svoje nepodopštine pri uzimanju kredita u Erste banci po povlaštenim uvjetima. Stoga tvrdnju o “visokim etičkim standardima” iz obrazloženja s kojim je prihvatio ostavku ministra kojeg je isprva odlučno branio treba ovako čitati: “Koalicija je postavila visoke neetičke standarde od kojih odstupa samo kad izračuna da će je potpora lopovštini više koštati od odricanja od lopova”.
Uto :: 12. ožujka
Očekuje se da nakon budaka i titu uzmu ulicu
Ministar se Bauk sprema ukloniti nazive ulica koje nose ime književnika i ustaškog političara Mile Budaka te jednu ulicu 10. travnja. Kad završi taj posao, očekuje se da će Bauk ukloniti i ulice koje nose ime ratnog zločinca i diktatora Josipa Broza Tita i drugih partizanskih i komunističkih dužnosnika koji su poslije Drugoga svjetskog rata stvorili sustav sličan fašističkom. Kao čestit čovjek, Bauk zacijelo ne želi da se pomisli kako bi, ne uklonivši i imena tih ljudi, on sam poput njih bio spreman na smaknuća kakva su bila u Bleiburgu i na križnim putovima, na slanje nepoćudnika u političke zatvore poput Golog otoka, Stare Gradiške i Lepoglave, na ubojstva hrvatskih političkih emigranata i slična zla.
Sri :: 13. ožujka
Vlada neće biti kriva. UEFA, samo naprijed!
Kaže premijer Milanović - ako zbog izgreda navijača bude posljedica za klubove i reprezentaciju, neće biti kriva Vlada nego oni koji u nogometu masno zarađuju. Ali tko god bi bio krivac ili nedužan, među ljevičarima zacijelo ima onih koji bi se veselili isključenju reprezentacije iz međunarodnih natjecanja. Na primjer, Žarku Puhovskom, kojeg na televizijama ima otprilike koliko i Milanovića, dozlogrdilo je držanje ruke na srcu na sportskim natjecanjima dok svira himna, jer je to povreda javnog dobra i znak pripadnosti HDZ-u. Ali Puhovski i drugovi bezbroj su puta pokazali da ih ne smeta ruka nego himna. Dakle, UEFA, samo naprijed!
Čet :: 14. ožujka
Za status ni velika plaća nije im dovoljna
Mediji objavljuju da je glavni ravnatelj HRT-a Goran Radman u dvostrukom sukobu interesa – član je Nadzornog obzora Hypo banke koja je oglašivač na HRT-u i vlasnik tvrtke Nautar koja se bavi promidžbom a surađuje s Atlantic grupom i Coca-Colom koji također oglašavaju na HRT-u. Takve dužnosnike treba razumjeti. Kako god im plaća bila dobra, nije dovoljna za njihov status. Tu su (skupe) ljubavnice, skupi stanovi i vikendice, skupi automobili, pristojan brodić, skupi ručkovi, skupa odjeća i obuća, skupi satovi i skupa – supruga. Jer bilo bi sramotno da prijateljicama prizna kako je ljetovala na pučkim plažama, išla na jeftina putovanja i u profanirane šopinge. Ako Josipović (tko je zampio – zampio je)), Milanović (Erste banka) i gotovo svi ministri i drugi visoki Vladini dužnosnici imaju svoje mrlje i mrljice, ne može ni izabranik Kukuriku koalicije na čelu HRT-a biti baš u odjeći za prvu pričest.