U Saboru je održana komemoracija za predsjednika Sabora Borisa Šprema koji je preminuo nakon duge i teške bolesti. Među brojnim političarima, govor je održao premijer Zoran Milanović kojem su riječi navirale same. Što je rekao o prijatelju i suradniku, donosimo u cijelosti.
Ovo je jedna od prilika kad treba nešto pročitati. Iako, Boris mi je bio prijatelj. Ovaj posao čovjeka čini lošijim, rudnik je olova. Boris je bio ona litra mlijeka koju rudari popiju nakon izlaska iz rudnika da na sebe veže olovo. Često se pitam je li ga ovaj posao otrovao, mjesto predsjednika Sabora. Razbolio se od opasne, otrovne bolesti. Njegov optimizam me na trenutke oduševljavao, a na trenutke izluđivao.
Nedavno smo predsjednik Ivo, Boris i ja sjedili u vili Weiss, umro je brat jednog kolege, sada političkog rivala, nazvali smo ga. Umro je od iste bolesti, mlad čovjek. Boris je tada rekao: "Ja sam se izgleda izvukel iz toga". Nekoliko tjedana nakon toga se razbolio i otišao u bolnicu iz koje nikada nije izašao.
Bio je skroman čovjek, ne znači to bogec, već rezistentan na luksuz, za trenutno zadovoljenje materijalnih želja. Bio je iz siromašne obitelji u kojoj se teško radilo i zaslužilo. Kad smo bili u Koprivničkim Bregima, pitao sam ga gdje su bregi, sve je ravno. Rekao je da to nisu bregi nego beregi. Tamo je susjedno selo Šigečec - tamo su Gruntovčani. Neke karakterne osobine ljudi iz te serije nosio je Šprem. Nije vrijeme za idealiziranje, znao je temperamentno planuti, izgubiti živce, a onda se smiriti i reći: "Dajte ga meni, ja ću ga sredit." To zvuči zlokobno, ali kod Borisa nije bilo tako. Boris je mislio da sa svakim može razgovarati i preobratiti ga. Bio je i odrješit, čvrst i zato je bio uspješan. Do uspjeha je došao na čist način, igrao je po pravilima, a to je najteže. Došao je iz siromašnog kraja gdje se moralo teško radit, teško je bilo završit pravni fakultet.
Sjećam se kad smo se upoznali, pred kraj vlade, sada isto pokojnog Račana. Sjećam se tog širokog osmjeha, ljudskog i prostodušnog. Falit će nam u stranci, osobno kao prijatelj, u druženjima u Vrbniku na Krku, gdje smo gledali pčele, i gdje je kupio parcelu, a nije ništa izgradio.
Bog dragi prijatelju, bog dragi Borise.
>> 'Knjiga tvog života zatvorila se, ali ideje nam ostaju nadahnuće'
Kaze se bok a osim toga svi su oni iz siromasnih obitelji.Ljudi iz bogatih obitelji ne bave se time.Nigdje na svijetu, uglavnom.