Branimir Glavaš na čistinu je istjerao King Konga. U liku Zorana Milanovića taj se već uspeo na antenu Empire State Buildinga i bijesno se brani dok oko njega zuji roj HDZ-ovih dvokrilaca. Jasno je, barem u filmu, jedini put s tog mjesta jest naglavce prema dolje, no, u hrvatskoj političkoj zbilji mogući su svakojaki alternativni završeci. No, kako god završilo, teško da će to biti trijumf progonjene zvijeri. Glavašev militaristički performans ispred Sabora potpuno je razotkrio Milanovićeve temeljne predizborne strategije.
A ona se u prvom redu naslanja na hipotezu o ubrzanoj fašizaciji hrvatskog društva kojom, što javno, što iz pozadine, upravlja nitko drugi do Tomislav Karamarko. Svakom razumnom trebalo bi biti jasno da, štogod netko zamjerao Karamarku, on nije i ne može biti nikakav fašist, nikakva "najcrnja desnica", a još manje to može biti najveća hrvatska stranka, ali upravo na krilu svakodnevno iz dijela njemu naklonjenih medija upumpavane strepnje od HDZ-ova povratka na vlast, Milanović se uspješno vratio u igru, priznavši javno i sam da je još do prije nekoliko mjeseci bio politički otpisan, a sad je tu kao onaj navodno jedini sposoban zaštititi svoje ugroženo političko pleme. No, zabavno je ovih dana gledati na koje se sve načine Milanović i društvo izvijaju pri izbjegavanju izravnog odgovora na jednostavno pitanje: Hoćete li koalirati s Glavašem? Da ili ne? Jer, ako hoćete, kako možete nakon toga upirati prstom u "fašista" Karamarka? Zapanjujuće je i kakve sve argumente izmišljaju njemu skloni "liberalni" kolumnisti kako bi opravdali takav neprirodan politički brak.
Milanović, naravno, zna da će mu Glavaševi mandati itekako trebati, da će bez njih biti nemoguće doći u priliku dohvatiti se mandata, pa tako u ključnom trenutku pred izbore sam otkriva koliko mu je doista stalo do principa i koliko je šuplja i goebbelsovski zloćudna njegova hipoteza, kojom uporno šopa hrvatski narod.
Što znači SSG? Slavonska sokolska garda ili Schützstaffel Glawasch? Sturmabteilung Glawasch? Ili je sve samo dobra zajebancija? Nema sumnje da se narodni heroj, osuđeni ratni zločinac ter konceptualni umjetnik Branimir Glavaš dobro zabavlja svojom predstavom i da točno zna što radi, očito već i iz tužbe slovenske grupe Laibach zato što se njegov ulični performans neovlašteno odvija uz zvukove njihove "Geburt Einer Nation". Rođenje jedne nacije! Neue Slowenische Kunst desetljećima je lukrativno letio na globalnim krilima glazbe koja koristi militarističke motive, no, među njihovim fanovima nikad nije manjkalo onih koji obožavaju upravo – te i takve motive. Tako možda i u ovom slučaju. No isto tako možda se Glavaš ruga svima njima. I svima nama. A Milanovićev ljigavi jeguljasti odgovor vrlo vjerojatno je sastavni i unaprijed proračunati dio Glavaševa performansa.
Postrojavanje Glavaševih SS-ovaca pred Saborom tako je ključni moment ove kampanje. Mogli bismo razglabati što je to njemu trebalo da takvom lakrdijom sruši inače sasvim uvjerljivo i oku ugodno građansko naličje mladih snaga svoje stranke, koje je on svojeručno odabrao kao one koji će svakom normalnom Hrvatu biti lako prihvatljivi, te hoće li mu se to ili neće u nedjelju vratiti u obliku dodatnih glasova s desnice. No, stvarna bit Glavaševa Neue Slawonische Kunsta ipak je manje važna od spoznaje i poučka da su vladajući spremni paktirati s bilo kim kako bi zadržali svoje urede, svoje audije te svoju ruku u džepu hrvatskog poreznog obveznika te da je (i) njihov predizborni marketing upravo samo to – marketing.
Kakav će biti ishod nedjeljnog izleta nacije do birališta? Ako već i javne ankete govore o blagoj prednosti "desnih" ispred "lijevih", onda možemo prilično sigurno ustvrditi da to upozorava na sasvim opipljivu pobjedu Domoljubne koalicije. Naravno, drugo je pitanje, ako prednost bude manja od 5-6 mandata, hoće li to biti dovoljno da Karamarko dobije mandat iz ruku predsjednice RH. Jasno je prema Ustavu, ako nitko ne bude imao spremne potpise većine svih zastupnika, ona može nakon konzultacija sa svim strankama sama zaključiti tko ima ili nema podršku većine za pokušaj sastavljanja vlade. Sasvim sigurno je da relativni pobjednik tu u velikoj prednosti te da Ustav ne zahtijeva predočenje nikakvog dokaza osim dane riječi.
Uz Glavašev putujući cirkus, druga dva momenta koja će Dan poslije biti jako važna očito jesu preventivno koordinirani i koncentrirani udari prvo na Kolindu Grabar-Kitarović, a zatim i na Ustavni sud. Oni upozoravaju na to da se gubitnik ovaj put neće tako lako pomiriti sa scenarijem iz 2007., kad je ondašnji predsjednik Mesić dao mandat relativnom pobjedniku, koji je imao 10 mandata prednosti iako mu on nije donio potpise zastupnika kao dokaz saborske većine. Milanovića taj poraz i danas živo peče, tako da će se u slučaju takvog scenarija ovaj put boriti do kraja, pa i pod cijenu izazivanja ustavne krize i nametanja dojma da je predsjednica prekoračila ovlasti, odnosno da je ishod izbora neregularan. Zato, vežite pojase!
Imate pravo, Hristiću, i toga se i sam, iskreno, pribojavam. Ne daj Bože da ovaj nedorasli, agresivni pubertetlija odluči ne prihvatiti izborni poraz i nastavi pumpati ljude "crnokošuljašima" i tome sličnom retorikom. A on je sposoban za to. Nadajmo se da će pametniji ljudi u njegovoj stranci uskočiti i onemogućiti ga prije nego što ovoj zemlji nanese još veću štetu od ove koju joj je već nanio.