Ponedjeljak, 7. rujna
Eto smo danas od premijera Milanovića saznali da će se Sabor raspustiti do kraja rujna. A tada će predsjednica države na konzultacije o datumu izbora pozvati čelnike svih parlamentarnih stranaka, koji su već potvrdili da će se odazvati - svi osim Zorana Milanovića i Vesne Pusić.
Ne prvi put to dvoje političara iskazalo je tako svoju ekskluzivnost, samoživost i nesnošljivost. Za razliku od svih drugih pozvanih predsjednika stranaka, koji će doći na Pantovčak zbog važnosti dogovora o datumu izbora te iz poštovanja prema predsjednici, pa, prema tome, i prema zemlji koju vodi, oni izokreću temeljno načelo političke kulture, pa tako izokrenuto glasi: ne postojimo mi radi države nego država radi nas. Premijer i ministrica vanjskih poslova nužna su pojava na svijetu, s tom pojavom Hegelov Svjetski duh ima osobite planove, kojima Hrvatska ima samo poslužiti, sve ostalo je slučajno. Tako se Zoranu Milanoviću omaknula izjava o "slučajnoj državi", koju će kolega Milan Jajčinović popratiti stilskim biserom - "nitko nikad nije bio tako politički visoko, a o državi mislio tako nisko". Kao što je za Milanovića država slučajna, slučajna je i njezina predsjednica. Svoj prezir prema Kolindi Grabar-Kitarović nastoji što češće pokazati u javnosti i zbog mnogih njezinih vrlina po kojima je ljudi cijene i vole a koje njemu tragično nedostaju. S takvim prezirom i vodi državu, koju je srozao kao nijedan premijer dosad, ali nitko nema tako spasonosan alibi - predsjednik Vlade obožava svoje neuspjehe.
U odluci da ne ide na Pantovčak na dogovor o iznimno važnom događaju, društvo mu ne pravi slučajno Vesna Pusić, kojoj je sadašnja vlada "najbolja dosad", pa je po umišljenosti Milanovićeva sestra. No povijest njezina prezira prema državi i predsjednicima mnogo je duža od Milanovićeve. Od organiziranja okruglog stola "Hrvati i Srbi" u Zagrebu za kojim se izjednačavala krivnja za rat i zahtjeva za Tuđmanovom ostavkom koji je potpisala sa skupinom intelektualaca do optužbi protiv Hrvatske zbog rata u BiH i izostanka Kolindine potpore njezinoj kandidaturi za glavnu tajnicu UN-a, Vesna Pusić se kao nitko kvalificirala za bojkot dogovora o datumu izbora.
Bahati i napuhani kakvi jesu, ministrica i premijer, koji Kolindi Grabar-Kitarović nikad nije čestitao na izbornoj pobjedi, misle da izostankom s Pantovčaka ističu svoju važnost i beznačajnost predsjednice, da bi se odlaskom na konzultacije ponizili pred nekim koga ne cijene i zanijekali svoju bogodanost. No već sam dolazak svih drugih pozvanih pokazuje kako predsjednica nije samo određeni svjetonazor i politički milje koji ju je kandidirao, nego općeprihvaćeni autoritet u kojem su ujedinjeni interesi cijele zemlje. Ali za Milanovića i V. Pusić ti interesi postoje samo kao hrana za njihov ego, i ovo nije prvi put da je njihovo "ja" suprotstavljeno državi, zapravo joj je kao sada predsjednici bilo suprotstavljeno sve ove četiri godine njihove vlasti..
Subota, 5. rujna
Nacija se trese kad se sitnež razgoropadi
Ima ljudi, pogotovo među političarima, u kojih su umišljenost i samosvidljivost, pa prema tome i prezir prema drugima, širi od oceana. Mirela Holy, kojoj ekologija služi kao igračka kao da je trogodišnje dijete, jedva u politici išta znači, ali kad se ta sitnež razgoropadi, trese se nacija. Pa tako reče da bi se radije ubila nego koalirala s gospodinom Karamarkom, zaboravljajući da je ona prema Karamarku politička decimala. Jedina je privlačnost te karikaturalne inačice pomodnog borca za okoliš u lakoći istupa u javnosti, to jest u nedostatku bilo kakve težine. Možda izjavom da bi se prije ubila nego koalirala s Karamrakom, kojom kao fašistički zadrti ideološki rasist poziva na suicid gotovo pola biračkog tijela, hoće sebe i javnost uvjeriti da je živa, za što nema nekih jakih dokaza.
Nedjelja, 6. rujna
Pretvaranje tajkunske bahatosti u političku moć
Kad je ono Željka Markić pokušala nametnuti referendum o temeljitim promjenama izbornih pravila u Ustavu, koje bi i njoj olakšale uspon u politici, poslužila se i ucjenom HDZ-a od kojeg je tražila da bude njegova kandidatkinja za predsjednicu države. Već tada se znalo da je i uspjeli referendum o definiciji braka, i neuspjeli o promjeni Ustava, i sve drugo što radi udruga U ime obitelji zapravo bilo upregnuto u njezine karijerističke ambicije, koje je podupirao i dio Crkve, pogotovo Glas Koncila i njegov glavni urednik Ivan Miklenić. Sada se te ambicije konkretiziraju, Željka Markić svoju tajkunsku bahatost želi pretvoriti u političku moć: odlučila je izići na izbore i najavila je mogućnost da udruga U ime obitelji postane stranka. Ali se javilo četrnaest županijskih koordinatora referenduma o braku, koji prosvjeduju protiv odluke da udruga izlazi na izbore i protiv svojatanja imena U ime obitelji, jer je to "prvenstveno inicijativa nas građana koja je stvorena i našim radom". No prosvjed će biti uzaludan, jer kad si bogatun i imaš potporu s Kaptola, kad su i novac i Bog na tvojoj strani, kad se ujedine lopovi i popovi, samovolji i nemoralu nema granica.
Utorak, 8. rujna
Zašto bi išao naruku štemerskoj strasti
Predsjednik HDZ-a Tomislav Karamarko još jednom je odbio sučeljavanje s premijerom Zoranom Milanovićem. Zašto predsjednik SDP-a tako jako želi verbalni okršaj s Karamarkom? Jer to mu je jedinstvena prilika da, pošto je četiri godine vodio zemlju u propast i do propasti je doveo, kao svoj argument pokaže jedino što još ima - jezičinu, okretnu, uvredljivu i obmanjujuću. Zašto bi Karamarko riskirao da mu netko sat vremena podmeće grijehe HDZ-a za koje nije kriv, da mu sipa insinuacije, optužbe bez dokaza? Zašto bi išao na ruku nečijoj štemerskoj strasti kojom se nadoknađuje nedostatak pameti? Zašto bi nekome omogućio da poraze koje je doživio u svim utakmicama bitnim za zemlju nadoknađuje u jednom nevažnom dvoboju?
Srijeda, 9. rujna
Primite izbjeglice u vile iz kojih ste Krista istjerali
Prvo je za izbjeglice nešto konkretno ponudila Ruža Tomašić: "Imamo prazne zemlje, zašto im ne bismo dali nekakvu kućicu u Lici da se bave stočarstvom, poljoprivredom". Zna li slavna pravašica da su ta zemlja i te kuće, i kad su napuštene, nečije privatno vlasništvo? Kao što je nečije vlasništvo i onih 25.000 hektara "napuštenog zemljišta u Gorskom kotaru i Lici" što se također "nudi" izbjeglicama. Gdje bi ih, ako ne na nekome otetom vlasništvu, naseljavali papa, neki biskupi, svećenici, vlast, mediji...? Posebno je domoljubna izjava dubrovačkog biskupa Mate Uzinića: "Ako se to ne dogodi i ne mogu se ili ne žele vratiti, dobodošli su! Nas je i tako sve manje." Što će reći - nema Hrvata, Arapi - dođite! Cijela se javna Hrvatska spremna odreći kuća, zemljišta i ljudi da bi tobože pokazala svoju kršćansku sućut, a uistinu zato da bi se uvukla u stražnjicu nekoj stvarnoj ili imaginarnoj svjetskoj moći kao što se uvlačila u dugim stoljećima od 1102. godine. Papa Franjo, gospodine Uziniću, gospođo Tomašić i ini političari i čovjekoljupci, primite izbjeglice u vatikanske odaje, u biskupske palače, u vile i u druge raskoši iz kojih ste Krista zauvijek istjerali.
Četvrtak, 10. rujna
Da su vlast ni, Glogoški i Klemm ne bi bili izuzeci
Opet se piše o tome da bi prosvjednici iz Savske i čelnici dviju jakih braniteljskih udruga Đuro Glogoški i Josip Klemm mogli osnovati stranku i izići na izbore. Zamislimo da to učine, da u koaliciji s nekim osvoje vlast, pa da neki drugi branitelji tom vlašću ne budu zadovoljni te organiziraju prosvjede i negdje razapnu šator, a onda ih vlastodršci Glogoški i Klemm počnu napadati za spregu s nekom strankom, istraživati njihovu imovinu i mirovinu, te napokon na njih u nekoj crkvi pošalju policiju. Nemoguće? Moguće je, i te kako. U svakome tko joj se protivi svaka vlast vidi urotu i neprijatelja te bi ga rado obuzdala, ni Glogoški i Klemm ne bi bili izuzeci. Više ne bi bili samo branitelji nego i političari, točnije - koliko bi u njih ušlo političke pokvarenosti, toliko bi se istisnulo braniteljske plemenitosti i nedužnosti.
Petak, 11. rujna
O HNS-u Ćiro ima pravo - lisičine na ruke!
Beskrvne, mlake nogometne reprezentativce uspoređujem s košarkaškim koji se srčano bore, pogibeljno bacaju, padaju, ozljeđuju se i ozlijeđeni se žele vratiti u igru. Je li to zato što su prebogati nogometaši nemotivirani, što im kriminalni tipovi ne čelu Hrvatskog nogometnog saveza ne mogu biti poticaj, što ih izbornik ponižava, dok su košarkaši još prilično nevini i ne baš bogati, što ih nosi mladost nadahnuta domoljubljem i talent željan dokazivanja. Može se promijeniti stotinu izbornika, ali nema sreće dok su u nogometu glavni Zdravko Mamić koji je pod istragom zbog kriminala i koji u reprezentativcima vidi samo svoju robu za prodaju, i Davor Šuker, osuđen zbog krađe zlatnika u zrakoplovu, blizak kriminalnom podzemlju, čelnik HNS-a koji se na SP u Brazilu posvetio Severini dok se igračima rugao da mogu biti prvi samo na playstationu? Ima Ćiro pravo - lisičine na ruke!
>> Zemlji koju je doveo do prosjačkog štapa Milanović daje sitniš da kupi prosjački šešir
>> Prije bi Srbi prihvatili papu za svoga vjerskog poglavara nego Stepinca kao sveca
ovih dvoje su u službi srpske politike na štetu hrvatske...