Milanović je odlučio ne riskirati radom, nego se osigurati nametima

Premijer odlazi u najskuplje austrijsko skijalište, Carl Bildt razočaran je jer njegove laži nisu prošle a ministar gospodarstva Ivan Vrdoljak priznao je da ne zna puno o ekonomiji. U Tjednoj inventuri kolumnist Večernjeg lista Milan Ivkošić analizira događaje koji su obilježili protekli tjedan.

SUB 1. PROSINCA

Već viđeno: premijera ne zanimaju sudbine ljudi

Ne treba se čuditi što je Milanović išao na skijanje u najskuplje austrijsko skijalište i tako pokazao da je neosjetljiv za stanje u zemlji i za tisuće ljudi koje se danomice izbacuje na ulicu. U mnoštvu se prilika vidjelo da ga ne zanimaju ni ljudi ni njihova sudbina. Samo čovjek s dubokim moralnim poremećajem mogao je, na primjer, reći da su za prometnu nesreću u Mađarskoj u kojoj je Čačić usmrtio dvoje ljudi krivi poginuli jer nisu bili vezani! S istim poremećajem premijer vrijeđa zastupnike koji mu u Saboru postavljaju pitanja. S istim se poremećajem odnosi i prema tisućam otpuštenih radnika od kojih su neki učinili i samoubojstva. Za njega drugi, ako im je nadmoćan, postoje samo zato da ih niječe i gazi, makar gazio i po mrtvacima. I makar se radilo o cijeloj naciji. Milanovićevo skijanje u Austriji mogli bismo slikovito zamisliti kao slalom između križeva.

NED 2. PROSINCA

Carl Bildt razočaran jer njegove laži nisu prošle

Svoje je o presudama Gotovini i Markača te Haradinaju rekao i Carl Bildt, sada švedski ministar vanjskih poslova, nekad mirovni posrednik EU za bivšu Jugoslaviju. Kaže kako bi trebalo raditi na pomirbi a Haag “vraća Balkan previše u prošlost”. U prošlost u kojoj je on već u prvim satima “Oluje” Tuđmana proglasio ratni zločincem, lagao po svijetu da je cijeli Knin u plamenu i da ima na tisuće mrtvih Srba, te je tražio intervenciju NATO-a i UN-a protiv Hrvatske! Nijekao je srpski genocid u Srebrenici i za taj zločin optuživao Armiju BiH i HVO. Normalno je da su takvoga Bildta razočarale haaške presude, to prije što su njegove laži iz vremena rata bile temelj za optužnice. Unatoč tome Bildtu smo našli vikendicu na najljepšem mjestu na Korčuli, gdje mu lokalne vlasti donose darove! Ni prvi ni posljednji put da se klanjamo svojim krvnicima.

PON 3. PROSINCA

I sovjetsku mladež mučile su povlastice crkve

Što najviše muči hrvatsku mladež? Ugovor Hrvatske s Vatikanom, financiranje vjerskih zajednica iz državnoga proračuna i vjeronauk u školama, pa sve to treba ukinuti! To su zahtjevi mladih Hrvatske narodne stranke, s prepoznatljivim političkim rukopisom vodstva HNS-a, u prvom redu Pusićke, Čačića i Vrdoljaka. To je vodstvo imalo velikoga udjela u propasti hrvatskoga gospodarstva, općem siromašenju i iseljavanju iz zemlje..., ali, zamislite, središnji problem hrvatskoga društva jesu povlastice vjerskih zajednica! U vremenima najveće materijalne bijede SSSR-a slično se ponašala službena sovjetska mladež. HNS je izrazito liberalna stranka i izrazito - staljinistička. S jedne strane sloboda u nemilosrdnom odnosu prema radništvu, u ubijanju ljudi pobačajem, u spolnom odgoju i širenju svih vrsta razuzadanosti i bezakonja, s druge strane - boljševički mač za Crkvu i druge tradicijske vrijednosti. Taj “svjetonazor” HNS-a, ta mješavina isključivosti i razularenosti, zacijelo je i razlog što ni u jednoj stranci ni izdaleka kao u Pusićkinoj i Čačićevoj nije bilo toliko dužnosnika umiješanih u kriminal i osuđenih na pravomoćne i nepravomoćne kazne. Očito je da će imati i više nego dostojne nasljednike.

UTO 4. PROSINCA

Prošla je, dakle, godina dana otkad su ljevičari preuzeli vlast. U prirodi je vlasti da se hvali i opravdava, pa kad slušate bilo kojega Milanovićeva ministra ili samoga premijera, nećete čuti da su oni krivi za nevolje u zemlji. Dapače, imate dojam da su toliko dobri da bolji ne mogu biti. Svaka je vlast više ili manje zaslijepljena sobom, pa ne vidi ni sebe ni stanje koje proizvodi. Tako ova ne vidi ono što vidi cijela zemlja. Nikad nije tako brzo rastao broj nezaposlenih niti je propadalo toliko tvrtki. Nikad nije bilo tako malo investicija u državnom i privatnom sektoru. Nikad tako malo ulaganja iz inozemstva. I nikad nije bilo toliko siromašnih - gotovo trećina stanovništva! Ako nema ni nade da bi se stanje u budućnosti moglo poboljšati, logično je pitanje - zašto je Kukuriku koalicija izlazila na izbore? To se pitanje rijetko postavlja, jer je želja za vlašću iracionalna. Pa ipak, tko je uzme, nešto mora raditi, a da bi nešto radio, mora za to biti pripremljen. No takvo se razmišljanje prekida čim naiđe na Zorana Milanovića. Nitko, pa čak ni Ivo Sanader, nema tako jak osjećaj bogomdanosti. Iz toga osjećaja on sam sebi govori: dovoljno je da ovakav genij bude na vrhu vlasti pa da svi budu sretni. No to se SVI svede na jednoga i izabranike oko njega, na vlast dovoljnu samoj sebi. Zorana Milanovića Hrvatska ne zanima, ne zanima ga ni njezino gospodarstvo ni radna mjesta. Ne zanima ga rad, jer rad je rizik, a narcis od rizika instinktivno bježi. Stoga je odlučio - ne riskirati radom nego se osigurati porezom i drugim nametima te uzimanjem od plaća onih koji su na “državnom poslu”. Točno je tako, istina, u okrutnijoj inačici, radila i komunistička vlast u godinama poslije Drugoga svjetskoga rata. Uzimanje narodu, nepoduzetnička klima, čistke u državnim tvrtkama, ustanovama i medijima - sva ta obilježja vremena Kukuriku koalicije slična su obilježjima vremena poslije Drugoga svjetskoga rata. Činjenica pak da je na mjestu državnoga odvjetnika ostao Mladen Bajić, kojega su Milanović i svekolika SDP-ova elita dok su bili u oporbi napadali kao glavnoga zaštitnika kriminala, pokazuje da i u represiji jednako kao i gospodarstvu vlast želi izbjeći rizik. Jer rizika s ucijenjenim Bajićem nema kao što bi ga moglo biti s nezavisnim državnim tužiteljem. I to je potvrda da Milanovića ne zanima država, njezino dobro i pravda, nego zaštita i održavanje vlasti. Milanović je član SDP-a postao tek 1989. godine. Dok je ta stranka jačala, izračunao je da bi s vremenom mogla zadovoljiti njegove karijerističe apetite. Kao i Sanader, koji nikad nije smatran izvornim hadezeovcm, poslužit će se strankom, a kao i Sanader, na vlasti se drži kao da je važniji od cijele države. Tako Kukuriku koalicija svoju prvu godinu na vlasti završava s napuhanim egom svoga lidera i državom klonulom zbog njegove nesposobnosti.

SRI 5. PROSINCA

Josip Leko, takav vam je Hercegovac kad je u SDP-u

Uoči glasovanja o proračunu zastupnici su HDZ-a napustili Sabor. Ali u tom bi povodu prije mogao biti tema predsjednik Sabora Josip Leko koji se cijeli dan, braneći ministra Linića, svađao s oporbom. I ne radi tako prvi put, pa su mu točno rekli da nije predsjednik Sabora nego saborske većine. Kad je nedavno izabran za čelnika parlamenta, sa svih je strana zasut komplimentima. Ali se pokazalo da bi taj mirni, sabrani, hladni čovjek, koji se valjda nikad u životu nije nasmijao, mogao odraditi najprljavije poslove, potom od njih oprati ruke, obući odijelo i kravatu te se čist, ispeglan i nevin pojaviti među ljudima. Takav vam je Hercegovac kad je u SDP-u.

ČET 6. PROSINCA

Udba dobila priznanje, Prgomet promociju

Potpredsjednik HDZ-a Drago Prgomet raspričao se o odnosima u stranci novinarima tiskanih i elektronskih medija. Mogao je znati da te ljevičare baš nimalo ne zanima je li on ili nije u pravu, zanima ih isključivo - razdor u jedinoj SDP-ovoj konkurenciji. U tom stilu, to jest u stilu udbaškog saslušanja, bilo je svako pitanje koje mu je u HTV-ovoj “Temi dana” postavio Goran Rotim. “Priznaj! Priznaj!” - prisiljavao je Prgometa na opanjkavanje HDZ-a isljednik Rotim, a s gardom časne sestre ispitanik mu je podosta toga i priznao. Zadovoljna i Udba jer je dobila priznanje, zadovoljan i Prgomet jer se promovirao.

PET 7. PROSINCA

Ne znam puno o ekonomiji, reče Vrdoljak i bi ministar gospodarstva

Nekoliko kratkih... Kultura: Ante Tomić piše: “U splitskom HNK dosadno je samo na sceni, a uokolo sve pršti od tragedija frustriranih antitalenata”. Uokolo gdje Tomić vodi glavnu riječ.

Gospodarstvo: “Ne znam puno o ekonomiji”, rekao je to za “Globus” - ministar ekonomije Vrdoljak.

Ex-premijerka: kad se požalila da dugo nije imala muškarca, navodno joj je jedna prijateljica rekla - ako tebe nije imao tko, ti si cijelu naciju.

Ex-predsjednik: kaže mi prijatelj - gledajući Mesića kako daje izjavu naslonjen na štap za golf, pomislio sam da bi mu kao naslon puno prikladniji bio držak za lopatu.