Milanović mora donijeti odluku

Pune dvije godine premijer Zoran Milanović vodio je politiku održavanja statusa quo u bilo kojem segmentu funkcioniranja države, osim onog ideološkog. No, ta politika nečinjenja kolabirala je i premijer će u drugu polovicu svog mandata ući opterećen teškim izborom koji se pred njega stavlja. Da bi ispunio ciljeve stabilizacije javnih financija koje od njega ultimativno zahtijeva Europska unija, pred Milanovićem je jednostavan, ali iznimno neugodan izbor. Među malo mogućnosti za krpanje prevelike rupe u državnom budžetu iskristalizirale su se dvije – privremena nacionalizacija mirovinskih uplata građana ili uvođenje poreza na njihovu štednju.

Koji će Milanović odabrati još uvijek je neizvjesno, no evidentno je da se iza široj javnosti nerazumljivih analiza kojih su posljednjih dana puni domaći mediji krije sasvim elementarna dvojba. Većim oporezivanjem štednje trošak sanacije državnih financija bit će prebačen na produktivni i efikasni dio nacionalnog korpusa – dakle na onaj dio stanovnika koji zarađuje dovoljno da bi štedio ili ima imovinu koja mu to omogućava. Posezanjem u mirovinski sustav, pak, taj trošak ravnomjernije je raspoređen na sve građane Hrvatske, ali ne na današnje, već na one koji će se tek roditi, a u dalekoj budućnosti će svojim radom morati financirati nastali manjak u mirovinama današnjih zaposlenih. Pojednostavnjeno rečeno, ceh za sve neodgovornosti tijekom prva dva desetljeća hrvatske neovisnosti došao je na naplatu, a Milanović mora odlučiti tko će ga platiti – građani Hrvatske ili njihovi potomci. Ima li premijer snage za donošenje takve odluke?

>> Ukine li se II. stup, a svi zaposleni nastave uplaćivati 5%, bit će to novi porez na plaću