Premijer Zoran Milanović ne povlači tužbu za genocid protiv Srbije, a to nije ni bio smisao izjava što ih je na tu temu neki dan dala ministrica vanjskih poslova Vesna Pusić.
No, kako doznajemo iz samog vrha Vlade, to ne znači da će Milanović inzistirati na tužbi. Namjera je da se sva sporna pitanja sadržana u tužbi riješe, a ne samo da i Srbija istodobno povuče protutužbu. Ako je to moguće u izravnom dogovoru sa Srbijom, to bolje. U svakom slučaju, Zoran Milanović ne namjerava se tužbom služiti kao sredstvom za ucjenjivanje ili pregovaranje niti mu, primjerice, pada na pamet da bi ulazak Hrvatske u EU koristio kao sredstvo pritiska na Srbiju i eventualno s te pozicije utjecao na rješavanje otvorenih pitanja naznačenih u tužbi za genocid.
Susreti niže razine
No, Milanovićevi stavovi koji polaze od dobre vjere i razvoja dobrosusjedskih i fer odnosa trebaju dobiti potvrdu i na drugoj strani, da bi se potom moglo govoriti o eventualnom povlačenju tužbe.
Praktično to znači da će novi hrvatski premijer najprije obaviti više bilateralnih državničkih susreta, da će biti niz takvih kontakata i na nižim razinama državne vlasti te da će se tek nakon preciznog definiranja političkih stavova pristupiti donošenju konačne odluke o sudbini tužbe. Osim toga, napominje se da valja imati na umu i činjenicu da Srbija za nekoliko mjeseci ima izbore, pa bi bilo mudro pričekati da se oni održe i da se nakon njih definira vlast koja će sigurno po pitanjima tužbi za genocid imati svoje stavove.
Iz vrha nove vlasti poručeno nam je da su u vezi s tim pitanjima Milanović i Pusić potpuno suglasni te da između njih nema disonantnih tonova.
Najava V. Pusić o povlačenju tužbe, što je već naišlo na pozitivne reakcije u Srbiji, naprosto je posljedica malo preslobodne interpretacije ministričinih izjava. Pusić je, podsjetimo, rekla da u slučaju tužbi postoje dvije mogućnosti. Jedna je rješavanje problema kao što su nestali, opljačkana imovina, procesi za ratne zločine... Druga je, pak, dugoročno održavanje sukoba niskog intenziteta u regiji i uzburkavanje kolektivnih emocija uvijek pred izbore. Druga je opcija, objasnila je Pusić, štetna, a prva znači rješavanje problema za što je nova Vlada dobila mandat.
Predsjednik države Ivo Josipović, koji je i sam sudjelovao u pripremi tužbe za genocid protiv Srbije, ovakve stavove zastupa od početka svojega mandata.
– Tužba nije sama sebi svrha. Konačno, nakon toliko godina skupog postupka valja vidjeti je li realno da možemo dobiti onakvu presudu kakvu želimo. Valja procijeniti može li se možda pregovorima ostvariti i bolji rezultat nego tužbom – kaže predsjednik.
Ističe da je suđenje radi suđenja dugotrajan i skup postupak, s rezultatom koji može biti nepovoljan za nas, i nije mudra odluka.
– Ali, ako se najvažniji ciljevi, ponajprije podaci o nestalim osobama, povrat kulturnog blaga i odgovornost počinitelja zločina ne mogu ostvariti, onda stvari stoje drukčije – smatra Josipović dodajući da naša javnost ima nerealna očekivanja, posebno o ratnoj odšteti.
Važnim smatra da se građanima jasno kaže što se uopće može ostvariti tužbom i kakvi su izgledi da se s tužbom uspije. I to je, kaže, jedna od zadaća nove Vlade.
Prva rasprava 2013.
Hrvatska je tužbu podnijela 1999. Međunarodnom sudu pravde u Den Haagu. Srbija je osporavala nadležnost Suda, a nakon što se Sud 2008. proglasio nadležnim, slijedio je njihov odgovor i protutužba. Na to je Hrvatska odgovorila, a nakon presude Gotovini i Markaču, Srbija je nadopunila protutužbu. Prva rasprava trebala bi se održati 2013.
tako treba!