Nikada nisam davao ostavku, niti je namjeravam dati. Premijerovo je pravo da me smijeni i objasni što je krivo u mom radu”, izjavio je ministar financija Slavko Linić u prvomajskom broju Novog lista. Ta kratka rečenica smisao je cijelog intervjua jer je njome poručio premijeru Zoranu Milanoviću da ga se neće samo tako riješiti. Ako ga želi eliminirati, morat će to inicirati sam s funkcije i autoriteta premijera. A to nije jednostavno. Ne samo zato što se radi o ministru koji vodi posebno osjetljiv resor, nego i zato što je Linić stari esdepeovac, prilično uvjeren da još ima veliki ugled i utjecaj u stranci. Dakle, odluči li se maknuti Linića, predsjednik SDP-a mora biti siguran da mu to neće izazvati prevelike potrese u stranci.
Bijesni Linić ne bira riječi
Tako su se, nakon višemjesečnih intenzivnih sukoba u Ministarstvu financija koji su se s razine dužnosnika protegnuli na državne službenike i duboko zaorali u tkivo Porezne uprave, u kojima su već pale dvije glave (pomoćnici ministra Branko Šegon i Nada Čavlović Smiljanec), a najavljuje se da će ih biti još, stvari vratile na početak. Svemu što se kuha pod krovom Ministarstva financija, a od Nove godine jedno po jedno izlazi van, osnovni je uzrok nepovjerenje između premijera Milanovića i ministra Linića. Ma koliko da se među esdepeovcima govorilo o Linićevoj ulozi pri Milanovićevom preuzimanju stranke, premijer mu ne vjeruje. Prijelomna je, tvrde osobe koje dobro poznaju obojicu i s njima su bilsko surađivale, tvrdnja Linića u intervjuu Globusu neposredno uoči preuzimanja vlasti da premijer ne bi trebao biti predsjednik stranke. Tada je jako zahladilo, a sve što se kasnije događalo samo je još dodatno ledilo situaciju koja je trenutačno takva kao da se između premijera i ministra financija izlio tekući kisik.
Milanović smatra da si Linić dopušta previše, da se okružio sumnjivim tipovima, polusvijetom koji mu nije na čast, te da svojim ponašanjem šteti Vladi i stranci. Linić pak s druge strane smatra da dobro radi svoj posao, osjeća se izazavanim i to u njemu budi inat. Navodno se još ranije zarekao da neće sam otići, nego će ga Milanović morati smijeniti ako ga više ne želi u Vladi. Potom su do Linića došle informacije (ili poluinformacije) u koje, čini se, ne sumnja, da ga se Milanović odlučio riješiti tako da ga javno prikaže kao kriminalca. Bilo to istina ili ne, osobe bliske Liniću uvjeravaju nas da je ministar financija to jako loše primio, tim prije jer mu i obitelj osjeća pritisak kao posljedicu sukoba s premijerom. Kažu, međutim, da je Liniću to motor koji ga pokreće u odnosu s Milanovićem, a koji se nerijetko pretvara u pravu igru živaca. Tako je to doslovno bilo prošli vikend, nakon objave da je policija podnijela kaznenu prijavu protiv šefice Porezne uprave Nade Čavlović Smiljanec. Nakon otvaranja istrage protiv pročelnice osječke Porezne uprave Ružice Kovačević zbog zaustavljanja ovrhe nad tvrtkom OLT, čiji je suvlasnik Željko Biloš, pod sumnju da je u tome imala prste pala je i Čavlović Smiljanec. Tu su vijest objavile subotnje novine i premijer je očekivao da ministar Linić javno podrži svoju pomoćnicu. Kako je dan odmicao, a ministar financija nije reagirao, kontaktirao ga je jedan od premijerovih suradnika. Riječ je o vrlo staloženoj, strpljivoj i pristojnoj osobi na koju je Linić, kako smo imali prilike čuti, sasuo bujicu riječi, i to ne baš biranih. Nakon toga navodno ga je nazvao i sam premijer Milanović, a njihov je razgovor trajao valjda sedam sekundi – koliko je potrebno da se razmijene ne baš najpristojnije poruke.
Tek je u nedjelju, na web stranicama Ministarstva financija, osvanula kronologija slučaja poreznog duga i ovrhe u OLT-u, te pogodovanja Bilošu neslanjem rješenja u Finu na naplatu. U priopćenju se zaključuje kako u cijelom slučaju nema nikakve odgovornosti šefice Porezne uprave Nade Čavlović Smiljanec, što su mediji odmah protumačili kao da Linić stoji iza nje. A to je potpuno pogrešno. Linić je dao priopćenje jer ga je premijer na to natjerao i izabrao je način iz kojeg je više nego jasno da je prezire. Pritom je odmah dao i intervju Novom listu u kojem, osim što poručuje da neće sam otići s ministarske funkcije, i dalje brani Branka Šegona i tvrdi da je Šegon žrtva odnosa njega i premijera. Kada se promatra sukob oko Šegona valja imati na umu da je, za razliku od zamjenika ministra Borisa Lalovca i Nade Čavlović Smiljanec koju je premijeru za šeficu Porezne uprave predložio Gordan Maras, Šegon kadar od isključivog povjerenja Slavka Linića. Kao takav, Šegon je radio na vrlo važnim slučajevima – vodio je predstečajne nagodbe.
Maras od Linića ka Milanoviću
U siječnju, kada je afera Šegon, odnosno povlašteni kredit koji je njegova privatna tvrtka dobila od HBOR-a, bila na vrhuncu, tvrdilo se da je to posljedica sukoba u Poreznoj upravi. Iz krugova bliskih Liniću dolazila su uvjeravanja kako je razotkrivanje Šegonova kredita posljedica Linićeva inzistiranja na internom nadzoru u Poreznoj upravi ne bi li se utvrdilo tko je odgovoran što se pogodovalo Bilošu i spriječilo blokadu njegove Osječke ljevaonice željeza i tvornice strojeva koja je trebala biti obavljena još u ljeto 2012. zbog naplate 27 milijuna kuna poreznog duga. S jedne strane se tvrdilo da iza puštanja u javnost informacije o Šegonovu kreditu stoji ministar Maras, dok se s druge strane tvrdi da su u Poreznoj upravi postojali podaci o kreditu i da je, nakon smjene desetak ljudi u toj službi, i te kako bilo motiviranih da neugodna poslovna epizoda poslovnog čovjeka Šegona, ujedno pomoćnika ministra financija, ugleda svjetlo dana.
Kako je već od ranije nepovjerljiv prema Liniću, premijer Milanović mu nije dao podršku u zaštiti Šegona. Upravo suprotno, tražio je da ga smijeni. Budući da je Linić to uporno odbijao, Milanović ga je doslovno na to natjerao u intervjuu danom Novoj TV. Time se sukobi u Ministarstvu financija nisu riješili, nego su se samo rasplamsali. Premijer koji se javno angažirao na smjeni pomoćnika ministra financija više, sve da je i htio, nije mogao biti neutralan. Zauzeo je stranu Čavlović Smiljanec vjerujući da upravo ona pošteno radi svoj posao, dok je Linićeva strana sumnjala u to i smatrala da ima prste u eliminaciji Šegona. Nekoliko mjeseci trajala je “tiha misa” između Linića i Milanovića, da bi opet sve eskalilralo podnošenjem kaznene prijave protiv šefice Porezne uprave. Igre oko toga ima li podršku ministra i kakvu ipak su završile nakon što je USKOK, u povodu policijske prijave po kojoj je Čavlović Smiljanec u slučaju zaustavljanja ovrhe nad OLT-om osumnjičena za djelo trgovanja utjecajem, protiv nje i Biloša otvorio istragu. To je bio razlog da sama dade ostavku. No, podnijela ju je premijeru, a ne ministru financija po čijem prijedlogu Vlada imenuje i razrješuje pomoćnike. Time je još jednom postalo jasno kako su podijeljene uloge u sukobu koji se prelomio preko Ministarstva financija, odnosno Porezne uprave.
Kako je najavljeno, u Ministarstvu financija trebala bi uslijediti još jedna kadrovska promjena. Premijer je prelomio i odlučio Linićevog zamjenika Borisa Lalovca postaviti na čelo HBOR-a umjesto Antona Kovačeva kojemu 1. lipnja istječe mandat. Ta informacija sigurno će razveseliti ministra Marasa koji već dulje traži da se Kovačeva ukloni s čela HBOR-a i koji se oko toga sukobio s Linićem. Naime, prije nekoliko mjeseci, kada je bila aktualna afera Šegon, iz Linićevih se krugova Marasa spominjalo kao osobu koja je kumovala sukobu, i to zbog neostvarenih ambicija. Tada to nije izgledalo nerealno, tim prije što je poznato da je Maras, kojega je Linić dugo podržavao i gurao u SDP-u, imao ambiciju biti ministar financija. Linić mu je tu ambiciju navodno uzeo za zlo, i smatra da mu Maras stalno rovari. U tom se kontekstu doživljava i to što je upravo Maras Milanoviću predložio Nadu Čavlović Smiljanec za šeficu Porezne uprave. No, s druge strane, neki će SDP-ovci reći kako je Čavlović Smiljanec bila vrlo logičan izbor jer je dugo godina radila u Poreznoj upravi u Virovitici i bila je SDP-ova zastupnica.
Sigurno je, međutim, da osoba koja će biti postavljena na njeno mjesto neće biti izbor Slavka Linića.
>>Porezni dugovi sustigli i drugu SDP-ovu vladu
>>Visoka napetost na liniji ministar – premijer: Liniću žuti karton
A šta očrkivati od jugokomunistilkiog kadra?