Milanović ne zna što bi, a Josipović samo misli na drugi mandat

Tko je krivac za gospodarsku katastrofu u Hrvatskoj? HDZ! Tko stoji iza referenduma o braku? HDZ! Tko stoji iza skidanja ćirilice u Vukovaru? Opet HDZ! Tko stoji iza puzajućeg državnog udara? I opet HDZ! Tko koči promjene u državi? Valjda opet HDZ! I tako unedogled, vladajući i njihovi trabanti za sve loše što se događa u državi i društvu te za ono što im ne ide od ruke krivca uvijek nađu u HDZ-u! To im je trajna mantra. Kao da svi oni imaju fiksaciju na HDZ, a zapravo su nesposobni pogledati se u ogledalo i reći da su nesposobni, da nisu ništa učinili. Ne, ovo nije obrana HDZ-a. Ali je obrana zdrave pameti. Ona nameće neprestanu potrebu ponavljati ljudima što se u ovoj državi događa.

Tko je proizveo tolike ideološke podjele? Tko je izbacio toliku lavinu mržnje, netrpeljivosti u javnu sferu? I to uz toliko nezaposlenih, kojih je sve više, u krizi kojoj se ne vidi kraja, kojoj jedino Milanović vidi kraj negdje za tri godine, u situaciji kada mladi bježe iz države... Najbolji je primjer ćirilica u Vukovaru. Nitko nema ništa protiv dvojezičnosti u Hrvatskoj i prava manjina. Prava koja su zajamčena međunarodnim ugovorima trebaju i ostati jer će oni koji će sada ta prava uskraćivati biti isti kao i oni koji su nas osramotili u svijetu zbog „lex Perković“. Ali Milanović i Vlada krivci su zašto se toliko rasplamsao protest protiv ćirilice. Jer, da su samo radili po Ustavnom zakonu, a Milanović inače voli raditi po zakonu, tada problema s Vukovarom ne bi bilo. No Milanović i ekipa zakone tretiraju kako njima odgovara, tumače ih kako im se prohtije, i mijenjaju ih preko noći.

Ako mogu Ustav, zašto ne bi mogli i zakone? Nije li u famoznom „Planu 21“ pisalo i ovo: „Koalicija teži uspostavi socijalnoga dijaloga i širokog društvenog konsenzusa o gradnji produktivnog i učinkovitog hrvatskoga gospodarstva koje će biti spremno oduprijeti se konkurentskim pritiscima na jedinstvenom europskom tržištu i osigurati postizanje šire, konzistentnije i poželjnije liste društveno-ekonomskih ciljeva nego što je to bilo dosad.” Ili možda ovo: “Cilj reforme javne uprave je postići bolju učinkovitost i kvalitetu pružanja usluga javne uprave. To pretpostavlja reorganizaciju i racionalizaciju postojećeg sustava (smanjenje broja ureda, zavoda i agencija, reinženjering procesa, redefiniranje standarda usluga, informatizacija) te podizanje razine kvalitete i učinkovitosti upravljanja ljudskim resursima u javnoj upravi (integralno upravljanje ljudskim resursima, obrazovanje, stimulativno nagrađivanje).

Reorganizacija sustava javne uprave treba rezultirati postupnim smanjenjem ukupnih troškova.” I još bi se mnogo toga moglo izdvojiti, a gdje je sve to nestalo, tolike ideje, prijedlozi, planovi? Taj famozni „Plan 21“ dijelili su i Milanović i Josipović. Danas obojica ne vole da ih se na to podsjeća. Jer je učinjeno mahom sve suprotno „Planu 21“! Nadalje, u Hrvatskoj nije bilo nikakvih posebnih manjinskih problema sve dok ideološki ostrašćenici te iste manjine nisu iskoristili za političke manipulacije. Referendum o braku bio je mahom izljev protesta protiv ponašanja vlasti, a ne glas protiv bilo koje manjine. Manjine su zapravo samo kolateralne žrtve ideološkog rata koji su započeli Milanović i Josipović, rata koji bi trebao radikalno promijeniti hrvatsko društvo prema njihovim vizijama, a koji je samo doveo do još očajnijeg stanja. I rata koji bi trebao zamagliti naše temeljne probleme, u prvom redu gospodarske, da Vlada za mandata nije bila sposobna povući gotovo ni jedan strateški potez prema boljoj budućnosti, dok Josipović samo brine o svojem rejtingu.

Uglavnom, svima razumnima trebalo bi biti jasno da ovako dalje ne može. Vrijeme prolazi, generacije dolaze i odlaze, a Hrvatska je na dnu. Milanović ne zna što bi, a Josipović misli samo na svoj drugi mandat. Umjesto da preuzme odgovornost predsjednika i kaže svima što ih ide. Jer Hrvatska treba lidera.