Kolumna

Milanović se iz Australije vratio u Afriku – u Hrvatsku koja gladuje

Foto: Patrik Macek/PIXSELL
Milanović se iz Australije vratio u Afriku – u Hrvatsku koja gladuje
21.03.2014.
u 11:21
Što će nam EU, zašto su nas europski porobljivači uopće primili u svoje društvo kad su 
i oni svojom grabežljivošću za profitima uvelike gladi u Hrvatskoj pridonijeli?
Pogledaj originalni članak

Nema medija u Hrvatskoj koji se nije upitao za svrhu tako dugoga boravka premijera Milanovića u Australiji i na Novom Zelandu, a onda usput spomenuo i novac potrošen za to putovanje u vrijeme teške krize u zemlji.

Taman kad se Milanović vraćao s toga bespuća, na jednoj tribini Hrvatske udruge socijalnih djelatnika održanoj u povodu Svjetskog dana socijalnog rada predsjednik Ivo Josipović je rekao: “Svakodnevno u Ured dobijem desetak mailova u kojima mi građani pišu – predsjedniče, gladan sam. Nastojimo im u dogovoru s vama pomoći, a među onima koji mi se obraćaju su i brojni branitelji koji su, na žalost, zbog pogrešne politike nedoškolovanja i nemogućnosti prekvalifikacija, danas bez posla”.

Dva dana poslije te tribine laburist Branko Vukšić u Hrvatskom je saboru na početku sjednice zatražio stanku da bi progovorio o gladnoj djeci u hrvatskim osnovnim školama, te je poslije predložio da zastupnici dio svoga paušala daju za gladne učenike. Dakle, dok Milanović uludo troši novac na pohod Aboridžinima i “ustašama” s kojima će se svađati, dok Vlada kupuje blještave automobile, dok ih kupuje i zagrebački gradonačelnik Bandić, županica Lovrić Merzel i mnogi drugi dužnosnici širom zemlje – sirotinja gladuje, gladuju školska djeca i branitelji! Nepojmljivo! To više nije podatak samo za komentatorsku patetiku, za transparente na prosvjedima na trgovima i ulicama, za priloge u informativnim televizijskim emisijama začinjene slikama bijednika koji po tržnicama i kantama za smeće kupe otpatke. Glad “priznaju” i najviše institucije u zemlji – Hrvatski sabor i predsjednik države.

Bilo je gladi i dosad, ali nikad ne u tako dramatičnim razmjerima. Školska djeca gladuju! To je vijest iz Afrike, a za jednu europsku zemlju, i to članicu Europske unije, koliko god je stvarna toliko je nezamisliva. Jer, takve gladi nije bilo ni u vrijeme rata, ni u njegovu razdoblju u kojem je Hrvatska prihvatila više od pola milijuna izbjeglica. Ova vlast, k tome još socijaldemokratska, ne samo da je osiromašila zemlju a broj nezaposlenih povećala na gotovo 400 tisuća, nego je dovela do gotovo masovne gladi prema kojoj, sa svojom rastrošnosti i raskoši, ima ciničan odnos. Još samo u najsiromašnijim afričkim, južnoameričkim i azijskim zemljama predsjednik dobiva dnevno toliko vapaja gladnih ljudi.

Glad ne pripada u stupnjeve siromaštva ili bogatstva nekog društva, ona je nijekanje društva, nijekanje zajednice, poniženje ljudi do životinja, do stanja u kojem se ne može osjećati, voljeti, ljubiti, razmišljati, stvarati, komunicirati... Ova vlast kao da u tome uživa, kao da se njezino samoljublje i njezina samohvala, koje svakodnevno slušamo, gledamo i čitamo, sadistički hrane patnjama građana koji nemaju ni za hranu. Ima li išta ljudsko u premijeru koji sina školarca vodi sa sobom na summit NATO-a u Chicago dok su vršnjaci toga školarca gladni? Što će nam taj NATO, što bi on to u Hrvatskoj branio, jer gladnima obrana i ne treba, agresiju na njih izvršila je njihova vlastita država i za to ne snosi nikakvih posljedica. Što će nam EU, zašto su nas europski porobljivači uopće primili u svoje društvo kad su i oni svojom grabežljivošću s kojom su pokupovali u Hrvatskoj sve što vrijedi i iz čega odnose goleme profite uvelike gladi u Hrvatskoj pridonijeli? Što će nam i predsjednik države koji će samo pred socijalnim radnicima govoriti o gladnima u Hrvatskoj, ali će u društvu političkih elitista, europskih i svjetskih, govoriti o europskim i svjetskim idealima, prešućujući zastrašujući očaj gladnih koji mu se u njegovoj zemlji svaki dan javljaju? I njegova i izvršna vlast u takvoj zemlji više nema nikakva smisla, Josipović i Milanović na Pantovčaku i u Banskim dvorima samo su zakonska forma bez sadržaja, čisti paraziti od kojih nema nikakve koristi nego samo štete. Jedina je korist što drže stegu nad državom, rasterećujući je tako što otvaraju vrata za bijeg – u inozemstvo, samoubojstvo, kriminal i prosjaštvo.

>> T. Karamarko i ankete: 'Najomraženiji' političar u trenu postao omiljeni premijer!

Pogledajte na vecernji.hr

Komentari 21

MI
Mirnadob
11:28 21.03.2014.

Sta ste mislili,da su u EU plotovo opleteni sa kobasicama? Nije Hrvatsku osiromasila EU,nego pohlepni i ne sposobni hrvatski politicari. koji su pod istragom USKOKa,a i dalje vrse "politicke duznosti"FUJ.

GB
goran.brodsky.3
14:12 21.03.2014.

Nije Hrvatska siromašna zbog EU nego zbog domačih lopova,a ZNA SE i tko su ti lopovi

KA
karambita
11:50 21.03.2014.

Da Seki preko noci nije promjenio ustav o glasanju, HR nikad ne bih usla u EU. Vladek je sa svojim palamudjenjem dozvolio da manjina odluci o vecini. Zbog toga je napravio veleizdaju drzavnih interesa i trebalo bih ga krivicno goniti