Očekivali smo da je premijer konačno pogledao u oči Marinu Lovrić Merzel i Željka Sabu, ali bio je to opet samo u formi, a ne i u sadržaju izvanredan istup. Zar je to isti onaj državnik koji je održao upečatljiv nastupni govor u Saboru!?
Ovaj put natjerao nas je samo da se pitamo zašto nam se premijer uopće obratio. Zar zato da kaže kako se SDP i HDZ strahovito razlikuju jer jedni imaju male, a drugi velike kriminalce, što je strašno kad se čuje od premijera kojem kriterij treba biti nulta tolerancija korupcije. Hadezeovce još ismijavaju jer nisu ništa znali, a Zoran Milanović uz sve što zna nečinjenje pravda vjerovanjem suradnicima iz vrha stranke dok se ne dokaže suprotno.
Ispada da je smisao bio dati podršku kolegama da ustraju u poricanju krivnje za razliku od Mirele Holy koja nije petljala i lagala prepuštajući institucijama da odrade svoje već je priznala “i stoga je morala otići”. Utvrdi li se da je netko uzimao novac, kaže premijer, “onda ćemo sigurno nešto poduzeti”.
Dok se HDZ davno obračunao sa bivšim predsjednikom iako mu krivnja još nije utvrđena, SDP ne da svoju “elitu” koliku god mu štetu činila. To je ono što ovaj SDP razlikuje od onog HDZ-a! Ni suspenzija ne dolazi u obzir kao minimum političkog poštenja. Štoviše, premijer se bavi kriterijima DORH-a i pravnim tumačenjima s kojima je već toliko naštetio stranci, Vladi i vladavini prava. I neistinama o nemoći SDP-a Milanović uludo troši preostali kredit.
Sve i da Statut ne omogućuje da Glavni odbor SDP-a donosi statutarne odluke, pokrene izglasavanje nepovjerenja ili izrekne “privremeno oduzimanje prava za obnašanje pojedinačnih ili svih funkcija do dvije godine”, tko bi autoritarnom Milanoviću povjerovao da je tako politički bespomoćan u SDP-u. Njegova moć i je njihov najveći problem.
>>Milanović o Merzel i Sabi: Ostavka je moralna stvar, mogu samo apelirati na savjest
strašno, ne znam stvarno čemu se jučer uopće Milanović obratio. Ništa nije rekao osim njegove već dobro poznate arogancije i bahatosti. Samo ne znam kako ga nije više nije sram obraćat se narodu.