Predsjednik države Zoran Milanović još ne bi hrvatske građane izvijestio o svom službenom putovanju u Albaniju da na to nije bio prisiljen u povodu anonimne prijave podnesene protiv njega Povjerenstvu za sprečavanje sukoba interesa.
Inače, to bi za hrvatsku javnost i dalje bilo njegovo privatno putovanje (podrazumijeva se o njegovu privatnom trošku) na koje je otišao na osobni poziv albanskog premijera Edija Rame, kako je 12. kolovoza Ured predsjednika odgovorio medijima. To je bio jedini razlog što se uoči tog puta obavijest o tomu nije našla u rubrici “najave” na službenim stranicama predsjednika države jer, logično, što tamo ima raditi privatno putovanje
Nema Albanije, ali ima Jelse
Naime, Ured predsjednika vrlo je ažuran i profesionalan kad je riječ o informiranju javnosti o službenim aktivnostima.
Recimo, 13. kolovoza, baš dok je predsjednik boravio u Albaniji, Ured predsjednika objavio je najavu za 14. kolovoza u 19.40 sati iz koje se vidi pedantan pristup kad su u pitanju službena događanja: “Predsjednik Republike Zoran Milanović sudjelovat će svečanoj sjednici Općinskog vijeća Općine Jelsa na otoku Hvaru. Predviđeno je prigodno obraćanje predsjednika Milanovića na svečanoj sjednici.”
Sutradan, još iste večeri nakon svečane sjednice, u 23.42 sati, Ured predsjednika je objavio izvještaj na čak 2294 znaka o tom službenom događaju s opširnim citatima iz predsjednikova govora.
O predsjednikovu putu u Albaniju stjecajem, za njega nesretnih okolnosti, doznali smo očito ne slučajno jer je nekomu zasmetalo što je na privatni put otišao o trošku svih nas na jahti Hrvatske ratne mornarice od 39 metara i uz korištenje vojnog helikoptera s Hvara do Dubrovnika, što je porezne obveznike koštalo više od 100.000 kuna, kako su naknadno u Ministarstvu obrane doznali u Dnevniku Nove TV.
Stoga je tek 14 dana po povratku iz Albanije Ured predsjednika ipak odlučio s hrvatskom javnošću podijeliti nekoliko važnih činjenica o putovanju u Albaniju iz njegova odgovora Povjerenstvu. Tako je u svrhu utvrđivanja relevantnih činjenica ponovio da je u Albaniji bio 12. i 13. kolovoza na poziv predsjednika albanske vlade Edija Rame.
Zatim se u očitovanju predsjednika Milanovića navodi: “Putovanje predsjednika Republike Hrvatske bilo je u sklopu obnašanja predsjedničkih dužnosti. Napominjemo da prilikom svih posjeta, posebno kad se radi o posjetima stranim dužnosnicima, predsjednik Republike Hrvatske uvijek predstavlja Republiku Hrvatsku. Kao i u svim slučajevima kad predsjednik Republike Hrvatske putuje, troškove putovanja koji se odnose na prijevoz predsjednika Republike Hrvatske podmireni su iz državnog proračuna. Što se tiče troška smještaja, predsjednik Republike Hrvatske boravio je u državnoj rezidenciji Republike Albanije na poziv domaćina, predsjednika vlade Republike Albanije. Zoran Milanović nije pružao usluge savjetovanja za predsjednika vlade Republike Albanije, što je već više puta javno rekao.”
Premda je Edi Rama javno rekao kako su mu Milanovićevi savjeti uvijek dobrodošli i korisni. Iako se iz toga ne može zaključiti jesu li naplaćivani ili nisu, Milanović je, dok se odmarao od politike, imao tvrtku za savjetodavne usluge EuroAlba Advisory pa se i u kampanji nosio s neugodnim pitanjima o osobnom sukobu privatnog i javnog. U svakom slučaju, sada znamo barem da snosimo troškove, iako ne i zašto.
Aktualna kontradiktornost, to kako je privatno putovanje postalo službeno, nije promaklo čak niti kandidatu za predsjednika SDP-a Peđi Grbinu, koji i sam očekuje objašnjenje. Premda je za predsjednika veći problem što Povjerenstvo inzistira na čistim računima, a najteži je javnost, hrvatski građani kojima je na početku mandata, među ostalim, nadajmo se ne lamentirao, i o “kulturi laži”. Predsjednikov Ured, dakako, vrlo je detaljno dao raspored njegova boravka u Beču ili Podgorici.
Sada bi morao objasniti zašto nas barem naknadno nije izvijestio o razlozima posjeta albanskom premijeru, je li o tom kako se ispostavilo ipak vanjskopolitičkom putovanju službeno izvijestio predsjednika Vlade Andreja Plenkovića i je li s njim usuglasio stavove u skladu s ustavnom odredbom: “Predsjednik Republike i Vlada Republike Hrvatske surađuju u oblikovanju i provođenju vanjske politike”. Ili, je li ga barem naknadno izvijestio o “putovanju... u sklopu obnašanja predsjedničkih dužnosti”. To smo pitali i glasnogovornika Vlade, ali nije nam se javio na poziv niti nam je poslao odgovor na SMS upit.
Nenajavljen put
Očigledno je da je predsjednik imao više od 100.000 razloga zašto je njegovo putovanje postalo službeno, što se tiče troškova, a privatno što se tiče sadržaja, a da ne kažemo tajno jer to putovanje nije najavljeno niti je s hrvatskom javnošću podijeljeno o čemu su dvojica državnika razgovarala, a očito ni predsjednik hrvatske Vlade nije znao što je razlog Milanovićeva posjeta albanskom premijeru.
U svom inauguracijskom govoru predsjednik je tražio “zrno razumijevanja za svoje greške, jer te greške nikad neće biti namjerne, s namjerom da nekoga povrijede ili ponize” pa je zaključio: “Uložit ću sve što imam i sve što znam da iz tog zrna izraste predsjednički mandat koji će biti na korist Hrvatskoj i svim njezinim građanima”, poručio je tada građanima Hrvatske. Baš da vidimo kakav će biti rasplet. Ili će sve ostati na onome “nikad ne reci nikad”.
Ima tamo tvrtku, pa je išao obići.