Milanovićev povratak u politiku – ‘dobra vijest’

V jerujem da ste svi ili barem velika većina vas za školsku lektiru čitali bajku “Carevo novo ruho” Hansa Christiana Andersena. Ta je bajka, kako učenicima pojašnjavaju lektire.hr, zabavna priča koja govori o ljudskoj taštini, ali i strahu od istine te o mudrosti, gluposti, prepredenosti, naivnosti, ali nesposobnosti. Ne treba zaboraviti, piše ondje, na vječnu čovjekovu želju za položajem, materijalnim blagostanjem, ali i moći.

Pokretač događaja u priči s jedne strane je careva najslabija točka, odjeća, a s druge želja za bogaćenjem dvojice varalica koji su htjeli iskoristiti carevu slabost i tako zaraditi puno novca. Kada je car saznao za vrhunske tkalce, znao je da ih može imati. A oni su s druge strane odlučili učiniti sve kako bi cara uvjerili da su upravo oni najbolji tkalci, iako nisu znali šiti. Careva želja za moći i najboljim dovela ga je do toga da je hodao gol u povorci misleći kako nosi najdivniju odjeću. Jedino neiskvarenost jednog djeteta trgnula je puk koji je gledao samo u jednom smjeru, u smjeru laži.

Andersenova je bajka već dugo jedan od najpopularnijih okvira za propitivanje društvenih vrijednosti, ali i taštine pojedinca. Na tu nas je bajku sada podsjetilo partijsko društvo iz SDP-a koje se družilo cijele subote u partijskoj središnjici.

Kad je glavni nesposobnjaković SDP-a Davor Bernardić javno obznanio svoju pobjedu na Glavnom odboru, i to napisao na Twitteru, na ovu ga je bajku podsjetio vječni partijac Vojko Obersnel, napisavši također na Twitteru: “Bero, još jednom ponavljam, pročitaj Andersenovu bajku Carevo novo ruho. Stvarno je poučno.” I time je dao do znanja da Bernardićev izljev pobjedničkog zanosa baš i nije tako čvrst kako on to želi javno pokazati.

Što je Obersnel poručio Bernardiću? Da je nesposoban, tašt, glup, šminker, da je gol?

Istine radi, nije Bernardić jedini nesposoban i tašt i šminker u SDP-u. Samo treba pogledati niz tih faca, od samog Obersnela, koji je također tašt do nebesa, pa vidjeti da se ne razlikuju baš puno previše. Bernardić je veliki šminker, ali što je, primjerice, njegova oponentica Milanka Opačić sa svojim skupim opravicama i torbicama, dok slovi za stručnjakinju za socijalu, i bez dana radnog staža izvan partije i politike. Svi su oni stručnjaci samo za sebe, čast pojedincima. I oni, kao i ovi u HDZ-u, i HNS-u, i HSS-u, i da ne nabrajam dalje, samo gledaju svoje interese i svoje guzice. Socijaldemokracija, što je to? Aha, da, to je Karl Marx, reći će Zlatko Komadina.

I tako je završilo subotnje razglabanje glavnih oporbenjaka bez nekih vanjskih potresa, izbacivanja, odlazaka, a očekivalo se puno toga. Da, svađali su se tajno, u četiri zida. Ali nije bilo za očekivati da će opozvati Bernardića, jer su u Predsjedništvu stranke i Glavnom odboru ipak velikim dijelom skloni netalasanju, skloniji njemu, umjesto da izazovu neke nove izbore i ostanu bez pozicija. Vlast je slast, pa i u stranci.

Upravo ovakvo stanje u SDP-u, koje je na rubu raskola, gdje su posvađani između sebe, gdje se ne mogu ni smisliti, što se najbolje vidjelo kod nekih za subotnjeg druženja kod njihovih gestikulacija, kad se nema ideja, programa, kad se socijaldemokracija svodi na Marxa, kad je hrpa nesposobnjakovića u vrhu stranke i u Saboru, tada ne treba čuditi da HDZ radi što ga je volja.

Štoviše, sad su glavni protiv HDZ-a i njegovih rabota isti oni koji su isto radili dok su bili na vlasti. Da, jedan je obraz za vlast, a drugi je za oporbu. Primjerice, Gordan Maras se sad debelo čudi valu iseljavanja?! Taj je isti Maras svojim sudjelovanjem u Milanovićevoj vladi, i svojim teškim nesposobnjaštvom, debelo utjecao na pokretanje vala iseljavanja. Nije taj val počeo dolaskom HDZ-a na vlast.

Maras oporbenjak sad ima oporbeni poriv, i valjda bi trebali zaboraviti tko je i kakav on bio kad je držao vlast u rukama. I ne samo on. Cijela Milanovićeva svita, uključujući samog Milanovića, čiji bi povratak u politiku bio baš dobra vijest za Hrvatsku. Dakako, ovo je ironija.

Hrvatskoj, kao i svakoj demokraciji, treba snažna oporba. Jer bez snažne oporbe imamo sve kvarljiviju vlast. U ovom trenutku nje nema. Imamo samo kmečavi i nesposobni SDP.

Ako je Bernardić najbolje što SDP ima da ga sad vodi, s Marxovim nasljednikom Komadinom, onda bi birači hitno trebali tražiti neke nove jake oporbenjake. Jer ovi su izgubljeni, potrošeni. Ima li koga na vidiku? Nema! To je poražavajuće. Dok Hrvatska i dalje tone, i tone.