Milanovićeve izjave o Ukrajini – obrana hrvatske časti i suverenosti

Subota 22. siječnja

PLENKOVIĆ PONAVLJA NESLAVAN KRAJ SVOJIH PRETHODNIKA

Nekoliko naslova u novinama objavljenih ovih dana govore sve o Plenkoviću. Evo ih: "Treba ga dočekati s pokvarenim jajima...", "Koruptivni lanac oko Plenkovića se steže...", "Što će biti s Plenkovićem? Udari su sve jači..." i – "Plenki se hvali: 'Unaprijedili smo život na otocima'. Otočani: 'Ma vi ništa za nas niste učinili'". Što god premijer više hvali sebe, napadi medija, oporbe i građana sve su žešći. Hoće li ponoviti neslavan kraj mandata kao i svi premijeri od Tuđmanove smrti? Više nema ni medija ni komentatora koji u njegovoj politici vide bilo što dobro, a sve je nesnosnija njegova samohvala za koju sudeći po stanju u Hrvatskoj nema razloga. U tome mu u usporedbi s prethodnicima nema ravna, premda su svi – i Račan i Sanader i J. Kosor i Milanović – govorili o uspjesima svojih Vlada koje su samo oni vidjeli. A sve ih resi nekonkurentnost gospodarstva, sve veće siromaštvo i sve veće iseljavanje te ropska odanost Europskoj uniji s kojom su, uz nepojmljivu prodaju nacionalnih bogatstava, Hrvatsku pretvorili u koloniju. Već se govori o izborima, no kad god oni bili, na njima treba izabrati suverenu vlast koja će se oprijeti grabežljivosti moćnih zemalja EU i samovolji stranih banaka.

Nedjelja 23. siječnja

RUKOMETNI IZBORNICI – HORVAT, DVIJE SESTRE, NEĆAK...

Sad nam je nešto jasnije zašto smo na Europskom rukometnom prvenstvu doživjeli teške poraze. Hrvoje Horvat vodio je reprezentaciju kao obitelj, pa ga je obitelj – dvije sestre i nećak – i branila od "zločestog" Petra Metličića koji ga je nemilice napadao. Je li možda Horvat iz "familijarnih" razloga izostavio Šegu, Karačića, Štrleka...? Bi li sada članovi njegove obitelji, koji su sjajnog reprezentativca Metličića u gnjevu proglasili neznalicom, mogli objasniti zašto je to učinio? I zašto smo protiv Crnogoraca bili "izvan utakmice". Kako se povećavao broj stručnjaka koji su koješta spočitavali Horvatu, povećavao se i broj njegovih zaštitnika iz rodbine. Tko će nadjačati, rukometni znalci ili obiteljski stožer, Metličić, Jović, Šola... ili jedna sestra, druga sestra, nećak...? Doista je sramotno da izbornika štiti obitelj, što se možda i moglo očekivati kad se drži kao časna sestra, a njegova blagost i dobroćudnost baš ne odgovaraju muškom i agresivnom sportu poput rukometa – takvom je čovjeku nakon posrnuća i potrebna sestrinska utjeha. Izbornici Červar i Goluža bili su neusporedivo autoritativniji, strastveniji i prema igračima oštriji, pa je i ozračje u reprezentaciji bilo "muškije".

Ponedjeljak 24. siječnja

SVAKI AUTOKRATSKI DRŽAVNIK MORA IMATI DOBRU POLICIJU

Uhićenjem 72-godišnjeg Zadranina jer je na jednom portalu o Andreju Plenkoviću napisao: "Triba ga dočekati pokvarenim jajima, njega i njegove poltrone, nitko nije toliko ponizio i izdao Hrvate, narcisoidni jadnik" – potpisana je predaja ove vlasti. Konačno je to priznanje da se više ne može vladati obmanama i da je, slikovito govoreći, vrijeme za pendrek, te je premijer po tko zna koji put evocirao uspomene na svoju komunističku mladost u kojoj nije imao ni kršćanskog ni patriotskog odgoja nego je, a tako je i pisao, odgajan na Marxu, Kardelju i drugim komunističkim svecima.

"Diktator" Tuđman, kojeg ljevičari znaju optuživati za represiju, na neusporedivo žešće napade nije odgovarao policijom, nego je znao pokrenuti sudske tužbe i na sudu – izgubiti. Političare ne boli toliko neistina koja se piše o njima (mogu to i opovrgnuti) koliko optužbe koje zaslužuju. Plenković je vrlo dobro znao da će nakon skretanja HDZ-a ulijevo i čistke koju je u njemu napravio, prihvaćanja Istanbulske konvencije, suradnje s Pupovcem i drugima, srozavanja Hrvatske do dna ljestvica EU te siromašenja i iseljavanja zemlje kad-tad doživjeti i ovakva ogorčenja u narodu. A zbog svega toga treba imati dobru policiju.

VIDEO Policija privela 72-godišnjaka zbog komentara o Plenkoviću: "Treba ga dočekati pokvarenim jajima"

Utorak 25. siječnja

NAVIJAČI NISU ZABORAVILI POVIJESNI ČIN ISLANDA

Na rukometnom EP-u na utakmici s Islandom postigli smo i pobjedu nad zaboravom. Naši navijači držali su veliki transparent s datumom 19. prosinca 1991. i zahvalom Islandu što nas je toga dana priznao – prvi u svijetu! Tako su se po tko zna koji put na poseban, hrvatski način ujedinili patriotizam i sport, posebno nogomet. Sjetimo se Bobanova skoka na jugopolicajca prije neodigrane utakmice Dinamo-Zvezda u Maksimiru, zatim prve utakmice reprezentacije samostalne Hrvatske sa SAD-om, masovnog odlaska Bad Blue Boysa u Domovinski rat... A postoji i anegdota koju je ispričao Miomir Žužul i prema kojoj je nogomet zaslužan što nas je Island prvi priznao. Kohl i Genscher htjeli su da netko prizna Hrvatsku prije Njemačke i odlučili su se za Island. Genscher je nazvao islandskog ministra vanjskih poslova i pitao ga bi li to Island učinio, a kako je ovaj za stanje u Jugoslaviji i Hrvatskoj znao preko svoga šogora, koji je bio delegat na utakmici Partizan-Dinamo u Beogradu te inzistirao da se nakon prekida zbog nestanka struje utakmica nastavi premda su Beograđani, zbog vodstva Dinama, tražili odgodu. Utakmica je nastavljena, a nastavlja se i sjećanje na povijesnu naklonost Islanda prema Hrvatskoj.

Srijeda 26.siječnja

RAĐA SE POPIŠKIO PO VLASTITOJ KARIJERI I ČASTI

Kad se nađe pred Srbima mnogi Hrvat, kadšto i nehotice, da ne bi ugrozio "bratstvo i jedinstvo", kukavički poklekne. Je li to bilo posrijedi kad je poznati hrvatski košarkaš Dino Rađa davao intervju srpskom Nedeljniku ili je mislio ono što je govorio? A govorio je tako da bi ga svaki čestit Hrvat trebao prezreti. Zar netko tko pripada zemlji u kojoj su četnici napravili užase može reći: "Zaboli me više k***c za rat. Za četnike i ustaše, za antivaksere i sve ljude ograničene pameti koji nam ne dopuštaju da živimo normalno... Zaboli me tko je prvi počeo, tko je više pogriješio. Odbijam sudjelovati u tim pričama, koje su samo hrana za idiote koji nemaju druge sreće nego da se mrze. Da mi je vidjeti da se ljudi puste normalno živjeti…"

A ti užasi napravljeni su upravo nad takvim ljudima koji su htjeli "normalno živjeti", a najavljivali su ih već Miloševićevi mitinzi na kojima se uzvikivalo: "Hoćemo oružje". To oružje, te bombe, granate, puške i noževi mogli su ubiti i nekoga iz Rađine obitelji ili rodbine, ali njemu su očito ostale samo uspomene na komoditet vrhunskog košarkaša, no nije prva veličina koju ne samo da k.... nije zabolio nego se njime i popiškila po vlastitoj karijeri i časti.

Četvrtak 27. siječnja

'HRVATSKA U TOME NEĆE SUDJELOVATI...'

Predsjednik države Zoran Milanović zna i može biti dragocjen. U posjetu Krašu na novinarsko pitanje o Ukrajini odgovorio je: "Ovo je situacija bez pravog krivca. Hrvatska u tome neće sudjelovati... Ako dođe do eskalacije, povući ćemo sve, do zadnjeg hrvatskog vojnika. A Plenković nek' prijeti Rusiji koliko hoće". Kad je riječ o Ukrajini, Plenković već dugo pokazuje mišiće koje Hrvatska nema. Vrlo netaktično, jednostrano i kao slugan EU i NATO-a napadao je Ruse u posjetu toj zemlji i nudio hrvatska iskustva u reintegraciji okupiranih područja, premda zna da Hrvatska, i kad bi bila u prilici, ništa ne može napraviti, a pogotovo zna koliko je Moskvi bio simpatičan. Nedavno izjavljuje da će Hrvatska, napadne li Rusija Ukrajinu, reagirati "jasno i odlučno", ali njezina moć može biti samo nekoliko rečenica osude.

Istina, mediji pišu koliko bi hrvatskih vojnika u tom slučaju otišlo u Ukrajinu, što nikoga u ovoj zemlji nije razveselilo, pa je Milanović postupio kao istinski državnik rekavši da "Hrvatska u tome neće sudjelovati", kako ćemo povući "do zadnjeg hrvatskog vojnika", a "Plenković nek' prijeti Rusiji koliko hoće". Tako se štiti neovisnost, nepristranost i čast države!

Petak 28. siječnja

FORMULA MARIJANE PULJAK ZA SREĆU I RED U DRUŠTVU

Kad je lani predsjednik Zoran Milanović izjavio da u Hrvatskoj nema gladnih, novinari su ispred pučke kuhinje u Splitu zabilježili poprilično ogorčenje. – Šta? Reka je da nema gladnih u Hrvatskoj? – upitao je jedan korisnik kuhinje i nastavio: "Pa normalno da je to reka kad nikad nije doša ovdi nas upoznat, pa šta on može znat od gori s Pantovčaka? Njegova žena, ona šta je rekla da triba rizat tanje fete kruva, tribala bi ga ovdi poslat, ovdi nikad dovoljno kruva ne daju." Ne znam je li kad kod tog hranilišta sirotinje bila saborska zastupnica i žena splitskog gradonačelnika Marijana Puljak i je li muža dala kazniti što dopušta tu bijedu u Splitu, ali nije da ne drži do svoga grada. Čitamo kako je na Facebooku objavila da je prijavila jednu ženu jer je neke kartonske kutije bacila izvan kontejnera pa su joj komunalci "opalili kaznu". Kaže da i druge takve prekršitelje prijavljuje "nadležnim službama" te zaključuje: "Nema drugog načina da naučiš ljude redu." Kad je otkriveno da joj je muž Ivica na nekoj svadbi pjevao ustaške pjesme, naravno, nije ga bacila u kontejner, nego ga je branila. Formula Puljkovih za red i sreću u društvu: "Odlažimo karton gdje treba – za kontejner spremni."