Milanoviću je država svađalište za sporedna nadmetanja, a ne radilište na kojem kaplje znoj

PONEDJELJAK

14. LISTOPADA

Premda to ministar Grčić niječe, postoji velika opasnost da, zbog kašnjenja dokumenata, Hrvatska ove godine oko 45 milijuna eura više uplati u proračun Europske unije nego što uzme iz njezinih fondova. Bilo bi to prvi put u povijesti EU da neka nova članica u prvoj godini članstva više izgubi nego dobije! Da bi se to moglo dogoditi, priznaje i sam ministar financija Slavko Linić. Tko je najodgovorniji za projekte koji bi Hrvatskoj trebali priskrbiti stotine milijune eura? Naravno, premijer. Ali otkad smo u EU, od 1. srpnja ove godine, jedina njegova europska briga bio je lex Perković. Otkad je Kukuriku koalicija osvojila vlast, Milanović ne pokazuje da su gospodarstvo i materijalno stanje ove zemlje i njezinih građana njegov bitni interes. U tom području njegova strast ne dolazi do izražaja, zvijeri njegove inatljivosti, isključivosti, prkosa, smovolje i potrebe da radi ono što ne odobrava većina mogu se nahraniti samo na spornim temama i despotskim postupcima. Pa su tako hranilište tih zvijeri ratifikacija spornog sporazuma Tuđman-Izetbegović, vrijeđanje saborskih zastupnika koji mu postavljaju neugodna pitanja, zaštita koalicijskih dužnosnika koji se nađu u sukobu interesa ili učine još gora nedjela, dijeljenje državnih fotelja rodbini, svojti, kumovima i prijateljima, izmišljanje crnokošuljaša, lex Perković, ćirilica u Vukovaru, omalovažavanje vlastite, "slučajne" i "nevjerojatno paradokslane" države, i tako dalje. Čovjek obuzet tim "sudbinskim" pitanjima ne može bdjeti nad izradom dosadnih projekata koji bi Hrvatskoj mogli donositi golem novac, te je u svekolikom gospodarskom i društvenom razvoju uzdizati prema europskim standardima, što je i smisao članstva u Europskoj uniji. Zoran Milanović jednostavno pripada tipu narcisa naslijeđenog iz komunizma koji drži da samo njegovo postojanje daje smisao poslu kojim se bavi, da će učinci toga posla doći sami od sebe. Stoga on ne bira ono što je važno za zemlju nego ono što zadovoljava njegovu trenutačnu glad za isticanjem. Slikovito govoreći, između napornog i odgovornog rada i malog nogometa, on uvijek bira mali nogomet gdje može driblati, faulirati, psovati protivnika, zabijati golove. Sabor u vrijeme u kojem on odgovara na zastupnička pitanja sliči na igralište popravnog doma u vrijeme utakmice. Milanoviću je država svađalište za sporedna nadmetanja koja mogu donijeti i krv, a ne radilište na kojem se iskazuje umijeće i kaplje znoj. Umjesto da naporom na takvom radilištu iz Bruxellesa uzmemo stotine milijuna eura koji nam pripadaju, on sa lex Perković pokušava Europskoj uniji zabiti gol. S takvim nezrelim, neodgovornim i samovoljnim čovjekom na čelu države nema sreće ni u Hrvatskoj ni u Europskoj uniji.

SUBOTA

12. LISTOPADA

Nobel za topničke dnevnike i sramotu

Ljubljanski institut za bliskoisočne i balkanske studije IFIMES još je proljetos napadao haaškoga suca Merona, među ostalim i zato što je oslobodio generale Gotovinu i Mrakača, ali su članovi njegovih tijela Budimir Lončar, Stjepan Mesić i Jadranka Kosor šutjeli. Sad kad je otkriveno da je haaškog tužitelja Brammerza predlagao za Nobelovu nagradu za mir, progovorila je (samo) Jadranka Kosor i sa IFIMES-om prekinula suradnju. Lončar i Mesić i dalje šute, zacijelo zato što se od Brammerza ne razlikuju. Ali se ni Jadranka Kosor nije razlikovala kad je kao premijerka, u potrazi za topničnkim dnevnicima, koje je izmislio haaški tužitelj, progonila članove Gotovinina odvjetničkog tima toliko strastveno da ju je sam haaški sud morao obuzdati! Lako se prekidom suradnje oprati od ljubljanskog instituta. Ali kako se oprati od vlastite sramote? Kako prekinuti sa samom sobom?

NEDJELJA

13. LISTOPADA

Sad je na red u HNS-u došao i ratni zločin

Postoji li još ijedna vrsta zločina ili nepodopština koja nije bilo "na repertoaru" dužnosnika Pusićkina HNS-a? Dakle, Čačić - prometna nesreća i dvoje mrtvih, malverzacije u gospodarstvu; Ferenčak - otimačina i prodaja društvene imovine za svoj, privatni džep; Spudić - zloporaba položaja; Belan - krađa jedrilice; Žagar - mito; Blažeković - afera Kokot; Poropat - utaja poreza; Nobilo - obiteljsko nasilje, premlaćivanje supruge; V. Pusić - zatajivanje muževih tvrtki u inozemstvu na imovinskoj kartici... Nedostajao je još samo ratni zločin, koji je sad došao na red - zbog sumnje da je u ratu naredio ubojstvo starca uhićen je srpski krajinski oficir Marko Carević. Osim u Carevićevu slučaju, Vesna Pusić nikad prije nijednog svog anđela nije izbacila iz HNS-a niti ga javno osudila, dosljedna čuvanju imidža svoje jedinstvene građanske stranke - stranke urbanih lopova i nasilnika.

UTORAK

15. LISTOPADA

Gospodarski rast mogli bismo imati i bez vlasti

Ministar financija Slavko Linić, glavni krivac za poreze i namete, to jest za siromašenje građana i destimuliranje investitora, obećava nam da ćemo slijedeće godine konačno "imati stalni gospodarski rast". Gotovo isti dan kad je dao tu optimističnu izjavu, jedne su novine, inače izrazito sklone vlasti, objavile "šokantnu bilancu Milanovićeve vladavine", a glavni je lik, dakako, Linić. Autor tvrdi: "Otkako je koalicija došla na vlast, svi su ostali bez dijela prihoda: i tvrtke i građani. Na dobitku su administracija i birokrati, a ostali su robovi države". Linić djeluje po najubojitijem mogućem sustavu kojim uništava građane i gospodarstvo te odbija investitore, jer "sve što zaradimo pripada prvenstveno Majci Domovini" i samo "njenim milosrđem dio toga smijemo zadržati za sebe". Logičan je zaključak: da, mogli bismo konačno "imati stalni gospodarski rast", ali bez Milanovića i Linića.

SRIJEDA

16. LISTOPADA

Od kriminala veći je zločin Sanaderova politika

Za stvarne domoljube veći je zločin politika koju je Sanader vodio nego kriminal zbog kojeg mu se sudi. Jedan pak pojedinost iz njegove obrane puno govori o toj politici i njezinu moralu. Riječ je o širokom rasponu poslova kojima je navodno stekao veliki imetak još u Austriji – od dilanja erotskih fotografija hrvatskim listovima do predavanja vjeronauka u školi u Tirolu. Kao što je tada uspješno spajao razvrat i pobožnost, i kao premijer je istodobno izigravao kršćanskog političara živeći posve nekršćanski i donoseći nekršćanske zakone. Kad mu je trebalo, štitio je hrvatske generale da bi ih, opet kad mu je trebalo, bjesomučno progonio. Kad mu je trebalo, slavio je Tuđmana, ali su mu medijski glasnogovornici bili novinari koji su slavili njegovu detuđmanizaciju. Određivao se kao moderni konzervativac i umjerena desnica, ali glavni propagatori njegove politike bili su ljevičari (kojima je i prodao "Slobodnu Dalmaciju"). U zaštiti hrvatskih dobara u oporbi je bio patriot nad patriotima, na vlasti ih se izdajnički odricao (ZERP, neprodane banke, Ina...) Koji bogohulni vjeronauk!

ČETVRTAK

17. LISTOPADA

Mate Kovačević – prvak brige za hrvatski identitet

Večeras idem na promociju knjige "Pet stoljeća borbe za Hrvatsku" novinara i publicista Mate Kovačevića. Ako bi se tražio prvak brige za hrvatski povijesni, politički i kulturni identitet i samosvojnost, Kovačević bi bio nezaobilazan. On ne odjekuje izvana ali je dragocjen unutra, kao samozatajan, nadasve pismen i obrazovani bdioc nad neprestanim posezanjima za Hrvatskom i otporom njezinih najboljih sinova tim opačinama, krivotvorinama, mitovima koji su o Hrvatima stvarani te zabludama i obmanama za koje su krivi sami Hrvati. Knjigu, koju je izdalo "Hrvatsko slovo", čine prikazi obilja djela o nacionalno-povijesnoj tematici, među njima i onih o kojima se malo zna ili su bila nepristupačna, zabranjena i "opasna". Posebno izdanje koje zaslužuje posebnu pozornost!

PETAK

18. LISTOPADA

Ima li čuđenja ideološkom nasilju, udbašenju... Nema

Glavni ravnatelj HRT-a ne silazi s novinskih stupaca - zbog čistki u informativnom programu u kojem su ostali samo ljevičari i ultraljevičari, zbog špijuniranja zaposlenika, zbog otkaza Marini Pavičić zato što je previše govorila o kolegici koju je teror vodstva na HTV-u natjerao na samoubojstvo... Ima i čuđenja tom ideološkom nasilju, udbašenju i okrutnosti, ali što se drugo moglo očekivati od komunista Gorana Radmana koji je kao predsjednik jugoomladine primao štafetu umjesto zlikovca Tita i kojeg je Radenko Radojčić prokazao kao suradnika zloglasnog KOS-a? Moglo se očekivati smo ono što su očekivali i s odobravanjem dočekali Titovi pioniri - Milanović i Josipović.