Bio je svibanj 1995. U Krajini je zavladala panika jer su se mnogi
tamošnji stanovnici tek otrijeznili i shvatili da Hrvatska,
za razliku od 1991., ima vojnu moć. Veliku. Dio državne tvorevine
pobunjenih Srba, Zapadna Slavonija pregažena je u Bljesku. Većina
stanovništva bila je toliko šokirana da nisu
pomogla nikakva zaustavljanja i jamstva međunarodne zajednice i
Hrvatske – izbjegli su u BiH, u Republiku Srpsku. U Beogradu
je Milan Martić, lider pobunjenika, histerično tražio pomoć svemoćnog
Slobodana Miloševića. Srpski je vođa prethodno razgovarao s
Momčilom Perišićem, glavnim vojnim liderom
Miloševićeve Jugoslavije. Zaključili su da je Martić
“potpuno poludio”. Kao odmazdu za gubitak Zapadne
Slavonije ispalio je rakete na Zagreb.
Milošević i Perišić skovali su plan –
Republika Srpska je stabilizirana, tu stvari dobro stoje, ali treba
spašavati Krajinu. U uspaničeni Knin i raspadajuću Krajinu
morali su poslati svog jakog čovjeka, da spasi što se
spasiti može. Izbor pada na Milu Mrkšića, general
potpukovnika, odabranog i dokazanog ratnika. Mrkšić je
podrijetlom Srbin iz Hrvatske, cijene ga kao ratnika i dobro će
“sjesti” krajišnicima, procjenjuje
Beograd. No, u prvim razgovorima Mrkšić se ne da. Ne odlazi
mu se iz Beograda u kninski kaos. Lome ga, pritišću izravno
i dugim telefonskim razgovorima pa je zov srbijanskog vožda
Miloševića prejak za tog klasičnog jugoslavenskog generala.
Mrkšića vode u Borovo Selo na krajinsku
skupštinu, gdje ga izabiru za zapovjednika vojske RSK.
Slavlja nema, kolona automobila već čeka Mrkšića.
Ante Gotovina
Foto: Mišo
Lišanin
– Idemo u Karađorđevo, čeka vas drug Milošević
– rekoše mu. Za dva sata Milošević mu
analizira kako su hrvatske snage već previše ojačale i ne
može ih se više vojno pobijediti. –
Imaš vremena do 11. mjeseca da stabiliziraš
vojsku, a politički trebaš uvjeriti narod, vojsku i
političare u Krajini da shvate kako će ostati u sastavu Hrvatske, u
nekom suživotu...
Osuđen za Ovčaru
Kao nevoljki svjedok obrane hrvatskog generala Ante Gotovine!
Gotovininu obranu vode dva Amerikanca, etnički Hrvat Luka
Mišetić i Greg Kehoe, specijalac koji je obavio nekoliko
izuzetnih poslova za američki State Department. Uza sve to
još i bivši, dugogodišnji tužitelj
Haaškog suda. Njihova taktika obrane potpuno je iznenadila,
pomalo i izbezumila i inače u procesu hrvatskim generalima zbunjene
tužitelje.
Kao svjedoke obrane, Mišetić i Kehoe počeli su dovoditi
visokopozicionirane Srbe. Prvo agenta vojnoobavještajne
službe JNA Slobodana Lazarevića, koji je hladno i iscrpno obznanio kako
je Beograd manipulirao krizom i tjerao hrvatske Srbe u sukob, pa ih
potom napustio u najtežem trenutku. No, glavno je iznenađenje nastupilo
ovih dana kada je obrana od suda zatražila da na klupu za svjedoke
sjedne – general Mrkšić. Samo mjesec dana prije
Mrkšiću je, u procesu protiv “vukovarske
trojke”, bila potvrđena drugostupanjska i konačna presuda,
kojom je osuđen na 20 godina zatvora zbog “pomaganja u
ubojstvu 200 Hrvata na Ovčari”. Sud je u obrazloženju presude
kazao da je Mrkšić propustio zaštititi zarobljene
Hrvate, da je povukao Šljivančanina i njegove vojne
policajce iz osiguranja i time Hrvate svjesno prepustio paravojsci i
– masakru. Mrkšiću, sada dok čeka da vidi u koju
će državu biti upućen na odsluženje kazne ratnog zločinca, prema
vlastitom priznanju, nije više ni do čega, osim do
“posjeta kćeri i zeta”.
Nije želio svjedočiti, no dobio je tzv. sub poenu, obvezujući nalog
suda, i morao se pojaviti u sudnici. No, kada je počeo svjedočiti, vrlo
brzo se zainteresirao, shvatio je da je ovo vojnička priča, u njemu se
probudio profesionalac i počeo je tumačiti, pogledavajući prema
hrvatskom generalu Gotovini, udaljenom samo nekoliko metara od njega,
svoje dojmove o akcijama Gotovine. Nije ga želio braniti, no ovako,
samo govoreći istinito što se zbivalo, već nakon dva dana
svjedočenja (koje će potrajati tjedan dana) uvelike je
“prokrčio” put obrani Gotovine. I
rušenju cijelih dijelova optužnice protiv hrvatskih generala.
Knin 1995. – predaja srpskih snaga Hrvatskoj
vojsci
Foto: Arhiva VL-a
Neslavan kraj
Istog tog svibnja 1995. Ante Gotovina već je general HV-a i ostvaruje
koncepciju RH i međunarodne zajednice – ključnu pobjedu nad
agresivnim srpskim snagama ostvariti u BiH. Mrkšićeve i
Gotovinine snage prvi se put izravno sukobljavaju oko Dinare, pa je
uslijedila Oluja. Gotovina pobjeđuje.
– Naravno da je prvo gađan moj štab, svaki bi
vojnik to prvo napravio, i ja bih to napravio, znao sam to, izmakao sam
se – svjedočio je Mrkšić o Gotovininu napadu na
Knin. Kasnije je i upitao: – I danas me interesira: kako vam
je uspjelo tako precizno gađati tako male ciljeve artiljerijom?
Gotovini je pobjegao osmijeh.
Zato što to ostaje njegova vojna tajna, a vjerojatno i zato
što je njegov izravni protivnik, general i zapovjednik
srpskih snaga posvjedočio da Gotovina nije, kao što u
optužnici stoji, “neselektivno” granatirao. U svom
dosadašnjem svjedočenju Mrkšić je potukao i tezu
da su krajinski Srbi bježali zbog granatiranja, jer je evakuacija
vojske i civila naređena iz vojničkih razloga – da ne ostanu
odsječeni. Nakon gubitka rata, Mrkšić se nije usuđivao odmah
vratiti u Beograd jer su ga optuživali da je kriv za vojni poraz. Nisu
shvatili da je snage iz Obrovca i Benkovca morao povući kako ne bi
ostali odsječeni. Ipak je prešao Drinu i
“završio u kućnom pritvoru”.
Retroaktivno je umirovljen i “završio je radeći na
zelenoj pijaci u Beogradu”.
Gotovina je pobjednički završio rat, bio je godinama na
najvišim vojnim funkcijama, završava
školovanje u SAD-u, no slijedi optužnica, bijeg i uhićenje.
Već je više od tri godine u pritvorskoj jedinici u
Scheveningenu. Tamo se još nalazi i Mrkšić. Koji
je Gotovininoj obrani u sudnici i zahvalio riječima: – Hvala
vam što ste me pozvali, nosio sam ovo u sebi 15 godina...
Mile Mrkšić - general brani generala koji ga je vojnički porazio
Ova brigada je trebala promijeniti rat, a postali su simbol vojnog debakla: 'Oni su žrtve PR projekta Zelenskog'
Ukrajinska 155. oklopna brigada trebala je predstavljati vrhunac zapadne obuke i reforme ukrajinskih borbenih jedinica. No, stvarnost se pokazala suprotnom: od osnutka u proljeće/ljeto 2024., brigada je postala sinonim za kaos, piše njemački list Welt.
Koga ljubi Zrinka Ljutić? Skijaška zvijezda svoju sreću ne skriva
Zrinka je osvojila utrku slaloma te drugi vikend zaredom pobijedila u Svjetskom skijaškom kupu. Uspjeh je to kojim je privukla puno pozornosti na sebe, a vrlo brzo su se mnogi zapitali i krenuli tražiti više informacija o našoj skijašici.
Gdje je danas Oliver Mlakar? Živi na selu, a radi i u 90. godini
Za sebe kaže kako nije klasičan penzioner jer nije 'zasjeo' uz televiziju i telenovele. Obavezno gleda Dnevnik i povremeno sportske prijenose, a projekte na kojima radi pomno bira.
Je li ovakva ambalaža put prema čišćoj budućnosti?
U svijetu koji se suočava s rastućim izazovima klimatskih promjena, briga o okolišu postala je ne samo odgovornost nego i ključni imperativ za tvrtke.
Stakleni stropovi i ljepljivi podovi: kako nevidljive prepreke koče napredak žena
Metafore poput "staklenog stropa", "ljepljivog poda" i "potrgane prečke" već su dugo prisutne u jeziku kada se govori o rodnoj neravnopravnosti u poslovnim strukturama.