Milica Gaković: Ja sam prva pobijedila Ljubljansku banku!

– Najprije ću počastiti prijateljicu Anu jer me dobro savjetovala. A kamate namjeravam potrošiti za put na Kubu, na koji ću povesti nećaka Petra – tako je Zagrepčanka Milica Gaković unaprijed rasporedila novac koji bi joj za staru deviznu štednju trebala isplatiti Ljubljanska banka. Trošit će, naravno, postane li pravomoćna presuda Okrajnog sudišča u Ljubljani koja banci nalaže da joj, ne ulože li žalbu, u roku od 15 dana isplati 1430 američkih dolara i pripadajuće kamate na štednju.

– Zovu me ljudi sa svih strana, javljaju se znanci iz škole, s posla, prijatelji obitelji... Svi mi čestitaju i vesele se jer sad, konačno, vjeruju da ima nade i za njihov novac. Znam da ova presuda ima pravnu težinu, da će biti presedan, ali ja se još ne veselim. Čekam da ona postane i pravomoćna, iako mi je drago što je pokrenula val optimizma – kaže ta profesorica francuskog i sociologije, zaposlena kao prevoditeljica u Viaduktu, kojoj je ‘ispušni’ ventil honorarno novinarstvo.

Kupila kuću na Hvaru

Štediša stare Ljubljanske banke ona je postala još 1978. godine, kada je počela raditi u Alžiru :

– Imala sam kod njih otvorene četiri devizne i jednu dinarsku knjižicu. Kad se počelo pričati da bi taj novac mogao propasti i kad su drugi uvelike dizali svoju štednju, ja sam bila više u Alžiru nego u Zagrebu i jednostavno nisam otišla po novac. Na kraju je tih 1430 dolara ostalo. Sva sreća da sam nekoliko godina prije kupila kuću na Hvaru jer tako sam spasila onu pravu ušteđevinu koju sam imala na računima u staroj Ljubljanskoj banci – otkriva Milica Gaković.

Još nije dobila presudu

Kad je zamrznuta štednja u Ljubljanskoj banci, prijateljica Ana Sihtar, stručnjakinja za međunarodno i pomorsko pravo iz Rijeke, uputila ju je na odvjetnički ured Jadek i Pensa u Ljubljani: 
– Ja sam zapravo skroz atipičan štediša. Niti mi je ostalo puno novca u banci, niti sam postupak pokretala pred hrvatskim pravosuđem. Nekako mi je bilo logično da tužiš tamo gdje je sjedište banke i odmah sam poslušala Anin savjet. A kad sam prije 17 godina ušla u odvjetnički ured Jadek i Pensa, najprije me, moram priznati, impresionirao ured, zatim dugokosi odvjetnik nalik Armanijevu modelu, no dugoročno, oduševio me njihov rad. Prihvatili su me kao ozbiljnog štedišu, 17 godina vodili moj predmet i nikada mi nisu davali lažne nade. Bilo je nekoliko odbačaja na ljubljanskom sudu, a sad, konačno, i presuda. Kad im budem isplaćivala honorar, bit će sve gotovo – kaže Ljubica Gaković te domeće kako je zapravo sve ove godine vjerovala da će kad-tad biti donesena presuda u njezinu korist.

Koliko će platiti odvjetnicima, ne zna. Koliko se sjeća, u ugovoru koji su još davno potpisali obvezala se da će im nakon svega isplatiti dogovoreni postotak. 
– Još nisam dobila presudu jer sam, čim sam doznala za nju, otišla u inozemstvo na godišnji – kaže Milica Gaković.

Presuda otvorila nadu za oko 140 hrvatskih štediša
Premda još uvijek nepravomoćna, presuda ljubljanskog suda otvorila je nadu za oko 140 hrvatskih štediša koji su slovenskim sudovima podnijeli tužbe kojima od Ljubljanske banke potražuju zamrznutu ušteđevinu. Slovenski odvjetnici o tim slučajevima nerado govore, a bankari podsjećaju da, osim 172 milijuna zamrznute štednje, Ljubljanska banka od hrvatskog gospodarstva ima oko 400 milijuna eura potraživanja. Dosadašnji način rješavanja devizne štednje hrvatskih štediša vrlo jasno osuđuje ugledni slovenski makroekonomist Jože Mencinger i kaže da je to “najveća ekonomska greška Slovenije” zbog koje je slovenskom gospodarstvu nanesena velika šteta. Direktor Ljubljanske banke Borut Ožura kaže da presudom ljubljanskog suda nije iznenađen jer je sud uzeo u obzir odnos banke i štediše, ali podsjeća da nije vodio računa o sukcesiji u čijem sklopu države sljednice moraju na sebe preuzeti odgovornost. Na to podsjeća i bivši sudac Lojze Ude kada kaže da su tužbe opravdane, ali da bi se države morale dogovoriti iz kojih će izvora ušteđevine isplatiti.