Ne znam koliko puta treba i ponavljati i naglašavati kako su i hrvatsko gospodarstvo i hrvatski građani previše porezno opterećeni, kako u Hrvatskoj vlada porezna represija, i to u prvom redu zbog glomazne države koju svi drugi trebaju hraniti, a ona sve više buja, i dalje je uglavnom troma i neučinkovita. I onda na red opet dolaze naši političari koji ne vide dalje od svog nosa. I uopće ne razumijevaju cijelu problematiku, jer se u svojim karijerama nisu našli s druge strane, na strani poreznih obveznika koje se godinama dere i muze.
Najnoviji obol poreznoj represiji dala je predsjednica države. U trenutku kad joj je rejting strmoglavo pao, ona se vratila hvalisanju Vladinih mjera, posebice porezne i mirovinske reforme, a onda je dodatno zavapila da bi trebalo uvesti porez na imovinu, na nekretnine, kako god ga nazvali, i valjda u tome vidi dobar dio rješenja naših današnjih problema. No ni njoj ni njezinim savjetnicima očito nisu bili dovoljni argumenti iz nedavne javne rasprave, kad je Vlada namjeravala uvesti takav porez, i kad se povukla pred navalom javnosti i mnoštva argumenata.
Jer nije sporno da bi u Hrvatskoj taj porez trebalo uvesti kao i u većini drugih zemalja. No sporno je taj i bilo kakav novi porez uvoditi u situaciji kad već imamo preveliku poreznu represiju, i kad nam za bilo kakav pomak na bolje, za jačanje gospodarstva, BDP-a, treba smanjivanje poreza. Tek kad se dogodi puno veći gospodarski rast, kad nam se BDP digne više od dosadašnjeg mizernog, kad se poveća standard stanovništva, tada je razumno razmišljati o porezu na imovinu, o preslagivanjima poreza, o nekoj novoj poreznoj reformi.
Tako je i predsjednica države ušla u krug onih koji nabacuju u javnost sve i svašta, bez da imalo više promisle, i shvate u kakvoj situaciji živimo, i što nam je činiti da se okrenemo prosperitetu.
I predsjednica se okrenula novom oporezivanju, ali joj nije palo napamet, recimo, da od Vlade zatraži hitno smanjivanje javne uprave, prepolovljavanje birokracije, hitno otpuštanje minimalno 10.000 ljudi iz državne službe, i to za početak.
Na žalost, nije u stanju, jer je i ona samo dio stare naše paradigme, gdje je država bog i batina koju se ne smije dirati, a svi mi drugi izvan državnog sustava trebamo biti spremni na guljenje i porezni harač. Zato smo tu gdje jesmo, u glibu, stagniramo, tonemo, dok drugi idu naprijed. Samo treba baciti oko na Sloveniju. Ili možda na Albaniju koja rapidno ide naprijed?
Pitate, zašto spominjati Albaniju? Vjerojatno mnogi od vas još i danas drže kako je to teško zaostala zemlja. Istina, u odnosu na Hrvatsku još ima puno zaostataka. Ali debelo grabi naprijed. Primjerice, lijeva vlada u Albaniji smanjila je prošle godine PDV s 20 na šest posto na sve turističke usluge, domaće i strane ulagače koji grade hotele s pet zvjezdica oslobađa plaćanja poreza prvih 10 godina...
Što se dogodilo? Eksplozija rasta! Ili, stopa poreza na dobit za tvrtke do 36.400 eura prometa je nula posto! Tvrtke s prometom do 58.200 eura plaćaju porez na dobit od 5 posto!
Ukinuli su porez za start-up tvrtke. To se zove prijateljsko okruženje za poslovanje! A u Hrvatskoj? Rigidna država pljačka na sve strane! I onda nam kao šlager takozvanog razvoja i takozvanih reformi dođe prijedlog državnog proračuna za iduću godinu.
Vlada se hvali kako očekuje veće prihode od gotovo sedam milijardi kuna u odnosu na ovu godinu. Baš lijepo! No istodobno imamo i daleko veće stavke u javnoj potrošnji, u rashodovnoj strani proračuna, ukupno čak oko osam i pol milijardi naših kunica.
Primjerice, umjesto da se zdravstveni sustav reformira, koji godinama guta golemi novac i opet je stalno u gubitku, Vlada u njega ubacuje milijardu naših kuna više! I to je ta Vladina reforma!
Ni traga od ozbiljne reforme, samo zadovoljavanje partikularnih interesa, kao i dosad. Država se i dalje ponaša kao pijani milijarder.
Ubire prihode, oslanja se na projekcije gospodarskog rasta i na povlačenje novca iz EU fondova, a u vlastitom dvorištu ne mijenja gotovo ništa. Što prosječnom građaninu Hrvatske znači rast BDP-a od 2,9 posto? Baš ništa. Za bilo kakav ozbiljniji rast treba nam minimalno 3,5 do četiri posto rasta, kako bi uopće išta osjećali u pogledu standarda.
Sve drugo je i dalje prelijevanje iz šupljeg u prazno, dok nas opet ne pogodi neka nova kriza, za koju uopće nismo spremni. A mogla bi doći i prije nego što je očekujemo! Političari su se osigurali. Što s nama ostalima?
Drzava koja trosi 60-65% proracuna na place u javnom sektoru i (povlastene) mirovine osudjena je na propast. 34 milijarde kuna za mirovine?? 27 000 partizanskih mirovina,prosjecnog iznosa 3700 kuna?? 57 000 braniteljskih mirovina? Svako drugi obicni" umirovljenik je u prijevremenoj mirovi??? Ovo je putu u sunovrat. 21 zupanije??? Zasto ne 5-6 regija? Zasto ne spojiti tri slavonske zupanije u jednu? Ili tri dalmatinske?? Varazdin i Koprivnica ne mogu biti jedna zupanija?? Sest regija: Dalmacija,Lika,Istra,Slavonija,Sredisnja Hrvatska -grad Zagreb i bok. A onda revizija mirovina,da mi to vidimo koliko je "prvoborac zivo",a i gdje se tko borio u Domovinskom ratu. Paradoks je da imamo vise ratnih vojnih invalida nego smo imali istinskih branitelja. Sabornicu "srezati" na 100 narodnih zastupnika,ukinuti nepotrebne agencije,urede,zvode za koje ionako nitko ne zna sto rade. Broj ministarstava svest na 10. Vratit ponovno financijsku policiju. Za pola godine bi ja u tom proracunu nasao 50 milijardi kuna za razvoj,javne radove,za povecanje porodiljnih naknada,radnih mirovina itd. Ako cemo preljevati iz supljeg u prazno,zivjeti od danas do sutra - brzo cemo bankrotirati. Autoceste u cijelosti dati u zakup.Dio HEP-a prodati,a INA-u vratiti u drzavne ruke.