Četiri nove magnetske rezonancije, koje ukupno stoje pedesetak milijuna kuna, raspodijeljene su između bolnice u Gospiću, Klinike za dječje bolesti u Zagrebu, KBC-a Rebro i i Opće bolnice u Bjelovaru.
Svi žele na magnet
Broj MR-ova, visokosofisticiranih dijagnostičkih uređaja, u hrvatskom javnom zdravstvu porastao je sa 15 na 19 što je standard od 4,2 aparata na milijun stanovnika. Kad se tome doda, prema dostupnim podacima, 16 magneta u privatnim ustanovama, standard raste na oko osam na milijun stanovnika. Malo ili možda previše za siromašnu hrvatsku državu? Austrija je u 2007. godini imala 17,7 magneta na milijun stanovnika, Italija 18,6, Francuska i Slovačka 5,7, Češka 4,4, Mađarska tek 2,2. Standard nam je, dakle, sasvim pristojan, ali lista čekanja od 80 do 280 dana za pacijente posve je nezadovoljavajuća. Može li se očekivati da će četiri nova magneta skratiti listu
>>Stanje medicinske opreme u Hrvatskoj
Rasterećenje će se vjerojatno dogoditi, ali ne i radikalan pomak na bolje. Često se, ponekad posve površno, upire prstom u lošu organizaciju rada. Magnet danas više nije ekskluzivna, avangardna dijagnostička metoda, indikacije za MR iz godine u godinu sve su šire pa i broj obavljenih pretraga rapidno raste. Radiolozi tvrde – previše! To potvrđuju podaci HZZO-a. Od 1995. do 2009. broj pregleda MR-om povećan je gotovo tri puta – sa 25.224 u 2005. na 59.148 u prošloj godini.
Tek desetak posto za bolničke pacijente. Jedan pregled MR-om lani je HZZO stajao između 1400 i 2500 kuna pa je prošle godine barem stotinjak milijuna kuna potrošeno samo na ovu dijagnostiku. Detaljna analiza stanja medicinske opreme u našemu zdravstvu otvorit će se zahvaljujući prvom registru opreme. Prema riječima državnoga tajnika Ministarstva zdravstva Dražena Jurkovića, za sada je napravljen prvi korak, popis krupne opreme u javnom sektoru, a do 1. listopada bit će evidentirana i ona u privatnom sektoru pa će biti moguće objektivne usporedbe sa zemljama EU i u onima u našemu okruženju.
– Kako bismo vidjeli koliko ljudi “otpada” na pojedini aparat i kolika je njihova iskorištenost, napravit ćemo i tzv. gravitacijsku kartu. Temelj za obnavljanje opreme mora biti registar, a ne želje ravnatelja ili stihijsko ulaganje bez plana i reda – kaže dr. Jurković.
Zapostavljene onkologije
Segment zdravstvene zaštite u kojemu smo po negativnim pokazateljima u samom europskom vrhu jest stopa smrtnosti od malignih bolesti. Ulaganje u opremu za onkologiju godinama je zapostavljano i danas imamo tek jedan linearni akcelerator (LA) za zračenje na 200.000 stanovnika. K tome, od osam LA, pet ih je starijih od 10 godina i praktički je riječ o otpisanoj robi. Posljedica je da onkološki pacijenti radioterapiju čekaju u prosjeku 45 dana što je i stručno i etički apsolutno nedopustivo. Europski je standard jedan LA na 400.000 stanovnika što će Hrvatska dostići s devet novih LA koji će do kraja sljedeće godine biti instalirani u bolnice.
Za njih šest ugovori su potpisani, a za preostala tri u tijeku je natječaj. Od 800 milijuna kuna investicijskoga programa Ministarstva, više od 500 milijuna vrijedi onkološka oprema za dijagnostiku i terapiju. Uz dodatnih 500 milijuna kuna za onkološke lijekove s liste skupih lijekova, morali bi se dogoditi i pomaci u preživljavanju bolesnika. Oni, međutim, u statistici mogu biti vidljivi tek za četiri-pet godina.
Može država kupit još 100 \"magneta\" kad ni ovi sadašnji ne rade punim kapacitetom,nego se pacijenti šalju na one privatne na kojima se masno zarađuje.