Ovo je sadržaj pisma kojeg je ministar pravosuđa Orsat Miljenić u utorak poslao potpredsjednice Europske komisije i povjerenici za pravosuđe Viviane Reding, odgovarajući na njezino ultimativno pismo:
"Želio bih Vam zahvaliti na Vašem pismu od 29. srpnja 2013. godine i konzultativnom sastanku između naših stručnjaka održanom 25. srpnja 2013. godine. U pogledu zamjerki koje ste stavili na implementaciju europskog uhidbenog naloga u Republici Hrvatskoj, odnosno na određivanje vremenskog ograničenja razdoblja primjene tog instituta, ukazao bih na određene činjenice za koje vjerujemo da upozoravaju na općenite nedostatke u primjeni europskog uhidbenog naloga te iznijeti stav hrvatske Vlade o rješavanju nastalih problema. Odredbom članka 32, Okvirne odluke 2002/584/JHA od 13. lipnja 2002. godine, omogućeno je državama članicama da mogu izraziti rezervu u pogledu vremenskog ograničenja za primjenu europskog uhidbenog naloga, što su neke države i iskoristile. Praktična posljedica navedene odredbe Okvirne odluke i stavljenih rezervi jest da pojedine članice, u istim pravnim situacijama i za ista kaznena djela počinjena u isto vrijeme, ne moraju drugim članicama izručivati svoje državljane. Istodobno, druge države članice koje nisu stavile tu rezervu moraju izručivati svoje državljane, između ostalim i državama koje ne izručuju. Ovakvo rješenje dovodi do nejednakosti među državama članicama što je u suprotnosti s člankom 4. stavkom 2. Ugovora o Europskoj uniji.
Budući da se europski uhidbeni nalog ne provodi jednako na teritoriju na teritoriju Europske unije, građani država članica se u istim pravnim situacijama tretiraju na različiti način što u konačnici dovodi do pravne nesigurnosti i nije u skladu s načelom pravednosti. Republika Hrvatska uvijek je inzistirala i inzistirat će da hrvatski građani budu u potpunosti ravnopravni s drugim građanima Europske unije pa i kad je u pitanju provedba europskog uhidbenog naloga. Istovremeno, smatram da je europski uhidbeni nalog iznimno bitno sredstvo u borbi protiv svih oblika kriminala. Republika Hrvatska ga podržava i provodi od prvog dana ulaska u Europsku uniju. Sukladno postojećem zakonskom rješenju, od 1. srpnja 2013. godine, Republika Hrvatska zaprimila je 119 uhidbenih naloga prema hrvatskim državljanima od čega ih je do sada realizirano 19. Slijedom navedenog, ne bih se mogao složiti s tezom da vremensko ograničenje primjene, koje je istovjetno rješenjima u nekim drugim članicama Europske unije, predstavlja ozbiljni nedostatak u prenošenju pravne stečevine ili provedbi akata koje su donijele europske institucije. Kada bi tomu bilo tako, onda bi se moglo zaključiti da i druge zemlje članice koje imaju ova ograničenja u bitnom povređuju pravo europskog uhidbenog naloga iako na to imaju formalno pravo.
Stoga je, po našem sudu, neprihvatljivo pozivanje na članak 39. Ugovora o pristupanju Republike Hrvatske Europskoj uniji, osobito kad se uzme u obzir da Republika Hrvatska, osim ovog vremenskog ograničenja koje imaju i druge države članice, u cijelosti ispunjava svoje obaveze po Okvirnoj odluci 2002/584/JHA od 13. lipnja 2012. godine. Međutim, prihvaćam vaš stav da je, formalno, pitanje postavljanja rezerve u pogledu implementacije europskog uhidbenog naloga trebalo pokrenuti tijekom pristupnih pregovora u okviru poglavlja 24, što nažalost nije učinjeno. S druge strane, unatoč navedenom ograničenju iz Okvirne odluke, osjećam potrebu ponoviti da je člankom 4. stavkom 2. ugovora o Europskoj uniji izričito propisano da 'Unija poštuje jednakost država članica pred Ugovorima'. Stoga, uzimajući u obzir gore navedeno, hrvatska Vlada će poduzeti odgovarajuće mjere kako bi se Zakon o pravosudnoj suradnji u kaznenim stvarima sa državama članicama EU, u pogledu vremenskog ograničenja primjene europskog uhidbenog naloga, uskladio s pravnom stečevinom kako je prihvaćena tijekom pregovora. Istodobno, Vlada Republike Hrvatske koristi ovu priliku predložiti Europskoj komisiji pokretanje inicijative za jednaku primjenu europskog uhidbenog naloga u svim državama članicama, a zbog uspostave jednakosti među građanima Europske unije i jačanja pravne sigurnosti. U tom smislu spremni smo Vam pružiti svaku podršku. Ukoliko smatrate potrebnim bilo kakva dodatna objašnjenja naših stavova, stojim Vam na raspolaganju.
>>Milanović pisao Barrosu: Surađivat ćemo i uskladiti zakon!