Milosuđe: I Čačić iščekuje hoće li mu Vrhovni sud ublažiti kaznu

Radimir Čačić iščekuje hoće li Vrhovni sud uvažiti to što ima počasni čin brigadira HV-a i odlikovanje predsjednika Stjepana Mesića pa mu ublažiti kaznu od 22 mjeseca zatvora na koju ga je osudio, potvrđujući presudu mađarskog suda, zagrebački Županijski sud. Iako je sudjelovanje u Domovinskom ratu standardno olakotna okolnost koja dovodi do smanjenja kazne, udruge koje prate suđenja za ratne zločine smatraju to neprimjerenim kao i uzimanje proteka vremena za olakotno. Stoga je pohvale dobio sudac Ivan Turudić kad je prvi put, barem koliko je poznato u medijima, odbio okrivljenome pripadniku Hrvatske vojske na suđenju za ratni zločin uzeti za olakotno sudjelovanje u Domovinskom ratu. Rekao mu je: “Niste se ponašali kako bi se trebao ponašati hrvatski vojnik. Svojim ponašanjem okaljali ste ugled Hrvatske vojske.” Željko Goljak nepravomoćno je osuđen na devet godina zatvora za karlovački “slučaj Zec”.

Alkohol olakotno i otegotno

Kao pravosudni vic kruži priča o odvjetniku koji je tražio da se optuženom za ubojstvo roditelja za olakotno uzme što je ostao siroče. Kod prometnih delikata vozačima se alkoholiziranost uzima za otegotno, dok je kod krvnih delikata to olakotna okolnost. O čemu to ovisi i koliko to utječe na kaznu? Vrhovni sud je u presudi za ubojstvo utvrdio da je riječki sud precijenio olakotne okolnosti (smanjenu ubrojivost, kajanje, primjereno držanje na sudu), a podcijenio otegotne kao i stupanj odgovornosti i težinu povrede, pa je kaznu povećao sa 10 na 13 godina zatvora. Sve što suci uzimaju u obzir ne čine proizvoljno, već Kazneni zakon to traži od njih. Pri izboru vrste i mjere kazne, a polazeći od stupnja krivnje i svrhe kažnjavanja, sud uzima u obzir težinu ugroze, odnosno povrede zaštićenog dobra, pobude i način izvršenja kaznenog djela, prijašnji počiniteljev život, njegove osobne i imovinske prilike, ponašanje nakon počinjenja, odnos prema žrtvi i trud da naknadi štetu, nabraja se u Kaznenom zakonu o čemu sud treba voditi računa. Blažu kaznu od propisane sud može izreći ako postoje naročite olakotne okolnosti, ako se počinitelj pomirio sa žrtvom, barem u većem dijelu naknadio štetu ili se ozbiljno potrudio. Kazna se može ublažiti od tri mjeseca do tri godine zatvora, ovisno o težini propisane kazne.

Istražujući šezdesetak presuda našli smo slučajeve u kojima je silovatelju malodobnice kao olakotna okolnost, dakle, koja je dovela do blaže kazne, uzeto da je bio sudionik rata i imao PTSP, drugome što ima troje djece, a u više slučajeva silovateljima je za olakotno uzeta alkoholiziranost. Jednome silovatelju uzeto je u obzir što je žrtva, lakomislena 17-godišnjakinja, pobjegla iz Doma i napila se!? Istodobno mu je otegotno bilo što je već silovao malodobnicu. Kad smo sucu Turudiću spomenuli taj primjer, komentirao je kako se s vremenom i sudski pristup mijenja jer se nekoć kao doprinos žrtve uzimalo što je nosila mini suknju. Što se Domovinskog rata i ratnih zločina tiče, Turudić kaže kako je riječ o jako osjetljivoj temi.

– Nekada to može biti olakotna okolnost, a ne mora. Otegotna ne može biti jer ne može se za nekoga tko je počinio ratni zločin reći da je iskoristio ratno stanje – kaže Turudić napominjući kako je, iako to ponekad zvuči kao zgodan izgovor, svaki slučaj uistinu zaseban. Stoga je pristao samo načelno prodiskutirati o sudskim kriterijima. Tako je i njemu sporno da se silovatelju za olakotno uzme što je nekoć bio branitelj. Ali, opet, kaže kako je to uvijek pitanje svih činjenica.

Osuđivanost nije uvijek teret

– Evo primjera. Netko sudjeluje u Domovinskom ratu, dobije PTSP, “navuče” se na drogu i počini kazneno djelo zloporabe droge. To tada može biti izrazito olakotna okolnost. Ili, evo primjera da prijašnja osuđivanost ne mora biti otegotna. Netko je osuđen za krađu koju je počinio kao registrirani ovisnik i sad mu se sudi za posjedovanje droge. Ne možete mu prijašnju osuđivanost uzeti za otegotnu okolnost jer je on to djelo počinio u bolesnoj žudnji za drogom. Dakle, to je uvijek questio facti – tumači sudac.

U povodu slučaja da je silovatelj prostitutke teže kažnjen jer je bila riječ o policajcu, sudac obrazlaže kako određena svojstva počinitelja, kao što je zanimanje, mogu predstavljati otegotnu okolnost osim ako ta okolnost nije u opisu kaznenog djela kao službena osoba. Ali i tada za suce ili ministre vrijede viši standardi ponašanja, kaže Turudić. Sudac Marin Mrčela suoptuženome za iznudu, koji je poslužio za “ilustraciju” ozbiljnosti prijetnje kod utjerivanja duga, za otegotno je uzeo što je bila riječ o osvajaču olimpijske medalje u boksu. S gledišta ministra Željka Jovanovića, takvima i kad počine najgore zlo do kraja njihova života trebali bismo biti zahvalni jer nas njihov sportski uspjeh u toj mjeri zadužuje da ispere i najteže kazneno djelo koje naknadno počine!? To što je bila riječ o izuzetnom sportašu koji je sudjelovao u nasilju sudac Mrčela uzeo je za otegotno upravo zbog toga jer se od takve osobe koja služi kao primjer mnogima traže viši standardi ponašanja.

Suci često cijene i ublažavaju kaznu počiniteljima koji sve priznaju, pokaju se i ako se korektno ponašaju na sudu. Tu je i famozno teško djetinjstvo ili obiteljske prilike. Kod ubojstava uzima se u obzir doprinos žrtve. Mladost je i kod ubojstava olakotna okolnost (i za 22-godišnjaka), s tim da nema definicije što je to mladost. Ali dob se i ubojicama u sedamdesetima uzima kao razlog za blaže kažnjavanje. Što je to “mladost” ili “starost”? I sudac Turudić kaže da sudska praksa luta pa se govori i o osobi relativno mlađe životne dobi, a riječ je o 33-godišnjaku. Mladost žrtava može biti otegotna. Osuđenome za ubojstvo olakotno je što je otac troje djece, a ubio je 19-godišnjaka. Dilerima je otegotno ako i sami nisu ovisnici, dok je recimo uzgajivaču marihuane bilo olakotno što je sadio samo za sebe. I jedno istraživanje zamjenice predsjednika Vrhovnog suda Ane Garačić pokazalo je da suci više koriste olakotne okolnosti pri odmjeravanju kazne.

>> Čačić može u hrvatski zatvor ako mu se ne ublaži kazna