Željko Milovanović, jedan od optuženika u slučaju Pukanić, danas će gotovo istovremeno biti predmet interesa dvaju sudova u dvjema državama. Dok on pred vijećem Specijalnog suda u Beogradu bude u svojoj obrani iznosio svoju verziju istine o likvidaciji Ive Pukanića i Nike Franjića u listopadu 2008., u Zagrebu će na Vrhovnom sudu početi trodnevna sjednica na kojoj će se raspravljati o nepravomoćnoj presudi izrečenoj u zagrebačkom dijelu suđenja.
Maksimalna kazna
A tom presudom, koju je izreklo vijeće zagrebačkog Županijskog suda pod presjedanjem sutkinje Ivane Kršul, Milovanović te Robert i Luka Matanić, Amir Mafalani, Bojan Gudurić i Slobodan Đurović, ukupno su nepravomoćno osuđeni na 150 godina zatvora. Upravo Milovanović, čija je situacija specifična jer je za istu stvar optužen i u Zagrebu i u Beogradu, na zagrebačkom dijelu suđenja osuđen je na najveću kaznu – maksimalnih 40 godina zatvora.
Obje optužnice, i ona zagrebačka i ona beogradska, terete ga da je upravo on bio osoba koja je motocikl s paklenom napravom dovezla u dvorište Nacionala i parkirala ga pokraj Pukanićeva vozila. On je označen i kao osoba koja je smrtonosnu paklenu napravu kasnije tog dana i aktivirala, u trenutku kada se Pukanić s Franjićem približio vozilu. Dovoženje motocikla snimile su nadzorne kamere, koje su uhvatile Milovanovića i kako nakon toga s motociklističkom kacigom na glavi odlazi iz dvorišta Nacionala.
Vraćajući se u stan u Petrinjskoj, u kojem je, prema optužnici, boravio tijekom priprema atentata na Pukanića, Milovanović je u jednom trenutku skinuo kacigu, što su također zabilježile kamere. U stanu u Petrinjskoj nađeni su njegovi otisci prstiju što je, uz njegov DNK nađen na četkici za zube, sudskom vijeću u Zagrebu bio dovoljno jak materijalni dokaz za izricanje maksimalne kazne.
Krađa u Belom Manastiru
Priča o njegovu otisku prsta jedan je od zanimljivijih detalja cijelog slučaja jer se iz usta vještaka na suđenju u Beogradu čulo da je hrvatski MUP Milovanovićev otisak u svojim evidencijama imao od 1988. godine. Milovanović je, naime, 19. travnja 1988. u Belom Manastiru počinio tešku krađu, nakon čega ga je postaja u Belom Manastiru daktiloskopirala.
Od tog trenutka Milovanović je bio zabilježen u krim-evidencijama hrvatske policije, a taj je otisak 14. travnja 2006. ubačen u AFIS (automatski daktiloskopski identifikacijski sustav, op. a.). Kada su otisci nađeni u stanu u Petrinjskoj tijekom istrage Pukanićeva ubojstva te ubačeni u AFIS, AFIS ih je, među 150.000 otisaka, identificirao kao otiske Željka Milovanovića.
I tako je, kako se poslije ispostavilo, teška krađa počinjena prije 24 godine Milovanovića stajala 40 godina robije. U rijetkim istupima tijekom dosadašnjeg dijela suđenja u Beogradu, gdje zajedno s njim na optuženičkoj klupi sjede Sreten Jocić zvani Joca Amsterdam i Milenko Kuzmanović, Milovanović je tvrdio da su svi dokazi protiv njega podmetnuti. Hoće li u toj tezi ustrajati i tijekom iznošenja obrane, koju je pripremao više od godinu dana, koliko traje suđenje u Beogradu, znat će se nakon današnjeg nastavka suđenja.
Na kraju bu lik izludil suce i tužitelje i uz odštetu od države išetal iz suda kao slobodan \'\'građanin\'\'! Kaj za reči, Balkanska posla; od Vardari pa do Trigljavi....