Zagreb, Strasbourg, Bruxelles, Vilnius... Četiri grada u sedam dana. Tako je izgledao prvi tjedan europskog povjerenika za zaštitu potrošača Nevena Mimice. Bilo je slavlja, a bilo je odmah i ozbiljnog posla. U Hrvatskoj je i dalje jedna od glavnih tema “lex Perković” i europski uhidbeni nalog, no Mimica kaže da ni s kim od svojih kolega u Komisiji, pa ni s Viviane Reding, o tome još nije razgovarao. Prvi njegov posao s Reding nije, logično, zaštita Perkovića, nego zaštita potrošača, konkretno onih koji kupuju turističke paket-aranžmane.
Nedjelja
Čitav posljednji tjedan uoči ulaska Hrvatske u EU bio sam u Zagrebu, spremao stvari iz ureda, a onda u nedjelju u 19 sati kreće slavlje. Večera pokraj Klovićevih dvora je odlična. Pod velikim šatorom imamo iznenađujuće krasan pogled na Zagreb. S jedne strane prema katedrali, s druge strane prema Donjem gradu. Na trenutke se čini kao da su kulise postavljene sa strane u šatoru, ali ne, to je pogled uživo na cijeli Zagreb. Koliko god ovo bila velika, službena, državna večera, ipak tu ima i hodanja između stolova i razgovora od stola do stola. Nakon večere spuštamo se na Trg bana Jelačića. Osjećam kao da možemo dodirnuti tu atmosferu koju je kreirala vrlo dojmljiva predstava. Čini mi se da među građanima nema ni pretjerane euforije, a ni nekog odbojnog stava, nego da zbilja vlada jedan realistični optimizam. Na počinak odlazim kasno, s planovima za rano ustajanje sutradan.
Ponedjeljak
Prvi dan u EU osvanuo je sunčan i divan. U 9 ujutro dolazim ispred Ban centra gdje otvaramo predstavništvo, odnosno Europsku kuću. Podižu se zastave, drže se govori, ali misao koja mi prolazi kroz glavu je da Europa nije samo u Bruxellesu, nego tu među nama, u gradu, u Hrvatskoj. Europa s kojom se može razgovarati, kojoj se može nešto prenijeti i reći, s kojom se može učiti... To i jest koncept Europske kuće, da to više nije ona delegacija koja nadgleda proces ispunjavanja obveza nego je to kuća za građane. Nakon toga krećem prema Plesu. S predsjednikom EP Schulzom i predsjednikom EK Barrosom, te, povjerenicima Reding i Füleom ukrcavam se u mali zrakoplov i letimo za Strasbourg. Komisija za ovakve potrebe unajmljuje čarter zrakoplove, a ovo je propelerac unajmljen od jedne mađarske kompanije. U Strasbourgu izravno s aerodroma idem na primanje koje je u 13 sati organiziralo hrvatsko predstavništvo pri Vijeću Europe. Zatim, u 14.15, na proslavu 20. obljetnice njemačko-francuskog centra za zaštitu potrošača. Taj centar je bio prethodnica naknadno formiranih europskih centara za zaštitu potrošača, kakvih je danas 30, a nadam se da će se i Hrvatskoj otvoriti jedan baš ovog mjeseca. Potom sam na velikom događaju podizanja hrvatske zastave ispred Europskog parlamenta. Iako nisam čovjek koji gleda unatrag, u ovakvom trenutku kroz glavu mi prolazi jedan bljesak u kojem se vraćam na posljednjih 12-13 godina i gledam što sam sve prošao ja osobno, što hrvatski građani, što naše institucije. Ovo je naše postignuće.
Utorak
Još sam u Strasbourgu, gdje Europska komisija zasjeda jedan tjedan u mjesecu, upravo u vrijeme održavanja plenarne sjednice EP-a. Ujutro dajem intervju za španjolsku televiziju. U 13 sati imam prvu sjednicu sa svim povjerenicima. Predsjednik Barroso pruža mi toplu dobrodošlicu, svi su vrlo susretljivi, a oni povjerenici čije su politike i resori od interesa za potrošače izražavaju spremnost na suradnju i zajednički posao. Nakon sjednice kolegija povjerenika, sjedam u službeni automobil i pravac Bruxelles. Povjerenici imaju po dva vozača, valjda je tako zbog poštovanja sindikalnih kolektivnih ugovora, a jedan od moje dvojice je Mirko, Hrvat koji je rođen u Belgiji i koji već godinama radi kao vozač za Europsku komisiju. Roditelji su mu porijeklom iz Omiša i Makarske, a to je moj kraj. Kad ga čujem kako govori svojim starim dalmatinskim govorom, odmah se sjetim svoje bake. Već ni moj otac ni ja više nismo govorili tim starim, dalmatinskim govorom, ali vrlo dobro ga razumijem jer je tako govorila moja baka.
Srijeda
Ujutro sam u svom novom uredu u Berlaymontu, zgradi u kojoj se nalazi sjedište Europske komisije. Doručkujem s čitavim svojim kabinetom. Praktički smo već svi u pogonu, osim dvoje-troje koji će se priključiti 16. srpnja. Imam šest članova kabineta, jednog osobnog asistenta i 10 članova administrativnog osoblja. Od šestero članova kabineta, troje je Hrvata. Svi zajedno krećemo u posao. Zajedno s kabinetom potpredsjednice Viviane Reding dovršavamo Komisijin prijedlog izmjene jedne stare direktive o turističkim paket-aranžmanima. Ojačat ćemo prava korisnika tih aranžmana turističkih agencija i na internetu. U 15 sati sam na domjenku koji zajedno organiziraju Istarska županija, Koruška, Julijska krajina i Kanton Sarajevo. EU zaista funkcionira i kao Europa regija, na nižoj razini od državne. A kad regije surađuju prekogranično, onda su šanse za korištenje europskih fondova još bolje. Navečer sam na velikom hrvatsko-litavskom domjenku u Vijeću EU. Nakon 22 godine nezavisnosti i nakon 12 godina od kandidiranja za članstvo u EU, Hrvatska ima pravo na 4-5 dana slavlja zbog ispunjenog cilja. Večeras je još jedan slavljenički trenutak.
Četvrtak
Ujutro od 10 do 11 sudjelujem u prvom službenom čavrljanju na Twitteru. Na toj društvenoj mreži otvorio sam službeni profil kao europski povjerenik za zaštitu potrošača. Prvi status napisao sam u nedjelju u ponoć s Trga bana Jelačića, a jutros odgovaram na pitanja tviteraša i vidim da ljudi zbilja očekuju da ne dobiju samo jednokratnu mogućnost da povjerenik odgovara na nešto što njih zanima ili da povjerenik iskazuje temeljne pravce i prioritete djelovanja, već da očekuju da to bude stalna komunikacija koju ću, naravno, i dalje maksimalno održavati. Nakon toga održavam radni sastanak s glavnom direktoricom i suradnicima iz Glavne uprave za zdravlje i potrošače kako bi dogovorili daljnje korake u vezi prijedloga uredbe o medicinskim proizvodima. Do mene dolazi vijest o važnoj presudi Trgovačkog suda u Zagrebu u slučaju potrošača koji su tužili banke. Objavljujem svoj komentar na Twitteru. Pokušavam pronaći mjeru između komentiranja nepravomoćne presude i naglašavanja da je, po mome mišljenju, riječ o jednoj akciji hrvatskih potrošača koji su udruženo pokrenuli neke procese značajne za jačanje njihova položaja i njihovih prava. Ne znam kako će slučaj završiti pravomoćno, ali smatram da se sigurno radi o jačanju prava potrošača u području financijskih usluga. I radi se o tome da banke imaju obvezu učiniti svoj odnos s klijentima otvorenim i jasnim. Imaju obvezu davanja apsolutno potpunog financijskog savjeta koji klijent traži i očekuje od banaka.
Petak
Ranom zorom krećem u Vilnius. Putuje cijela Komisija, odnosno čitav kolegij povjerenika. Opet čarter, ovaj put malo bolji zrakoplov, onakav kakav zovu “jumbolino”, s 4 motora pod krilima. Litva predsjeda Vijećem EU, a uobičajeno je da se čitava Komisija sastaje s vladom zemlje predsjedateljice. Imamo zajednički plenarni sastanak litavske vlade i EK-a, a zatim i posebne sastanke na pojedine teme po ministarskim grupama. To mi je korisno jer naglašavam potrebu da litavsko predsjedništvo osigura dovoljan broj sastanaka Vijeća kako bi se usuglasili i donijeli novi propisi o medicinskim proizvodima. Vijeće bi trebalo imati dovoljno sastanaka da slijedi napredak koji je za očekivati u Europskom parlamentu. Tako da i u Vilniusu obavljam važne radne zadatke. A potom svečani ručak u predsjedničkoj palači. Puno je uzvanika, skoro kao na svečanoj večeri u Zagrebu u nedjelju. Vrlo lijep događaj. Predvečer letimo natrag u Bruxelles.
Subota
U Bruxellesu još uvijek odsjedam u hotelu. Još nisam pronašao stan, ali sad je vrijeme. Sljedeća dva-tri vikenda moram posvetiti pronalasku stana. Supruga i ja živjet ćemo u Bruxellesu, a sinovi su već preveliki i previše vezani uz Zagreb, uz svoje obitelji i poslove, tako da oni ostaju u Hrvatskoj. Nemam preference oko toga u kojem dijelu Bruxellesa bih želio pronaći stan. Premda sam proteklih godina puno puta dolazio u Bruxelles, moram priznati da ne poznajem grad previše dobro. Uvijek sam se kretao od Europskog parlamenta ili Komisije do hotela. Ne mogu uprijeti prstom ni u jedan dio Bruxellesa i reći da bih tu živio. Više se oslanjam na savjete drugih. Jučer sam baš razgovarao s jednim kolegicom povjerenicom. Kaže, na sve morate paziti, a najviše pazite na sitna slova u ugovoru. Žele vam, kaže, podvaliti ugovor s obvezom da najam stana traje najmanje 9 godina. Ona je zamalo potpisala takav ugovor, ali ju je netko u zadnji čas upozorio da treba pogledati i tu klauzulu. Posljednja sjednica kolegija povjerenika prije ljetne stanke je 24. srpnja. Kad ponovno počnu sjednice 28. kolovoza, želio bih krenuti iz svoga stana, ne više iz hotela.
>>Mimica: \'Presuda osnažuje pravo potrošača na cjelovite informacije\'