Ministar Fuchs: Radim na e-upisu u srednje škole

Na početku nove školske godine ministar znanosti, obrazovanja i športa Radovan Fuchs tvrdi da su školske torbe znatno lakše nego prije, iako se roditelji i učenici s time ne slažu, a prvi put javno kaže da su izdavači tražili poskupljenje udžbenika, no da ih je, zbog interesa građana, ministarstvo odbilo. Objašnjava također da će fakulteti za koje je Agencija za visoko obrazovanje predložila zabranu upisa novih studenata imati mogućnost da uočene nedostatke uklone u sljedećih godinu dana. A velikim novostima za osnovce i srednjoškolce drži činjenicu da im svima škola ne počinje danas, 5. rujna.

– Mnogo njih, osobito iz turističkih i priobalnih županija, moći će još tjedan uživati u ljetnim praznicima – kupati se, plivati ili se tek sad početi pripremati za školu. Njihovi vršnjaci iz kontinentalnog dijela Hrvatske startaju već danas. Svima smo olakšali školske torbe – što osobito veseli roditelje, kojima smo pritom omogućili i znatne uštede. Naši "osmaši" od sljedeće školske godine u srednje škole upisivat će se iz svoje sobe ili učionice. U pripremi je projekt e-upisa u srednje škole, čime ćemo i njih i njihove roditelje poštedjeti stresa i neizvjesnosti na samom kraju osnovnoškolskog obrazovanja.

Koliko je učenicima školska torba lakša?

Na radost učenika i njihovih roditelja, školska torba mnogo je lakša nego prijašnjih godina. To se dijelom postiglo izmjenama Zakona o udžbenicima, a većim dijelom primjenom Pravilnika o obveznim udžbenicima i pripadajućim dopunskim nastavnim sredstvima, kojim je broj naslova po predmetu smanjen za trećinu. Primjerice, prije primjene Pravilnika za hrvatski jezik u prvom razredu koristila su se četiri naslova – odvojeno udžbenici za tiskana i pisana slova i odvojeno radne bilježnice za tiskana i pisana slova. Danas djeca imaju udžbenik i radnu bilježnicu. Tako je i s ostalim razredima i nastavnim predmetima.

U kojoj je mjeri gradivo modernizirano, reducirano, koliko će učenicima biti lakše nego prethodne godine?

Osnovnoškolski programi osuvremenjeni su 2006. godine, ali valja imati na umu da učitelji i nastavnici stalno daju svoj doprinos glede osuvremenjivanja sadržaja i metoda rada. U srednjim školama osuvremenjeno je 11 strukovnih kurikuluma, a u izradi ih je još 26, od čega je dentalni asistent ove godine već zaživio u našim školama. Prošle godine prilagodili smo i program za medicinske sestre tako da se već prošla generacija koja je upisala srednju medicinsku školu može zaposliti bilo gdje u Europi. Većina učitelja i nastavnika prošla je tečajeve za primjenu građanskog odgoja i obrazovanja kao međupredmetne teme. U školama, osnovnima i srednjima, zaživljava poduzetništvo. Teme o zdravlju, sigurnosti i okolišu dio su brojnih školskih kurikuluma.

Koliko bi se škola i sportskih dvorana trebalo početi graditi do kraja ove kalendarske godine, a koliko će se njih završiti, odnosno otvoriti?

Pitanje je pomalo provokativno jer implicira da je otvaranje škola predviđeno samo za izbornu godinu. No, to, kako možete i sami zaključiti iz prije rečenog, nije slučaj. Škologradnja mora biti i jest važan projekt ove vlade, ne samo pred izbore nego cijelo vrijeme mandata. Tu se ne može improvizirati jer su rezultati vrlo vidljivi i vrlo konkretni. Ponavljam: od 2006. izgradili smo ili obnovili gotovo 500 škola i školskih dvorana. Samo u posljednje tri godine izgradili smo osam učeničkih domova, a dva smo dogradili i obnovili. A da će otvaranja škola i dvorana biti i sljedećih mjeseci – bit će. Ukupno 12 škola i tri sportske dvorane. Ne računajući početak radova za pet škola u RH, koji su također predviđeni do kraja godine.

Zašto se nedovoljno ulaže u edukaciju nastavnika, djeca se žale da katkad znaju više od svog učitelja, osobito kad je riječ o novim tehnologijama?

Stalno usavršavanje i stalno učenje potreba su današnjeg vremena i svakog pojedinca, bez obzira na to čime se bavio. Siguran sam da naši prosvjetni djelatnici idu ukorak s vremenom i da se koriste svim mogućnostima za dodatno usavršavanje koje im Ministarstvo u suradnji s agencijama nudi: od stručnih skupova i seminara do raznih specijaliziranih radionica. Kad je riječ, konkretno, o novim tehnologijama, samo prošle godine održano je 2187 radionica u 1304 škole (97% škola), a sudjelovala su 43.854 nastavnika. U posljednje četiri godine 20 tisuća zaposlenika u sustavu obrazovanja prošlo je usavršavanje European Computer Driving License (ECDL). Tu je i e-learning akademija za one koji se žele dodatno specijalizirati na polju novih tehnologija.

Ove godine pokazalo se da ima problema s upisima na fakultete na temelju državne mature. Mnogi učenici koji su stekli uvjete za upis odustali su od fakulteta... Što mislite, zašto? Što će se promijeniti ubuduće, hoće li se ići na jedan, jesenski upisni rok?

I prije uvođenja državne matura bilo je odustajanja od upisa, a razlozi su individualni. Svi oni, riječ je o dvjestotinjak kandidata, imali su i mogućnost brisanja studijskog programa, čime bi omogućili nekom drugom da upiše željeni studij u ljetnom roku. No, očito još moramo poraditi na samoj odgovornosti kandidata u postupku i dati im do znanja da njihovi postupci imaju posljedice i utjecaj na druge kandidate. Što se tiče jedinstvenog, jesenskog upisnog roka, podsjetit ću na to da su se razredbeni ispiti na visokim učilištima odvijali u rujnu sve do početka 80-ih, kada su mladići počeli odlaziti na odsluženje vojnoga roka u srpnju pa su i razredbeni ispiti prebačeni u srpanj, sa zadržavanjem i rujanskoga roka. S obzirom na to da se rezultati državne mature koriste u postupku upisa na visoka učilišta, više nema razloga za jesenski rok. Kandidati na ljetnom roku mogu odabrati i do deset studijskih programa pa je doista nerealno očekivati da će netko tko se nije uspio upisati na studij svoga desetog izbora na jesen ozbiljno početi studirati nešto jedanaesto, osim možda radi pukoga stjecanja studentskih prava. Osim toga, dva roka predstavljaju velik administrativni posao, posebno visokim učilištima koja provode dodatne provjere znanja, vještina i sposobnosti. Uvođenjem jednog, jesenskog upisnog roka pružila bi se pravednija prilika za kandidate koji opravdano izostanu s ispita državne mature u ljeto, šansa za studiranje dala bi se i kandidatima koji maturu ne polože iz prvog pokušaja, pojednostavnio bi se cijeli postupak i znatno smanjili veliki nepotrebni troškovi. Na kraju, više se ne bi događale ni situacije da najbolji kandidati ne dobiju priliku za studij po želji jer se njihovi kolege nisu sjetili da trebaju odjaviti, tj. brisati se s popisa studijskog programa koji su prvotno odabrali, a u međuvremenu su odustali od njega. No, to je svakako tema koju ćemo raspraviti sa sveučilištima i ostalim visokoškolskim ustanovama.

Hoće li fakulteti za koje je evaluacijom utvrđeno da ne zadovoljavaju potrebne uvjete zaista iduće akademske godine biti zatvoreni za nove studente, mislim ponajprije na ekonomije, ali i sve ostale?

Za sada smo dobili četiri akreditacijske preporuke, dok se preporuke za preostalih 13 reakreditiranih institucija očekuju nakon ljeta. Za dva slučaja Agencija za znanost i visoko obrazovanja preporučila je uskratu upisa nove generacije studenata dok se ne uklone uočeni nedostaci. Predviđeno je da odluka o zabrani upisa stupi na snagu od akademske godine 2012./2013.

Zašto se kvote na fakultetima već godinama ne prilagođavaju potrebama tržišta i gospodarstva?

Trenutačno ne postoji zakonska obveza da se upisne kvote usklađuju s potrebama tržišta rada, a o njima, kao i o studijskim programima, sveučilišta autonomno odlučuju. Samim time, pitanje bi trebalo uputiti čelnicima sveučilišta. No, ono što smo u okolnostima zakona koji je na snazi mogli učiniti i činimo već drugu godinu za redom jest da stipendijama motiviramo i potičemo mlade ljude na odabir upravo onih studijskih programa za kojima postoji potreba na tržištu rada. Tako smo prošle akademske godine putem Zaklade za potporu učeničkom i studentskom standardu podijelili 650 (od ukupno 800) stipendija za deficitarne struke i zanimanja (mjesečni je iznos stipendije 1000 kn).

Nije tajna da se nastavnici žale na plaće, i to sve glasnije. Koliku su plaću učitelji imali 2007. godine, a kolika im je danas? Znate li koliko je tada stajala litra benzina, a koliko stoji danas? Jesu li njihovi zahtjevi realni i ima li uopće nade da im se standard popravi?

– Bruto plaća nastavnika sa 20 godina staža koji živi sam u kolovozu 2007. iznosila je 7535 kuna. Tri godine poslije isti taj nastavnik dobio je 2035 kuna više. Nastavnik početnik u istom razdoblju imao je plaću 6372 kn i povećanje u iznosu od 1772 kune. Nije mnogo, no nije ni malo. Imajući na umu trenutačnu situaciju i gospodarske okolnosti, naši prosvjetari osjetili su da nije trenutak u kojem bi inzistirali na povećanju primanja. To su potvrdili i potpisivanjem Aneksa Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama. Čestitam im još jednom na nesebičnoj gesti. Stoga me i žalosti da se prečesto u javnosti njihov rad procjenjuje i podcjenjuje.

Dobro, a kako se onda osjećate kad prolazite pokraj Velesajma i Ine te vidite učenike i njihove roditelje da po žestokom suncu čuče tamo i razmjenjuju udžbenike jer su im novi preskupi? Zašto se nije organizirala razmjena u školama?

– Bio bih najsretniji kad bi financijske okolnosti svima dopuštale da bez brige uđu u knjižare i odaberu udžbenike bez razmišljanja o njihovoj cijeni. No, isto sam tako siguran da su mnogi roditelji zahvalni na rješenju koje smo donijeli – a to je mogućnost nasljeđivanja udžbenika. Možda obitelj koja ima jednog školarca to ne osjeti, ali, vjerujte, obiteljima koje imaju dvoje, troje ili više djece osigurali smo znatne uštede – do iznosa jedne pristojne mjesečne plaće, što nije malo. Osim toga, nismo dopustili ni povećanje cijene udžbenika, a što su nakladnici ove godine tražili.

Gdje vidite sebe za šest mjeseci? Ako HDZ dobije izbore, hoćete li i dalje biti ministar obrazovanja? Što će se dogoditi ako izgubite na parlamentarnim izborima?

– Za razliku od Kukuriku koalicije, kako je vi iz medija nazivate, HDZ je ozbiljna stranka koja ne troši vrijeme na političke križaljke u kojima je najvažnije zadržati i sačuvati vlastitu poziciju. Važno je kvalitetno odraditi posao, zadržati povjerenje građana i ispuniti njihova očekivanja. Sve ostalo manje je važno, pa tako i hoću li ja biti sljedeći ministar obrazovanja.